REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-533/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić & Anić iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-525/2023-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3162/2020-18 od 2. prosinca 2022. u toč. III. i IV. izreke, u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-525/2023-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3162/2020-18 od 2. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod toč. III. i IV. izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravno pitanje koje smatra važnim za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

"Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?".

3. Nadalje, tuženica smatra da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka – ignoriranja argumentacije i odstupanja od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske – i pogrešne primjene materijalnog prava – instituta stjecanja bez osnove – povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno odredbama čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u st. I. izreke.

7. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa