REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5397/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5139/2020-3 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-79/2019-22 od 22. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5139/2020-3 od 9. listopada 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s čl. 161. ZOMO ("Narodne novine" 157/13) ili je stvarna šteta po čl. 27. ZOOP-a razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa starosne mirovine?
2. Ako po čl. 27. st. 1. i 2. u vezi čl. 22. ZOOP-a i po čl. 161. u vezi čl. 164. ZOMO-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na stvarnu štetu nastalu isplatama iz mirovinskog osiguranja zbog ozljeda za koje je odgovoran osiguranik društva za osiguranje, a koju visinu je nemoguće utvrditi odredbom čl. 27. st.3. ZOOP- a, da li tada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na stvarnu štetu utvrđenu odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju?
3. Da li je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je na tužitelju obveza dokazati stvarnu štetu prema čl. 27. st.3. ZOOP-a, a priložio je sve dokaze visine stvarne štete po Zakonu o mirovinskom osiguranju, sukladno već ustaljenom pravnom shvaćanju revizijskog suda da je u parničnom postupku svaka strana dužna dokazivati činjenice koje joj idu u prilog, odnosno da se ne može stavljati na teret tužitelju da dokazuje činjenice koje idu u korist tuženika?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na postavljena pitanja u prvom redu valja poći od toga da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, te da je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga jer tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina koju je tužitelj isplazio svom osiguraniku u utuženom razdoblju veća od starosne mirovine koju bi isplaćivao da nije bilo štetnog događaja.
5. Tužitelj postavljenim pitanjima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a kako se u sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 467. ZPP-a, presuda suda prvog stupnja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to činjenična utvrđenja ne mogu biti dovedena u pitanje ni u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
