REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-724/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. ŠF OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IFS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. KF, svi tuženici iz Splita, Iločka 11, zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri d.o.o. Split, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-709/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-238/2022-18 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-709/2024-3 od 16. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-238/2022-18 od 17. siječnja 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici su postavili pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"a) Je li sud drugog stupnja, kada je djelomično potvrdio, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu dužan obrazložiti iz kojih to činjenica koje prihvaća proizlazi zaključak da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u situaciji kada nema dokaza o počinjenju djela od strane tužene pod 1/ i da nema dokaza o nakitu za kojeg tužiteljica potražuje naknadnu štete, a slijedom toga niti dokaza o visini štete?

Je li u nedostatku takvog obrazloženja počinio bitnu povredu odredaba postupka pred sudom drugog stupnja?

Je li sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u situaciji kada nije u obzir uzeo sve utvrđene činjenice, a istodobno nije dao obrazloženje zbog čega te utvrđene činjenice ne uzima u obzir pri donošenju odluke i zašto ih sada interpretira na sasvim drugačiji način?

b) Je li tužiteljica, primjenom pravila o teretu dokazivanja, trebala predložiti dokaze kojima na nedvojben način dokazuje o kojim se je to navodno ukradenim predmetima radilo, koja je količina predmeta, koja su njihova svojstva i karakteristike temeljem kojih bi se moglo zaključiti o visini navodne štete koja joj je nastala?

Mora li stranka za iznesene činjenice pružiti pravno relevantne dokaze kojima te činjenice potvrđuje i smatraju li se u nedostatku takvih dokaza te činjenice pravno irelevantne za sudski postupak? Može li sud na temelju činjenica iznesenih na okolnost visine štete za koje nisu izneseni dokazi koji ih potvrđuju donijeti odluku kojom usvaja zahtjev ili u tom slučaju mora donijeti odluku da zahtjev nije osnovan? Mora li sud u takvom slučaju donijeti odluku da stranka nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva?

Može li sud samo na temelju navoda stranke, bez materijalnog dokaza, provesti vještačenje te na temelju takvog vještačenja donijeti odluku o osnovanosti zahtjeva i visini naknade štete?

Mora li protivna stranka iznositi dokaze radi dokazivanja da činjenice za koje nisu pruženi nikakvi dokazi nisu osnovane odnosno, mora li protustranka pobijati dokazima činjenice koje nisu dokazane i za koje nisu pruženi nikakvi dokazi?

c) Je li postupanjem sudova u predmetnom postupku došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda iz čl.1. Protokola br.1. uz Konvenciju i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

Je li tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa time i jamstvo zakonitosti iz čl.29. Ustava RH u situaciji kada je sud u nedostatku dokaza kojima tužiteljica dokazuje svoje tvrde teret dokazivanja prebacio na tuženika?".

3. Zaključno, tuženici navode da je u pobijanoj odluci izostalo bilo kakvo valjano obrazloženje te da ta činjenica sama za sebe predstavlja vrlo grubu povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Osim toga, u prijedlogu se navodi da je izvršena i povreda načela jednakosti iz čl. 14. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske kojom su zajamčena prava i slobode svima te jednakost svih pred zakonom. To zbog toga jer tuženici, prema vlastitim navodima, nisu bili jednaki pred zakonom u odnosu na tužiteljicu, niti im je ta jednakost pružena.

5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja i cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije jasno proizlazi da tuženici kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i povredu temeljnih ljudskih prava u stvari osporavaju utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuju izvedene dokaze, pa u odnosu na ista nisu ostvareni uvjeti za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Glede navoda tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, te povrede načela jednakosti, ocjena je ovoga suda, da iz razloga jer je tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznose činjenice i predlažu odgovarajuće dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku, te obzirom na to da su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravo na pravično suđenje, niti da je došlo do povrede načela jednakosti. K tomu, drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

8. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa