Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-639/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 224.a st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. veljače 2024. poslovni broj K-1287/2022-16, u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025., u nazočnosti branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. JU, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim opt. JU zbog kaznenog djela protiv imovine – računalna prijevara iz čl. 224.a st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97, te je na temelju čl. 224.a st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 67. KZ/11 primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina.

1.1. Na temelju čl. 68. KZ/97 optuženik je dužan u roku od 1 (jedne) godine naknaditi štetu koja je počinjena kaznenim djelom, i to: trgovačkom društvu ''KFK Tehnika'' d.o.o. u iznosu od 685.000,00 kuna[1] i trgovačkom društvu ''Imobilia Tehno'' d.o.o. u iznosu od 80.000,00 kuna[1] .

1.2. Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97 sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne izvrši obvezu iz čl. 68. KZ/97.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenicima je dosuđen imovinskopravni zahtjevi, i to: trgovačkom društvu "KFK Tehnika'' d.o.o. u iznosu od 685.000,00 kuna[1] i trgovačkom društvu ''Imobilia Tehno'' d.o.o. u iznosu od 80.000,00 kuna[1] .

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv te presude žali se opt. JU po branitelju Franu Olujiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred potpuno izmijenim vijećem odnosno novim sucem pojedincem. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. JU i branitelj Fran Olujić, odvjetnik iz [adresa].

5.1. Na sjednicu vijeća je pristupio branitelj optuženika odvjetnik Fran Olujić iz Zagreba, dok nisu pristupili državni odvjetnik i opt. JU, te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenih državnog odvjetnika i optuženika.

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. JU po branitelju Franu Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, koju je izložio branitelj optuženika, te je izjavio da ostaje kod žalbenih navoda i predložio da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred potpuno izmijenim vijećem odnosno novim sucem pojedincem.

6. Žalba nije osnovana.

