REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-588/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirelli Paoli Badovinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, zastupanog po punomoćniku Renati Žerjav, odvjetnici u Varaždinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Tihane Škrnjug, odvjetnice i punomoćnice tuženika Renate Žerjav, odvjetnice, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-830/20 od 16. lipnja 2023. godine. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana. "

II. Nalaže se tužiteljici HO OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku Banka Kovanica d.d. OIB: 33039197637 troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-830/20 od 22. studenog 2023. ista upućena da u roku od 15 dana od dana donošenja navedenog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda od 16. lipnja 2023. godine, posl.br. Ovr-830/2020.

1.2. Tužiteljica nadalje navodi da pobija rješenje o ovrsi po pitanju osnove i visine i to stoga što se radi o zastarjelom potraživanju radi kojeg se provodi ovrha protiv tužiteljice. Također ističe da rješenje o ovrsi grubo vrijeđa odredbe Ovršnog zakona, krši temeljna načela Ovršnog zakona i to zabranu zlouporabe prava kao i zaštitu dostojanstva tužiteljice (odnosno ovršenika).

1.3. Ističe da se radi o tražbini tuženika iz 2003. dakle radi se o vremenskom proteku od skoro 20 godina pa je iz toga razloga nastupila apsolutna zastara toga potraživanja, a Zakonom o obveznim odnosima je u čl. 233. propisan rok od deset godina za nastup zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugog javnog tijela nadležne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.

1.4. Iz razloga nastupa apsolutne zastare potraživanja tuženika predlaže se da se ta ovrha proglasi nedopuštenom, za koje je već 2013. nastupila apsolutna zastara, a zasigurno je nastupila danas.

1.5. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Ovr-830/20od 16. lipnja 2023. te da se tuženiku naloži nadoknaditi tužiteljici troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućena iz razloga određenih čl. 46 st. 1. t. 11. Ovršnog zakona odnosno radi prigovora zastare. Stoga o drugim prigovorima koje je tužiteljica navela u tužbi ne treba raspravljati, obzirom da je sud vezan istaknutim žalbenim razlozima, kao i rješenjem u kojem su naznačeni razlozi zbog kojih je tužiteljica upućena na parnicu. Također dodaje da je o prigovorima tužiteljice već odlučeno prilikom odluke o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

2.1. Iako se u ovom postupku treba raspravljati samo o prigovoru zastare, tuženik opreza radi ističe da je netočno da se rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-830/2020-10 od 16. lipnja 2023. „grubo vrijeđaju“ odredbe OZ, da se „krše temeljna načela“ OZ i to zabrana zlouporabe prava i zaštita dostojanstva ovršenika, kako to potpuno paušalno i ničim argumentirano tvrdi tužiteljica.

2.2. Netočno je i da bi prijedlogom za ovrhu tuženika (ovrhovoditelja u predmetu Ovr-830/2020) bile počinjene „bitne povrede odredbi OZ“. Potpuno je nejasno na što to točno tužiteljica ukazuje ovim svojim paušalnim i potpuno neargumentiranim navodom da rješenje pobija u „njegovoj utemeljenosti i visini“, no pri tome ne daje nikakve uvjerljive razloge za to.

2.3. Ističe da nije točno da je nastupila zastara tražbine i pravo zahtijevati naplatu iste.

2.4. Tuženik je kao ovrhovoditelj ovršni postupak pokrenuo temeljem ovršne isprave – solemniziranog javnobilježničkog akta: ugovora o kreditu broj 30100004286 koji su stranke zaključile dana 16. travnja 2003., te koji je kod javnog bilježnika Ignaca Vugera u Sesvetama potvrđen dana 16. travnja 2003. pod brojem OU-583/2003, a koji je postao ovršan dana 16. veljače 2004.

2.5. Tuženik je pokretanjem ovršnog postupka (raniji je postupak pokrenut dana 10. srpnja 2006.) prekinuo zastaru i ista je od tada u prekidu, odnosno budući da ovosudni postupak - predmet broj Ovr-830/2020 nije okončan, kao što nije okončan ni ovršni postupak koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi pod brojem Ovr-1755/2006, zastara je od pokretanja prethodnog postupka (od 10. srpnja 2016.) u prekidu. Obzirom da od dospjeća tražbine, odnosno njezine ovršnosti 16. veljače 2004. pa do 10. srpnja 2006. proteklo nešto više od dvije godine, to je više nego razvidno da nije proteklo vrijeme zastare koje je određeno zakonom, odnosno da tuženik i nadalje ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze preuzete ugovorom o kreditu.

