Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2024. poslovni broj P-5651/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2024. poslovni broj P-5651/2023-11.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 029-50-3181810kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.12.2005.g. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, a koje se nalaze: u odredbi čl. 1. u dijelu koji glasi:

« …po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. »,

u odredbi čl. 7.st. 1.u dijelu koji glasi:

« …po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... », pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o nepoštenom ugovaranju ulazne naknade sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 029-50-3181810kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.12.2005.g., a koja se nalazi: u odredbi čl. 3.koji glasi:

« 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.»,

pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 1.870,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 390,40 EUR tekućom od 13.12.2005. do plateža,

- na iznos od 6,18 EUR tekućom od 29.10.2008. do plateža,

- na iznos od 4,85 EUR tekućom od 28.1.2009. do plateža,

- na iznos od 5,78 EUR tekućom od 31.1.2009. do plateža,

- na iznos od 6,58 EUR tekućom od 28.2.2009. do plateža,

- na iznos od 4,44 EUR tekućom od 31.3.2009. do plateža,

- na iznos od 4,87 EUR tekućom od 30.4.2009. do plateža,

- na iznos od 1,46 EUR tekućom od 31.5.2009. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR tekućom od 2.9.2009. do plateža,

- na iznos od 4,28 EUR tekućom od 30.12.2009. do plateža,

- na iznos od 6,22 EUR tekućom od 2.2.2010. do plateža,

- na iznos od 6,22 EUR tekućom od 2.2.2010. do plateža,

- na iznos od 6,22 EUR tekućom od 1.3.2010. do plateža,

- na iznos od 10,10 EUR tekućom od 31.3.2010. do plateža,

- na iznos od 9,82 EUR tekućom od 4.5.2010. do plateža,

- na iznos od 11,46 EUR tekućom od 1.6.2010. do plateža,

- na iznos od 23,25 EUR tekućom od 30.6.2010. do plateža,

- na iznos od 20,68 EUR tekućom od 2.8.2010. do plateža,

- na iznos od 23,43 EUR tekućom od 4.10.2010. do plateža,

- na iznos od 23,43 EUR tekućom od 4.10.2010. do plateža,

- na iznos od 33,75 EUR tekućom od 1.12.2010. do plateža,

- na iznos od 33,75 EUR tekućom od 1.12.2010. do plateža,

- na iznos od 39,33 EUR tekućom od 5.1.2011. do plateža,

- na iznos od 33,49 EUR tekućom od 8.2.2011. do plateža,

- na iznos od 33,85 EUR tekućom od 5.3.2011. do plateža,

- na iznos od 33,91 EUR tekućom od 2.5.2011. do plateža,

- na iznos od 33,91 EUR tekućom od 2.5.2011. do plateža,

- na iznos od 49,18 EUR tekućom od 3.6.2011. do plateža,

- na iznos od 45,69 EUR tekućom od 2.7.2011. do plateža,

- na iznos od 65,16 EUR tekućom od 2.8.2011. do plateža,

- na iznos od 57,33 EUR tekućom od 31.8.2011. do plateža,

- na iznos od 51,19 EUR tekućom od 4.10.2011. do plateža,

- na iznos od 47,18 EUR tekućom od 8.11.2011. do plateža,

- na iznos od 46,48 EUR tekućom od 8.12.2011. do plateža,

- na iznos od 51,72 EUR tekućom od 10.1.2012. do plateža,

- na iznos od 55,21 EUR tekućom od 7.2.2012. do plateža,

- na iznos od 54,88 EUR tekućom od 3.3.2012. do plateža,

- na iznos od 53,23 EUR tekućom od 2.4.2012. do plateža,

- na iznos od 54,34 EUR tekućom od 3.5.2012. do plateža,

- na iznos od 55,40 EUR tekućom od 12.6.2012. do plateža,

- na iznos od 53,93 EUR tekućom od 3.8.2012. do plateža,

- na iznos od 52,75 EUR tekućom od 6.9.2012. do plateža,

- na iznos od 50,55 EUR tekućom od 6.10.2012. do plateža,

- na iznos od 50,55 EUR tekućom od 6.10.2012. do plateža,

- na iznos od 53,24 EUR tekućom od 6.11.2012. do plateža,

- na iznos od 54,72 EUR tekućom od 30.11.2012. do plateža,

- na iznos od 53,98 EUR tekućom od 1.1.2013. do plateža i to od 13.12.2005. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 17. prosinca 2024. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova ugovornih odredbi čl. 1., 7. i 3. Ugovora o kreditu i zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i naknade za obradu kredita.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik 09. prosinca 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 029-50- 3181810 kojim je korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos od 18.560,00 CHF s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća,

- da je čl. 3. Ugovora ugovorena jednokratna naknada 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je namjena kredita kupnja rabljenog osobnog vozila,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je od strane autokuće upućena u banku gdje joj je ponuđen najpovoljniji kredit u CHF i da je ugovor sastavljen od strane tuženika na standardiziranom obrascu te joj nisu pojašnjene sporne ugovorne odredbe niti je upozorena na moguće rizike,

- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio deklaratorni tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke uz zaključak da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i ulaznoj naknadi ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., dalje: ZZP) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 18/12. i 56/13., dalje: ZZP/07, sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

11. U prvostupanjskoj presudi su sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenica koje su stranke iznijele i dokazi koje su predložili, a obrazloženo je koje je činjenice sud utvrđivao i koje dokaze izvodio i kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio te nije ostvarena bitna povreda odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju upire tuženik.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

13. Po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja kredita. Pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu da zbog rizika promjene tečaja snosi financijski teret.

14. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je da je na trgovcu teret dokaza da se na unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

15. Tuženik na kojem je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim odredbama pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, dok je tužiteljica svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja ugovora iznijela u svom iskazu.

16. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja tečaja valute u CHF, niti da HNB ne štitu monetarnu politiku promjene tečaja iako je teret dokazivanja na banci, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. st.1. i 2. ZZP/03.

18. Na žalbene navode valja odgovoriti da je tužiteljica sa tuženikom Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba za kupnju rabljenog osobnog vozila koju tvrdnju tuženik nije osporio što tužiteljici u odnosu na banku kojoj je davanje kredita kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženik bavi daje status prosječnog potrošača posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnice kredita.

19. Stajalište tuženika o isključenju prava na isticanje ništetnosti obzirom da je Ugovor u cijelosti ispunjen, također je nsosnovano.

20. Iako je točno da odredba čl. 326. st. 2. ZOO propisuje da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja a ugovor u cijelosti ispunjen, to se, međutim, nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF što je dovelo do znatne neravnoteže u pravu i obvezi tužiteljice kao korisnice kredita u odnosu na tuženika ne može podvesti pod tezu da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa je prigovor tuženika neutemeljen jer je isticanje ništetnosti i povrat preplaćenih iznosa što je temeljem ništetne ugovorne odredbe naplaćeno opstojno.

21. U pogledu ništetnosti odredbe o troškovima obrade kredita (tzv. ulazna naknada) nije sporno da je odredba čl. 3. jasna, razumljiva i uočljiva. Međutim, navedena odredba se ne odnosi na predmet ugovora i cijenu pa je dopušteno ocjenjivati je li poštena.

22. Povezujući iskaz tužiteljice u kojem navodi da se o uvjetima kredita nije pregovaralo s djelatnicima tuženika pa tako i u pogledu sadržaja čl. 3. Ugovora o kreditu u kojem se ulazna naknada obračunava u određenom postotku od iznosa glavnice (3,30%) za koji iznos se kredit umanjuje prilikom isplate, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer se radilo o standardiziranom ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik.

23. Osim što u čl. 3. Ugovora nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, a u čl. 9. Ugovora je ugovoreno da je tužiteljica dužna snositi javnobilježničke, sudske i sve druge troškove vezano za naplatu tražbine kao i eventualne poreze, a da tuženik ne navodi niti dokazuje koji su troškovi podmireni iz te naknade, a u vezi su s ugovorom o kreditu, a da je visina određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, to proizlazi pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je navedena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

24. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud valjano utvrdio ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena jednokratna naknada od 3,30%.

25. Navedeno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka pa tako i Rev-715/2024 i Rev-673/2023.

26. Restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u svezi čl. 1115. ZOO prvostupanjski sud je pravilno prihvatio u visini koja među strankama nije sporna sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetnih odredbi od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja pa do isplate. Naime, tuženik je bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO) pa do uplate svakog anuiteta.

27. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplate svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a,) tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

28. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja u odnosu na zahtjev za isplatu s osnova ispunjenja ugovorne obveze uz valutnu klauzulu i u odnosu na tzv. ulaznu naknadu.

29. Naime, tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesenom Trgovačkom sudu u Zagrebu 04. travnja 2012. prekinuta je zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO te je zastara vezano za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ponovno počela teći 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-19 pa je tužba od 07. lipnja 2023. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

30. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

31. Neosnovan je prigovor zastare u odnosu na potraživanje s osnova naknade za obradu kredita jer je ništetnost ugovorne odredbe utvrđena prvostupanjskom presudom i rok za zastaru će početi teći od dana njezine pravomoćnosti primjenjujući pri tome pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. u kojem je navedeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

32. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tuženik niti ne osporava odluku o troškovima određenim žalbenim navodima.

33. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe čl. 368. s t.1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 06. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša