Poslovni broj Usž-501/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupnika Hrvatskog Sabora, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2701/2024-2 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2701/2024-2 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2701/2024-2 od 7. siječnja 2025. odbačena je tužba kao nedopuštena, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. –ZUS ).
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja radi bitne povrede pravila sudskog postupka navodeći da je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 122. stavak 3. ZUP-a trebalo utvrditi je li Hrvatski Sabor vladina organizacija te je li u obvezi postupiti po zahtjevu tužitelja, odnosno prigovoru. Ističe da mu nije odgovoreno na upit niti dostavljen traženi dokaz da bi Republika Hrvatska ispunila međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene odredbama članka 1. -6. i 9. Priloga VII. Smatra da mu je u konkretnom slučaju ograničeno pravo na pristup sudu te se uz to poziva i na odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te odredbe Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave, kao i na utvrđivanje poslova određivanja prinudnog upravitelja nekretninama u skladu s odredbom članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji poslovi, po tužitelju, ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Ističe da je tražio je li zastupnik ZH pripadnik zločinačkog udruženja obzirom da je djelatnik Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja MH po mišljenju tužitelja zlouporabom položaja i ovlasti donio odluku o osnivanju Povjerenstva za izradu nacrta prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada od 17. svibnja 2019., radi prikrivanja nezakonitosti u pravnom poretku Republike Hrvatske i financijsko oštećenje Europske unije utvrđeno prilikom upravnog spora koji se vodio pred Upravnim sudom, pod poslovnim brojem UsIgr-6/2019. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje na temelju članka 134. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi niti postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti .
5. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tužbu prvostupanjskom sudu radi šutnje uprave u kojoj je istakao da je 21. listopada 2024., izjavio prigovor po članku 155. stavak 4. ZUP-a radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 30. rujna 2024. U tužbi se pozvao i na odredbu članka 122. stavak 3. ZUP-a.
6. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
6.1. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
7. S obzirom na to da je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi s prigovorom podnesenim od strane tužitelja tuženiku, radi nedonošenja odluke po zahtjevu za tumačenje primjene odredbe članka 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to se i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom predmetu ne radi o rješavanju u upravnoj stvari niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, pa nema niti propuštanja donošenja pojedinačne odluke odnosno šutnje uprave.
8. Također se napominje tužitelju da je u vezi s odredbom članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na kojeg se tužitelj poziva u zahtjevu tuženiku, ovaj Sud u nizu svojih odluka izrazio već shvaćanje da se u primjeni navedenog članka Zakona radi o odlučivanju o suvlasničkim pravima na nekretninama, te se ne radi o rješavanju upravne stvari.
9. Nadalje, treba reći da davanje pravnog mišljenja hrvatskog zakonodavca, odnosno tuženika, ne predstavlja upravnu stvar u smislu odredbe članka 155. ZUP-a.
10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
