REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5276/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika Grada Novigrada, OIB 53785741678, Novigrad, Veliki Trg 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Veljović i dr., u Puli, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-970/2021-2 od 9. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn- 259/2019-17 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-970/2021-2 od 9. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pn- 259/2019-17 od 26. siječnja 2021. zbog pitanja za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti, kako ih propisuje odredba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. Tužitelj tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude, povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje te podnosi prijedlog i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik osporava navode prijedloga te predlaže da se prijedlog odbaci, a podredno odbije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na odluku u konkretnom sporu.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za javnom isprikom tuženika i naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, koje povrede su prema tvrdnjama tužitelja, nastale uslijed neprimjerenog i nezakonitog načina provedbe ovrhe od strane tuženika, kojom provedbom ovrhe je tužitelj izložen ruglu i javnom sramoćenju. Navedenu je ovrhu tuženik proveo, na temelju rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša grada Novigrada UP/I-994-05/15-01/2 od 7. travnja 2015., (na način da je uklonio stupove i mrežu ograde na javnoj površini kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], iz razloga što tužitelj, kao ovršenik, nije dobrovoljno postupio po rješenju od 7. travnja 2015. kojim mu je naloženo njihovo uklanjanje odmah, jer da će u protivnom uklanjanje biti povjereno trećoj osobi na trošak ovršenika).

4.2. Odgovor na postavljeno pitanje - kojim se problematizira može li pogreška ili propust nadležnog tijela, jedinice lokalne samouprave, ići na štetu građana, a s obzirom na činjenicu da je Upravni sud u Rijeci presudom broj Usl-95/17 od 28. kolovoza 2018. poništio rješenje tuženika od 7. travnja 2015. kao i drugostupanjsko rješenje od 5. prosinca 2016. kojim je prvostupanjsko rješenje potvrđeno - nije od utjecaja na razrješenje spora, a s obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da tuženik izvršenje svoga rješenja UP/I-994-05/15-01/2 od 7. travnja 2015., nije provodio na način kojim bi izazvao sramoćenje tužitelja, povrijedio mu ugled, čast i dostojanstvo, te da nije bilo poduzimanja bilo kakvih postupaka zbog kojih bi tužitelj trpio strah i fizičke bolove.

4.3. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, zbog pravnog pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

5. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocijeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenoga, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5.1. Slijedom navedenoga, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a i odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić