Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-161/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu protiv tuženika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., Zagreb, OIB: 89589769984, I [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Miličević Šušuković, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2874/2020- 47 od 16.listopada 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dijelom se uvažava žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2874/2020, od 16. listopada 2023. godine u točki I. izreke u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 146.600,00 kuna / 19.457,16 eura na način da na taj iznos teku zakonske zatezne kamate počevši od 16. listopada 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posebne glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. U preostalom dijelu žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. izreke u pogledu dosuđenog iznosa naknade štete te u točki III. i IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju na ime naknade imovinske štete nastale na teretnom i priključnom vozilu isplati iznos od 19.457,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenog 2017. pa do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 20.359,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od istog datuma (točka II. izreke); tuženiku je naloženo da tužitelju preda u posjed teretno vozilo marke Iveco tegljač (točka III. izreke); kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.735,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka IV. izreke) dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 7.111,59 eura (točka V. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I., III. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. i stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a iz razloga što je pogrešno ocijenio provedene dokaze slijedom čega je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati a također je bez valjanog razloga odbio prijedlog tuženika za saslušanjem njegovog zakonskog zastupnika što je posljedično prouzročilo nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

2.2. Naime prvostupanjski sud ne obrazlaže iz koje zakonske odredbe proizlazi da se popravak vozila može dokazivati isključivo materijalnim dokazima a ne i personalnim pogotovo imajući u vidu korespondenciju tužitelja sa zakonskim zastupnikom tuženika na okolnost popravka vozila.

2.3. Obzirom da je do izlijetanja tegljača s priključnim vozilom došlo za vrijeme trajanja ugovora o najmu zbog umora vozača protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak tuženi je bio dužen predmet najma dovesti u stanje prije štetnog događaja u smislu odredbe članka 561. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) odnosno pravo je tuženika na popravak vozila a ne na isplatu štete pri čemu se poziva na odredbu članka 1085. navedenog zakona.

2.4. Obzirom na tuženikovu tvrdnju da je teretno vozilo popravljeno tužitelj je za štetu ostvario dvostruku naknadu dakle uspostavu ranijeg stanja i isplatu novčanog iznosa.

2.5. Nadalje navodi da je kao najmoprimac sklopio ugovore o kasko osiguranju u odnosu na teretno i priključno vozilo a da je nakon nastale štete tužitelj otežao ispunjenje tuženikove obveze u smislu članka 10. stavak 3. ZOO i razloga što je bez opravdanog razloga odbio dati ovlaštenje i suglasnost kao korisnik osiguranja na isplatu štete od strane osiguravatelja.

2.6. Tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda i u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate te smatra da ista nije mogla biti dosuđena od dana nastanka štete jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti.

2.7. Obzirom na nezakonitost odluke o glavnom zahtjevu tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu glavnog zahtjeva te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika teretnog i priključnog vozila za naknadu štete i predaju teretnog vozila u posjed od strane tuženika kao najmoprimca.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik teretnog i priključnog vozila sa TD Le Energija d.o.o. sklopio ugovor o najmu, da je navedeno TD vozila dalo u podnajam tuženiku, da su predmetna vozila bila kasko osigurana od strane tuženika kao ugovaratelja osiguranja u korist tužitelja kao korisnika osiguranja, da je do prometne nesreće u kojoj je nastala šteta došlo 30. listopada 2017. godine za koju je odgovoran tuženik odnosno njegov vozač, nadalje da je prema nalazu vještaka na teretnom i priključnom vozilu došlo do totalne štete (za tegljač vrijednost ostataka 42.600,00 kuna za priključno vozilo vrijednost ostataka 104.000,00 kuna), da osiguratelj nije isplatio štetu po navedenom štetnom događaju kao i to da se teretno vozilo i dalje nalazi u posjedu tuženika.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud po prethodnom utvrđenju da je ugovor o najmu prestao pozivom na odredbe članka 30. i članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15. i 94/17. – u nastavku teksta: ZVDSP) usvaja tužbeni zahtjev za predaju vozila a pozivom na odredbu članka 561. ZOO obvezuje tuženika na naknadu štete u iznosu od 19.457,16 eura imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka te na taj iznos dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete pa do isplate. Prvostupanjski sud pri tome ne prihvaća tvrdnju tuženika da je šteta na vozilima reparirana imajući u vidu priložene račune u spisu te odbija dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem njegovog zakonskog zastupnika na ove okolnosti.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno da je odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Naime tuženiku je omogućeno sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a da predlaže dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje odnosno pobija navode tužitelja no sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a).

