REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5083/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Mamut, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice NM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1770/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1007/2019-45 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1770/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1007/2019-45 od 6. veljače 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenja revizije ističući da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.

5. Naime, pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - da sporni članak „...objavljen dana 13.4.2016. godine (...) u cijelosti predstavlja izjave, tvrdnje i razmišljanja tadašnjeg predsjednika suda u [adresa], ABC...“, - „...sud utvrđuje da je tuženica u utuženom članku napisala upravo ono što joj je ABC rekao, jer to posebno proizlazi iz analize reagiranja ČM objavljenog 18.4.2016. godine...“, - „...prema dokumentaciji proizlazi da je tužitelj na bolovanju bio od 8.2.2016. godine, da je predsjednik suda dopisom dana 29.2.2016. godine od HZZO- a zatražio provjeru opravdanosti bolovanja i da je HZZO dopisom dana 15.3.2016. godine predsjednika suda obavijestio da je izvršena kontrola i da je tužitelja opravdano na bolovanju...“, - „...dakle, točno je objavljeno da je predsjednik suda tražio provjeru opravdanosti bolovanja za tužitelja...“, - „...da tuženica utuženi članak nije napisala uz namjeru nanošenja štete tužitelju i ne radi se o stupnju krivnje koji je potreban da bi tuženica odgovarala za štetu po odredbi čl. 1061. st. 2. ZOO-a...“, - „...da je tuženica vjerno prenijela sve što je od svojih sugovornika saznala (predsjednika suda i tužitelja) i da nije izmišljala niti neistinito iznosila tvrdnje napisane u članku...“, - „...da problemi u radu Općinskog suda u Zadru svakako jesu tema od javnog interesa...“ - te, da „...upravo iz ovakvog odgovora tužitelja jasno proizlazi da su mu prezentirane od tužene informacije koje je dobila od ČM te takvim odgovorom je tužitelj osporio iznesene sumnje od ČM, a to je da razlog bolovanja nije premještaj...“. U smislu navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za predmet spora, označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, te da je tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, ovaj sud cijeni da su nižestupanjske presude detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, pa ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa