Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-2040/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Rac, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, koga zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-328/2022-32 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-328/2022-32 od 12. studenog 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka pojedine odredbe Ugovora o namjenskom kreditu uz 10% depozita broj [broj depozita]/2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Mandice Popović iz [adresa] pod OU-267/06.-1 dana 23.03.2006. god. sklopljenog između tužitelja OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i kreditora Slavonska banka d.d. Osijek pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, isplatiti tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini od 5.638,87 EUR, a koji se novčani iznos zbogništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak(CHF) ima vratiti tužitelju, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa pretplate počevši od datuma pretplate pa do isplate, primjenjujući kamatnu stopu do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih narazdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:
Datum pretplate Pojedini iznos pretplate (EUR)
01.03.2010.
5,49
01.04.2010.
11,39
01.05.2010.
10,62
01.06.2010.
12,12
01.07.2010.
20,59
01.08.2010.
18,66
01.09.2010.
25,90
01.10.2010.
22,08
01.11.2010.
19,21
01.12.2010.
27,94
01.01.2011.
32,69
01.02.2011.
28,85
01.03.2011.
29,41
01.04.2011.
26,66
01.05.2011.
27,51
01.06.2011.
36,88
01.07.2011.
38,19
01.08.2011.
48,56
01.09.2011.
44,80
01.10.2011.
38,93
01.11.2011.
38,18
01.12.2011.
37,55
01.01.2012.
39,64
01.02.2012.
41,95
01.03.2012.
42,02
01.04.2012.
40,57
01.05.2012.
41,16
01.06.2012.
42,02
01.07.2012.
41,09
01.08.2012.
41,17
01.09.2012.
40,31
01.10.2012.
38,72
01.11.2012.
40,66
01.12.2012.
41,36
01.01.2013.
41,08
01.02.2013.
38,25
01.03.2013.
40,21
01.04.2013.
40,66
01.05.2013.
39,78
01.06.2013.
37,17
01.07.2013.
35,54
01.08.2013.
36,98
01.09.2013.
37,97
01.10.2013.
40,50
01.11.2013.
39,11
01.12.2013.
39,73
01.01.2014.
40,24
01.02.2014.
32,77
01.03.2014.
33,58
01.04.2014.
33,17
01.05.2014.
32,36
01.06.2014.
31,99
01.07.2014.
32,15
01.08.2014.
33,17
01.09.2014.
34,21
01.10.2014.
34,12
01.11.2014.
34,64
01.12.2014.
35,39
01.01.2015.
35,09
01.02.2015.
35,51
01.03.2015.
35,51
01.04.2015.
35,51
01.05.2015.
35,51
01.06.2015.
35,51
01.07.2015.
35,51
01.08.2015.
35,51
01.09.2015.
35,51
01.11.2015.
35,51
01.12.2015.
35,51
01.01.2016.
35,51
01.02.2016.
35,51
01.03.2016.
35,51
01.04.2016.
35,51
01.05.2016.
35,51
01.06.2016.
43,41
01.07.2016.
46,31
01.08.2016.
45,87
01.09.2016.
44,40
01.10.2016.
46,16
01.11.2016.
46,53
01.12.2016.
47,51
01.01.2017.
48,71
01.02.2017.
48,28
01.03.2017.
47,53
01.04.2017.
47,71
01.05.2017.
45,81
01.06.2017.
44,09
01.07.2017.
43,42
01.08.2017.
37,97
01.09.2017.
36,95
01.10.2017.
38,69
01.11.2017.
37,13
01.12.2017.
37,17
01.01.2018.
36,37
01.02.2018.
35,54
01.03.2018.
37,02
01.04.2018.
34,17
01.05.2018.
31,50
01.06.2018.
36,28
01.07.2018.
35,34
01.08.2018.
35,26
01.09.2018.
39,54
01.10.2018.
39,15
01.11.2018.
38,09
01.12.2018.
38,56
01.01.2019.
39,35
01.02.2019.
38,01
01.03.2019.
38,68
01.04.2019.
40,64
01.05.2019.
37,56
01.06.2019.
40,31
01.07.2019.
41,04
01.08.2019.
41,38
01.09.2019.
43,40
01.10.2019.
44,24
01.11.2019.
43,37
01.12.2019.
43,13
01.01.2020.
45,22
01.02.2020.
47,09
01.03.2020.
48,24
01.04.2020.
52,01
01.05.2020.
51,20
01.06.2020.
49,77
01.07.2020.
49,82
01.08.2020.
47,05
01.09.2020.
47,53
01.10.2020.
47,63
01.11.2020.
49,63
01.12.2020.
47,51
01.01.2021.
47,40
01.02.2021.
48,20
01.03.2021.
46,15
01.04.2021.
44,73
01.05.2021.
45,38
01.06.2021.
44,93
01.07.2021.
44,49
01.08.2021.
47,35
01.09.2021.
46,56
01.10.2021.
46,13
01.11.2021.
49,50
01.12.2021.
52,37
01.01.2022.
53,70
01.02.2022.
52,61
01.03.2022.
54,19,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, isplatiti tužitelju OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u visini od 2.634,15 eur, s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja 12.studenog 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv citirane presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Predlaže da drugostupanjski sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.
7.1. Ovo stoga što, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je proveo po tuženiku predložene dokaze saslušanjem tužitelja i svjedokinje ŠS na okolnost obavijesti koje je tužitelj dobio od djelatnika banke, te neposrednog pregovaranja prilikom sklapanja ugovora o kreditu, što je utvrđeno uvidom u zapisnik od 27. studenog 2023.
7.2. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka prvostupanjski sud je pravilno odbio ovaj dokazni prijedlog kao nevažan i nepotreban, jer i po stavu ovog suda javni bilježnik ne može imati saznanja što su stranke točno pregovarale prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
7.3. Također je prvostupanjski sud pravilno odbio kao nevažan i nepotreban dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u izjavu OSM, obzirom da ju tuženik nije predložio za saslušanje kao svjedoka, a izjava je dana na okolnost da tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Stoga i ovaj sud smatra da taj dokazni prijedlog nije relevantan za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, svjedoci se saslušavaju pred sudom (poštujući načelo neposrednosti) te pisana izjava ne može nadomjestiti iskaz dan pred sudom.
7.4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud - prema svoj uvjerenju - na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
8. Nadalje, neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje obrazlaže navodeći da svaka stranka ima pravo na obrazloženu sudsku presudu, koja je neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29., st. 1. Ustava RH i čl. 6., st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), budući da je jednostavno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz kolektivnog spora suprotno zajamčenom pravu na pravično suđenje.
8.1. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je saslušanjem tužitelja te ocjenom njegovog iskaza u svezi s drugim dokazima i ocjenom svih dokaza zajedno valjano utvrdio da tužitelju od strane djelatnika Banke nisu bile pojašnjene sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj bio upoznat o tome koji parametri utječu na promjenu tečaja CHF, da je tuženik sačinio ugovor o kreditu te da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu bio u neravnopravnom položaju u odnosu na Banku. Naime, tuženik je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, ne objašnjavajući tužitelju sve okolnosti koje su bitne za plaćanje i konačnu otplatu kredita te prebacujući rizik povećanja tečaja na tužitelja kao korisnika kredita jednostranom i samostalnom promjenom tečaja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.
9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, koji je tužitelj - kao korisnik kredita zaključio s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. – kao kreditorom 16. ožujka 2006., u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 5.638,87 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa pretplate počevši od datuma pretplate pa do isplate, kako je pobliže naznačeno pod toč. II. izreke pobijane presude.
11. I u ovoj fazi postupka je sporno da li su ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno da li su nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost, kao i da li je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
12. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jer potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba, radi adaptacije kuće te za vraćanje jednog drugog kredita u PBZ-u.
13. Pobijana presuda je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tuženik, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama ZZP-a/03 i to člancima 81., 82. i 90. te Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. I 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj.
14. Odredbom čl. 106. st. 1. ZZP-a propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP-a.
15. Nadalje, odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice. Dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača pa su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika kojima ističe drugačije pravno mišljenje.
16. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
17. U presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
18. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila tužitelja kao potrošača o riziku promjene vezano za CHF. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, pa zbog toga postoji obveza vraćanja preplaćenog iznosa od 5.638,87 eura, utvrđenog financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.
19. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), jer je zbog promjene tečaja na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnovew. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.
20. Nadalje, neodlučni su žalbeni navodi tuženika da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je ne zbog toga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu prosječnom potrošaču jasne i razumljive.
21. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
21.1. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. travnja 2022., a presuda u postupku kolektivne zaštite u odnosu na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe drugačije pravno mišljenje, jer je u suprotnosti s naprijed navedenim.
22. Budući da je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, to ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača. Stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja (dospijeća) svakog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.
23. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, kako je naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.
24. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) dosudio tužitelju trošak koji je bio opravdan, obzirom da je u cijelosti uspio u sporu. Odredbom Tbr. 52. citirane Tarife propisano je da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.
24.1. Suprotno navodima žalitelja, u odnosu na trošak sudske pristojbe na tužbu, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju navedeni trošak, jer u vrijeme podnošenja tužbe potrošači nisu bili oslobođeni obveze plaćanja sudskih pristojbi, a dokaz o uplati pristojbe na tužbu nalazi se na listu 41 spisa. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) tako da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
24.2. Neosnovano tuženik ističe da ne pronalazi u spisu obrazložene podneske tužitelja od 7. veljače 2023. i 28. studenog 2023., jer je uvidom u predmetni spis utvrđeno da se isti nalaze na listu 522-523 i 538 spisa.
25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke.
26. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a kao pod toč. II. izreke.
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