2.6. Dakle, netočno je da je nastupila zastara, jer ista nastupa samo u slučaju pasivnog držanja vjerovnika, protekom točno određenog vremenskog razdoblja, isti gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Tuženik je kao vjerovnik (ovrhovoditelj) bio aktivan i poduzimao je sve predviđene i moguće radnje u cilju naplate svoje novčane tražbine, pa je tako pokretanjem ovršnog postupka, dana 10. srpnja 2006. prekinuo tijek zastare, a kako predmetni ovršni postupci (kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1755/2006 na pokretninama tužiteljice i kod Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-830/2020 na novčanim sredstvima tužiteljice) nisu okončani (obustavljeni ili dovršeni), to za cijelo vrijeme, dok traju postupci, zastara ne teče.

2.7. Slijedom svega navedenoga te s obzirom da tuženikova tražbina nije prestala, niti je nastupila zastara tražbine i pravo zahtijevati njezino ispunjenje, tuženik se kategorički protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže, a ukoliko sud ne odbaci tužiteljičinu tužbu, da se tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom odbije kao potpuno neosnovana, time da se tužiteljicu obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova uvećanih s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-830/2020 od 22. studenoga 2023. (str. 4-6 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-758/2024 od 26. ožujka 2024. (str. 18-20 spisa), ugovor o kreditu br. 30100004286 (str. 22-25 spisa), potvrda (solemnizacija) privatne isprave (str. 26-27 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1809/2022 od 15. studenoga 2022. (str. 28-31 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj P-6167/22 od 13. srpnja 2023. (str. 32-39 spisa), presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-4/2024 od 12. veljače 2024. (str. 40-46 spisa), uvid u podatke o predmetima Ovr- 1755/06 i Ovr-830/20 (str. 48-53 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr- 830/20 od 16. lipnja 2023. određena ovrha radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Banke Kovanica d.d. (ovdje tuženika) protiv ovršenice HO (ovdje tužiteljice). Također je nesporno da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr- 830/20 od 22. studenog 2023. tužiteljica upućena u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 46. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Sporno je je li nastupila zastara predmetne tražbine te je li ovrha određena rješenjem od 16. lipnja 2023. iz navedenog razloga nedopuštena.

6. Prije svega, a s obzirom da tužiteljica pored prigovora zastare ističe da osporava osnovu i visinu predmetne tražbine te navodi kako se rješenjem o ovrsi grubo vrijeđaju odredbe Ovršnog zakona, krše temeljna načela Ovršnog zakona i to zabrana zlouporabe prava i zaštita dostojanstva, navodi se da tužiteljica ispušta iz vida odredbu članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) prema kojoj je izričito propisano da tužiteljica može svoju tužbu u ovom slučaju temeljiti samo na razlozima koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućena u parnicu.

6.1. Kako je iz rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-830/20 od 22. studenog 2023. razvidno da je tužiteljica isticala samo prigovor zastare, dok je u povodu ostalih razloga zbog kojih se pobija rješenje o ovrsi, odlučeno odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-75/24 od 26. ožujka 2024., jasno je da, temeljem citirane odredbe članka 55. stavak 3. OZ, ista ne može navedene razloge isticati u ovom postupku.

7. U pogledu navoda tužiteljice da je nastupila zastara, odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. U članku 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja i ostvarenja tražbine.

8. Predmetni ovršni postupak se vodi radi prisilne naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu broj 30100004286 od 16. travnja 2003. koji ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka ulica 2, broj OU-583/03 s klauzulom ovršnosti 16. veljače 2004.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i koju sud ocjenjuje vjerodostojnom jer ju stranke ni na koji način nisu osporile, proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate predmetne tražbine protiv ovršenika, ovdje tužiteljice prijedlogom od 10. srpnja 2006., koji postupak pod poslovnim brojem Ovr-1755/06 se i dalje vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Paralelno se vodi ovršni postupak i pred ovim sudom radi naplate iste tražbine i to pod poslovnim brojem Ovr-830/20.

10. Navedeno znači da je pokretanjem ovršnog postupka 10. srpnja 2006. radi prisilne naplate tražbine koja je ovršna 16. veljače 2004. došlo do prekida zastare za koju je zakonom propisan rok od deset godina. Navedeni prekid još uvijek traje obzirom da su i dalje u tijeku postupci koji se vode radi ostvarenja tražbine u smislu članka 241. ZOO, zbog čega su tvrdnje tužiteljice o tome da je nastupila zastara neosnovane.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

12. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu naloženo joj je da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT). Tuženiku su priznati troškovi odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 OT), zastupanja na ročištu 22. listopada 2024. 25 bodova (Tbr. 9/5 OT) te na ročištu 23. siječnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 u vezi 7/1 OT), ukupno 225 bodova, odnosno 550,00 eura što uz pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi ukupno 562,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

13. Stopa zateznih kamata je određena primjenom čl. 29. ZOO.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sudac:

Marina Nikolić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda nadležnom županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.