9.1. Iz priloženih računa u spisu od strane tuženika radi dokazivanja svojih tvrdnji da je reparirao štetu na vozilima proizlazi da se odnose na troškove izvlačenja i prijevoza priključnog vozila a ne i na troškove popravka pri čemu se napominje da je nalazom sudskog vještaka utvrđeno da se radi o totalnoj šteti na teretnom i priključnom vozilu slijedom čega je i po ocijeni ovog suda prvostupanjski sud s pravom odbio dokazni prijedlog tuženika da se na ove okolnosti provede dokaz saslušanjem njegovog zakonskog zastupnika.

9.2. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu pozivanja tuženika na odredbe članka 561. i 1085. ZOO.

Prema navedenim odredbama najmoprimac je dužan rabiti stvar u skladu s njenom namjenom i u skladu s ugovorom kao dobar gospodarstvenik te odgovara za štetu koja može nastati zbog protuugovorne uporabe neovisno o tome je li stvar rabio on ili neka osoba po njegovom nalogu.

U slučaju nastanka štete odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala a ukoliko uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu te ako to nije moguće tada je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

Pri tome naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

9.3. Iz provedenog dokaznog postupka nespornim proizlazi odgovornost tuženika kao najmoprimca u smislu odredbe članka 561. ZOO obzirom da je njegov vozač zbog nepoštivanja prometnih propisa prouzročio prometnu nesreću i nastalu štetu.

Imajući u vidu da je na teretnom i na priključnom vozilu od strane sudskog vještaka procijenjena totalna šteta sa već navedenom vrijednošću ostataka po ocijeni ovoga suda tužitelj kao oštećenik sukladno odredbama članka 1085. stavak 3. i 4. ostvaruje pravo na isplatu naknade štete obzirom da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odnosno okolnosti konkretnog slučaja to ne opravdavaju.

9.4. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi da na strani tužitelja postoji podijeljena odgovornost u smislu odredbe članka 10. stavak 3. ZOO prema kojoj sudionik u obveznom odnosu je dužan u ostvarivanju svoga prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog osiguranika.

Tvrdnja je tuženika da je tužitelj kao korisnik osiguranja onemogućio tuženika kao ugovaratelja osiguranja u pogledu repariranja navedene štete isplatom svote osiguranja jer nije dao ovlaštenje i suglasnost osiguratelju na tu isplatu. Pod pretpostavkom da je tužitelj postupio na opisan način, što tuženik ničim ne dokazuje, moglo bi se govoriti o povredi odredbe članka 10. stavak 3. ZOO odnosno pravu tuženika na smanjenje naknade u smislu članka 347. navedenog zakona no to uopće ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i dokumentacije u spisu. Naime iz očitovanja osiguravatelja u pogledu podnesenog oštetnog zahtjeva od strane tužitelja od 16. siječnja 2018. godine (list 15 spisa) proizlazi da je osiguravatelj otklonio zahtjev kao pravno neosnovan ali ne iz razloga koji navodi tuženik već zbog činjenice da tuženik kao ugovaratelj osiguranja nije uplatio premiju osiguranja odnosno prvi obrok premije je uplaćen nakon nastanka štetnog događaja.

9.5. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjeva predaju teretnog vozila i isplatu naknade štete.

9.6. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate.

Naime prema odredbama članka 1089. stavak 1. i 2. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

Obzirom da vozila tužitelja nakon nastale štete nisu popravljena radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je utvrđena u trenutku zaključenja glavne rasprave na temelju provedenog vještačenja kada je šteta i dospjela slijedom čega tužitelj kao oštećenik ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja a ne od dana nastanka štete.

9.7. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te tada važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 18/14, 107/15, 37/22 i 126/22) a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu nepravilnost.

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u pogledu zahtjeva za isplatu naknade štete, predaje teretnog vozila u posjed i parničnih troškova te sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. navedenog zakona preinačio pobijanu presudu u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

11. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe obzirom na neznatan uspjeh po žalbi odnosno činjenicu da je žalba osnovana samo u pogledu dosuđenih zakonski zateznih kamata u određenom vremenskom razdoblju.

Vukovar, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić