REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-792/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Stečajna masa iza K.M. grupa d.o.o. u stečaju, Viškovo, Gornji Jugi 15č, OIB 93366133902, (ranije K.M. grupa d.o.o., Rijeka, V. C. Emina 8, OIB 50699801825), kojeg zastupa stečajni upravitelj Josip Čičak, kojeg zastupa punomoćnik Zinko Grgurić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3857/2024-5 od 20. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-550/2022-56 od 26. srpnja 2024., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja glede postavljenih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem je postavljen suglasno čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 192.688,75 kuna/25.574,19 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na kunski iznos od 192.688,75 kuna od 7. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. na iznos glavnice od 25.574,19 EUR/192.688,75 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 5,5% koju određuje svako polugodište Europska središnja banka uvećanjem kamatne stope koju je primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR, u roku od 8 (osam) dana.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
1) Zastarijeva li potraživanje osigurano solemniziranom bjanko zadužnicom u općem zastarnom roku od pet godina?
2) Prekida li se zastara podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu bjanko zadužnice Financijskoj agenciji?,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je sud izrazio pravno shvaćanje suprotno pravnom shvaćanju ovog zauzetom na sjednici Građanskog odjela dana 19. studenoga 2018. pod brojem Su-IV-4/2018-17. prema kojem se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastrani rok iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).
3. Istovremeno ističe da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to, pravo na pravično suđenje, a koje mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i iz čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na djelotvorni pravni lijek koje mu je zajamčeno čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 47. Povelje Europske Unije o temeljnim pravima, kao i čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske te iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Sudovi u postupku utvrđuju da je tražbina tužitelja dospjela 19. travnja 2011. prema tuženiku, a da je prvi puta utužuje 6. prosinca 2021. (točka 11. obrazloženja presude suda prvog stupnja, točka 8.1. obrazloženja presude suda drugog stupnja) to je od dospijeća do utuženja prošao rok od 10 godina, pa stoga pogrešno pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja koje odstupa od iznesenog pravnog shvaćanja ovog suda o zastarnom roku tražbina iz solemnizirane zadužnice ne utječe na ishod ovog spora zbog čega se niti ne radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a.st. 1. ZPP-a. (o odgovoru na pitanje ovisi odluka u ovom sporu).
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da disponira svojim zahtjevom, da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, ili da mu je uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
8. Isto se odnosi i na povredu Ustavom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva jer su sudovi po prigovoru tuženika čija se prava također moraju štititi u kontradiktornom sudskom postupku primijenili institut zastare koji je previđen pravnim poretkom Republike Hrvatske i stoga tužitelj nije učinio vjerojatnom da mu je teškom povredom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na mirno uživanje vlasništva. Kada bi tome bilo tako tada bi institut zastare bio suvišan i nepotreban u pravnom poretku.
9. Zbog svega gore iznesenog odlučeno je primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP (točka I izreke) i primjenom čl. 389.a st. 4. ZPP-a ( točka II izreke).
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