7. Opt. JU žalbom po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da je izreka pobijane prvostupanjske presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, te da postoji proturječje između razloga presude i sadržaja isprava i iskaza danih u postupku. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. JU izreka pobijane prvostupanjske presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi, u izreci su u opisu djela navedeni svi bitni elementi kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 224.a st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97 (koje kazneno djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu računalna prijevara iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona - "Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11, za koja kaznena djela su propisane iste kazne od 6 mjeseci do 5 godina zatvora), a obrazloženje prvostupanjske presude sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva niti zbog toga što se pribavljena imovinska korist navodi u određenom novčanom iznosu kuna, a ne eura, kada je opće poznato da je fiksni tečaj konverzije kuna u euro 7,53450. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Opt. JU u žalbi ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 ali taj osnov žalbe ne konkretizira. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Opt. JU se žali zbog povrede kaznenog zakona. S tim u vezi u žalbi ustraje u navodima iz obrane, da nije počinitelj kaznenog djela za koje je proglašen krivim, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te zbog toga povrijedio kazneni zakon, navodeći u žalbi i da radnje koje su opisane u opisu djela a za koje prvostupanjski sud utvrđuje da ih je on (opt. JU) počinio, ne predstavljaju radnje sudionika/supočinitelja iz čl. 35. st. 3. KZ/97, o čemu će i nastavno biti riječi. Takvi žalbeni navodi opt. JU predstavljaju tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Međutim, za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. Opt. JU se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje opt. JU ističe da prvostupanjski sud nije proveo odgovarajuće vještačenje po stručnoj osobi koja ima odgovarajuće informatičko znanje, zbog čega da je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li IP adresa [IP adresa] i IP adresa [IP adresa] "na bilo koji način povezane s optuženikom". Suprotno takvim žalbenim navodima opt. JU prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka ĐU, CU, NU i ĆU pravilno utvrdio da je 20. rujna 2011. koristeći se računalom s IP adresom [IP adresa], te neovlaštenom uporabom korisničkog imena i lozinke s računa trgovačkog društva KFK tehnika d.o.o. otvorenog u Erste & Steiermarkische Bank došlo do neovlaštenog prijenosa novčanog iznosa od 435.000,00 kuna[1] , a 21. rujna 2011. koristeći se računalom s IP adresom [IP adresa] sa istog računa navedenog trgovačkog društva kod iste banke do neovlaštenog prijenosa novčanog iznosa od 250.000,00 kuna[1] , a koji iznosi su doznačeni na tekući račun ZU otvoren u Privrednoj banci d.d. Zagreb, te 20. rujna 2011. koristeći se računalom s IP adresom [IP adresa] na isti način s računa trgovačkog društva Imobilia Tehno d.o.o. kod naprijed imenovane banke neovlašteni prijenos novčanog iznosa od 80.000,00 kuna[1] također na tekući račun ZU otvoren u Privrednoj banci d.d. Zagreb. Na temelju iskaza svjedoka ZU prvostupanjski sud je utvrdio da je ZU njegov poznanik EU upoznao s PU i osobom po nadimku J, te je pristao da za tu osobu po nadimku J otvori tekući račun u Privrednoj banci d.d. Zagreb, da će na taj tekući račun biti doznačeni novci, koji da se odnose na kupoprodaju zemljišta, te da nakon što ti novci budu doznačeni na tekući račun da iste podigne i preda osobi po nadimku J, što je i učinio, a za tu uslugu da je ZU osoba po nadimku J isplatio "nagradu" u iznosu od 15.000,00 kuna[1] . Pri tome svjedok ZU u iskazu navodi da ga je osoba po nadimku J sačekala i osobnim automobilom marke VW Passat, tamne boje, odvezla do banke kada je trebao otvoriti tekući račun, te ponovno kada su novci doznačeni na tekući račun koji je otvorio u banci, sačekala ga nakon podizanja novca, te nakon što je osobi po nadimku J podignuti iznos sa navedenog tekućeg računa od 765.000,00 kuna[1] predao, da je ZU osoba po nadimku J dala 15.000,00 kuna dogovorene "nagrade". Pri tome ZU osobu po nadimku J opisuje kao osobu duge valovite kose, ali opt. JU ne prepoznaje kao osobu koju je upoznao pod nadimkom J, koja ga je navedenim osobnim automobilom vozila i kod otvaranja tekućeg računa u banci i kasnije kod podizanja novca sa tog tekućeg računa. Međutim, iako svjedok GU u iskazu navodi da je u dogovoru s poznanikom PU dolazio iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku gdje bi otvarao tekuće račune na svoje ime kako bi na te račune dobivao novac, te ga zatim trebao podizati i predavati PU za treću osobu. Prilikom tih dolazaka u Zagreb svjedoka GU da je uvijek dočekivala osoba po nadimku J, te ga osobnim automobilom marke VW Passat odvozila u banku, ali da opt. JU ne prepoznaje kao osobu koju je upoznao po nadimku J, prvostupanjski sud ovaj potonji dio iskaza svjedoka GU ocjenjuje nevjerodostojnim. To zbog toga što je svjedok GU, ranije u prethodnom postupku kada je bio osumnjičenik, u nazočnosti braniteljice, u zakonito provedenoj dokaznoj radnji prepoznavanja prepoznao opt. JU kao osobu koju je upoznao pod nadimkom J, koja ga je dočekivala i naprijed navedenim osobnim automobilom odvozila u banku gdje je prema uputama otvarao tekući račun kako bi na taj račun bili uplaćivani novci, koji bi onda trebao podići i predavati trećoj osobi. Opt. JU iako poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, ne osporava da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koristio osobni automobil VW Passat crne boje, te da je u to vrijeme imao dugu kosu do ramena. Stoga pravilno prvostupanjski sud, prihvaćajući kao vjerodostojnu dokaznu radnju prepoznavanja, kada je svjedok GU, kao osobu koju je upoznao po nadimku J, prepoznao upravo opt. JU, te dovodeći u vezu s posrednim činjenicama marke i boje osobnog automobila koji je u to vrijeme prema navodima iz obrane koristio opt. JU, te da je u to vrijeme optuženik imao dugu kosu do ramena, utvrđuje da je upravo opt. JU osoba koja je u dogovoru sa ŠU, PU i ZU, dala uputu i odvezla ZU da otvori tekući račun u Privrednoj banci d.d. Zagreb, a potom kada su na taj tekući račun, neovlašteno sa žiro računa trgovačkih društava KFK tehnika d.o.o. i Imobilia Tehno d.o.o. doznačena novčana sredstva u ukupnom iznosu od 765.000,00 kuna[1] , ponovno odvezla ZU da sa tekućeg računa podigne taj novac. Nakon što je ZU taj podignuti iznos novca predao opt. FU, za nagradu je od optuženika dobio iznos od 15.000,00 kuna[1] . O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. JU.

10. Pravilno je prvostupanjski sud kazneno djelo za koje je opt. JU proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo računalna prijevara iz čl. 224.a st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97. To zbog toga što je opt. JU u dogovoru sa PU stupio u kontakt s ZU dogovarajući da ZU u Privrednoj banci d.d. Zagreb otvori tekući račun, na koji će biti doznačena novčana sredstva, te kada LU ta novčana sredstva podigne sa tekućeg računa i preda opt. JU, da će za protuuslugu dobiti dio od tog novca. Nakon takvog dogovora opt. JU je odvezao ZU da u Privrednoj banci d.d. Zagreb otvori tekući račun, a kada su na taj tekući račun unošenjem računalnih podataka neovlašteno sa žiro računa trgovačkog društva KFK tehnika d.o.o. i Imobilia Techno d.o.o. kod Erste & Steiermarkische Bank na tekući račun ZU u Privrednoj banci d.d. Zagreb doznačena novčana sredstva trgovačkog društva KFK tehnika d.o.o. u ukupnom iznosu od 685.000,00 kuna[1] i trgovačkog društva Imobilia Tehno d.o.o. u iznosu od 80.000,00 kuna[1] , ponovno odvezao ZU da podigne ta novčana sredstva, koja podignuta novčana sredstva u ukupnom iznosu od 765.000,00 kuna[1] je ZU predao opt. JU, za koju uslugu je optuženik ZU dao 15.000,00 kuna[1] , na koji način je opt. JU sebi i drugima pribavio protupravnu imovinsku korist u naprijed navedenom iznosu, za koji iznos je oštetio trgovačko društvo KFK tehnika d.o.o. i Imobilia Tehno d.o.o.. Pri tome je opt. JU postupao kao supočinitelj (čl. 35. st. 3. KZ/97) jer je na temelju zajedničke odluke s PU, s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, na način da je bitno pridonio počinjenju kaznenog djela, dogovorivši s ZU otvaranje tekućeg računa, na koji će biti doznačena novčana sredstva, za koje je znao da su sredstva oštećenih trgovačkih društava, a kada su ta sredstva doznačena, ta sredstva ZU podigao sa tekućeg računa i opt. JU predao sva podignuta novčana sredstva, na koji način je opt. JU za sebe i drugoga pribavio protupravnu imovinsku korist u naprijed navedenom iznosu, za koji iznos je oštetio naprijed navedena trgovačka društva. Naime, bez naprijed navedenog doprinosa opt. JU ne bi moglo biti počinjeno kazneno djelo na način kako je to djelo ostvareno.

11. Opt. JU se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi, navodeći u žalbi da je trebao biti oslobođen optužbe, zbog čega da je prvostupanjski sud "donio pogrešnu odluku o kazni". Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. JU za kazneno djelo iz čl. 224.a st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 67. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od pet godina, time da je na temelju čl. 68. i čl. 69. st. 5. KZ/97, pored upozorenja da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja optuženik ne počini novo kazneno djelo, da će se opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako optuženik u roku od jedne godine, od pravomoćnosti presude, ne naknadi štetu, oštećenom trgovačkom društvu KFK tehnika d.o.o. u iznosu od 685.000,00 kuna[1] a trgovačkom društvu Imobilia Tehno d.o.o. u iznosu od 80.000,00 kuna[1] .

11.1. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznene sankcije je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 50. i čl. 6. KZ/97).

12. Nije osnovana žalba opt. JU zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, kada je prvostupanjski sud opt. JU proglasio krivim pravilno je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. t. 6. ZKP/08 obvezao optuženika da naknadi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura. Pri tome je za ukazati da to što u izreci piše "kaznenih troškova" ne čini izreku u dijelu odluke o trošku kaznenog postupka nerazumljivom, time da je prvostupanjski sud o tome u obrazloženju naveo valjane razloge (odlomak 26.).

13. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec