Poslovni broj: Usž-108/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Saša Lalić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Ulica Hrvatske mornarice 1 d, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2779/2024-7 od 12. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2779/2024-7 od 12. studenoga 2024. u dijelu kojim je tužiteljici utvrđena naknada troška upravnog spora preko iznosa od 1.250,00 € (slovima: tisućudvjestopedeset eura).
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-2779/2024-7 od 12. studenoga 2024. upravni spor je obustavljen (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj, u bitnom, navodi da se trošak podneska tužiteljice od 21. kolovoza 2024. ne može smatrati opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka. 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS). Pojašnjava da je riječ je o podnesku kojim je, u smislu odredbe članka 100. stavka 1. i 2. ZUS-a, tužiteljica obavijestila sud da je zadovoljna rješenjem tuženika od 9. srpnja 2024. i da ne proširuje tužbu na tu odluku. Smatra da se u primjeni navedene zakonske odredbe, očitovanje tužiteljice ne smije smatrati radnjom za koju se priznaje trošak spora. Pozivajući se na različite odluke ovog i prvostupanjskih upravnih sudova, pojašnjava da dispozicije stranaka, nakon nastanka ex lege uvjeta za obustavu nisu od utjecaja, osim u onoj situaciji u kojoj se ranije podnesena tužba proširuje na novo rješenje koje je šutnjom doneseno. Napominje da je pokretanje upravnih sporova, zbog šutnje uprave, u pravilu motivirano troškovima koje tužitelji u tim sporovima mogu ostvariti te da bi priznavanjem tužiteljici odgovora na poziv suda sukladno odredbi članka 100. stavka 1. ZUS-a, ista ostvarila nerazmjerne troškove u odnosu na stvarnu vrijednost predmeta spora. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijano rješenje i priznati samo trošak sastava tužbe.
3. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu navodi da se predmetnim podneskom očitovala na traženje suda te da do obustave spora ne dolazi ex lege već ovisi o očitovanju stranke. Tvrdi da je pozivanje tuženika na raniju sudsku praksu neosnovano obzirom da se ista odnosi na raniji Zakon o upravnim sporovima koji nije imao odredbu koja odgovora članku 100. novog ZUS-a. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS- a, Visoki upravni sud ispituje rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tužbu podnijela zbog šutnje uprave i da je tijekom spora tuženik donio rješenje, KLASA: UP/II-363-03/24-04/138, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 9. srpnja 2024., kojim je odlučio o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363- 02/17-008/6616, URBROJ: 251-10-32-1/014-24-4-MV od 12. veljače 2024., a slijedom čega je šutnja tuženika prestala.
7. Odredbom članka 100. stavka 1. ZUS-a, propisano je da ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku.
7.1. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. članka 100. ZUS-a, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi može se izjaviti žalba.
8. Prema podacima spisa predmeta, tužiteljica se na poziv prvostupanjskog suda podneskom od 6. studenoga 2024. očitovala te navela da tuženik u odgovoru na tužbu neosnovano predlaže odbiti tužbeni zahtjev, da je zadovoljna odlukom tuženika jer je postupljeno po tužbenom zahtjevu te da potražuje trošak tužbe i predmetnog podneska.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je rješenjem, Us I-2779/2024-7 od 12. studenoga 2024., obustavio upravni spor i tužiteljici dosudio zatraženi trošak sastava žalbe i trošak sastava podneska od 6. studenoga 2024.
10. Međutim, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore prema kojima tužiteljici nije trebalo priznati trošak sastava predmetnog podneska jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj: 138/23.), a koji bi bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a.
11. Naime, u sporu pokrenutom radi šutnje uprave, a nakon što je javnopravno tijelo postupilo po tužbenom zahtjevu i donijelo pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, sud je, kao što je prethodno pojašnjeno, temeljem odredbe članka 100. stavka 1. ZUS-a, bio dužan pozvati tužiteljicu na davanje izjave. Međutim, za donošenje odluke o obustavi takvog spora nije nužno da tužiteljica i dostavi izjavu da je zadovoljna s odlukom javnopravnog tijela. Ovo stoga jer će zakonske pretpostavke za obustavu spora, u smislu izričite odredbe stavka 2. istog članka ZUS-a, biti ispunjene i u slučaju ako tužiteljica ne da takvu izjavu u ostavljenom roku, odnosno ogluši se na poziv suda za davanje takve izjave.
12. Stoga, u konkretnom slučaju, podnesak tužiteljice od 6. studenoga 2024. nije bio nužan i potreban obzirom da nije pridonio rješavanju u ovoj upravnoj stvari.
13. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti žalbu tuženika i poništiti osporeno rješenje u dijelu kojim je trošak upravnog spora utvrđen preko navedenog iznosa (za iznos od 1.250,00 eura – trošak sastava podneska od 6. studenoga 2024.). Tužiteljici, nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, obzirom da nije bio nužan za donošenje odluke u ovom sporu.
14. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 2. u vezi članka 128. stavka 4., članka 144. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
