Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1776/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica iz Zagreba, protiv I-tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 4472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu i II-tuženika Ambasada Film d.o.o., Dubrovnik, Masarykov put 10, OIB:42332462196, kojeg zastupa punomoćnik Azimir Cerić odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe I i II tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2754/2022-89 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe I i II tuženika se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2754/2022-89 od 3. svibnja 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke presude u kome je naloženo I i II tuženiku solidarno isplatiti tužitelju ukupan iznos naknade štete od 9.867,90 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.308,91 EUR dosuđen na ime neimovinske štete teku od 15. prosinca 2015. do isplate, a na iznos od 3.118,99 EUR od 19. ožujka 2021. do isplate, u dijelu u kome je naloženo I i II tuženiku isplatiti tužitelju solidarno na ime imovinske štete iznos od 1.440,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2024. do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku pod toč. III. izreke presude,
b) preinačuje u dijelu toč. I. izreke tako da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata koje na iznos od 3.118,99 EUR teku od 15. prosinca 2015. do 18. ožujka 2021., kao neosnovan.
II. Tuženicima pod I i II se ne dosuđuje trošak sastava predmetnih žalbi .
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja određeno je:
"I/ Nalaže se I-tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, i II-tuženiku AMBASADA FILM d.o.o., Dubrovnik, Masarykov put 10, OIB: 42332462196, solidarno isplatiti tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.867,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 8.427,90 EUR od 15. prosinca 2015.,
- na iznos od 1.440,00 EUR od 3. svibnja 2024.,
do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 257,25 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III/ Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.303,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi I-tuženika i II-tuženika za naknadu parničnih troškova."
2. Ovu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I izreke, kao i u odluci o parničnom trošku pod toč III izreke, pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju I i II tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda I i II tuženika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana, a njemu naknadi trošak odgovora na žalbu.
4. Žalbe su djelomično osnovane.
5. Suprotno žalbenim navodima žalitelja presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nisu osnovani žalbeni razlozi izjavljeni zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Suprotno dalje istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju svih raspoloživih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje.
7. S obzirom da je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) bila moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP- a), zastara je prekinuta samim podnošenjem tužbe, pa se neosnovano u žalbi navodi da je nastupila zastara za preinačeni dio tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 230 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 dalje u tekstu ZOO). Takvo je pravno shvaćanje naime zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024 (posl. br. Su-IV- 123/2024-5).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koju je tužitelj pretrpio kada je 3. rujna 2014. nastradao u Solinu, Put Majdana (Klis-Kosa) na način da je kao filmski snimatelj zaposlen kod II tuženika, u večernjim satima neposredno nakon završetka snimanja TV serije pao s mosta koji se nalazi na mjestu snimanja, u dubinu od 2,5 m.
9. U tijeku postupka među strankama bila je sporna pasivna legitimacija, pravni osnov, odgovornost tuženika za nastalu štetu, te visina štete.
10. U provedenom je dokaznom postupku uvidom u Ugovor o autorskom djelu utvrđeno da je isti zaključen između tužitelja i II tuženika 28. kolovoza 2014. u Splitu, da se istim tužitelj kao autor obvezao da će u procesu pripreme, snimanja i raspreme TV serije koja će se snimati na lokacijama u Dubrovniku, Splitu, Solinu i Konavlima obavljati posao Operator kamere B-snimatelj, te da je čl. 5. Ugovora ugovoreno da se autor obvezuje pridržavati i provoditi pravila zaštite na radu, dok je uvidom u Policu osiguranja od odgovornosti broj: OV0688001971 utvrđeno da je II tuženik ugovaratelj osiguranja i osiguranik kod I tuženika, a da je "predmet osiguranja: osiguranje od javne odgovornosti prema trećim osobama: predmet osiguranja je građansko-pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika, a pruža se osiguravajuća zaštita osiguranika za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe", kao i "osiguranje od odgovornosti prema zaposlenicima (odgovornost obiju osiguranika prema vlastitim zaposlenicima).
11. Uvidom u Potvrdu RH, MUP, PU splitsko-dalmatinska, PP Solin, od 18. veljače 2015. utvrđeno je i da je 3. rujna 2014. u Solinu na predjelu Majdana tužitelj prilikom odlaska prema vozilu nakon završenog snimanja pao s mostića u odvodni kanal s visine od dva metra, te da je dobio ozljede kralješnice koje su mu konstatirane u KBC Split.
12. Uvidom pak u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Klasa: 115-02/14-01/271, Ur.broj. 524-10-04-02/11-14-2 od 4. rujna 2014. utvrđeno je da je tužitelj navedenog dana obavljao poslove snimanja, te da je pri završetku snimanja prolazeći preko mosta na kojem nema zaštitne ograde tužitelj pao s mosta u dubinu od 2,5 m pri čemu se teže ozlijedio te da se isti most koristi kao prijelaz s prometnice s kojom se spaja, dok je u spisu priležeće medicinske dokumentacije utvrđeno da se tužitelj u predmetnom štetnom događaju ozlijedio te da je istom pružena liječnička pomoć.
13. Dakle uvidom u navedenu dokumentaciju, te iz iskaza svjedoka i tužitelja, kraj nesporne činjenice da je tužitelj za II-tuženika obavljao poslove snimanja serije na temelju Ugovoru o autorskom dijelu, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj 3. rujna 2014. po završetku snimanja koje je obavljao za II-tuženika i koje je završilo na večer toga dana, neposredno nakon završetka obavljanja posla, prilikom odlaska s lokacije snimanja, u skupini drugih kolega, pao s mosta kojim se dolazi i odlazi s lokacije snimanja, na kojem mostu nije bilo zaštitne ograde niti adekvatne rasvjete, a kojom je prilikom izgubio svijest te su mu nastale i druge ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a koje su u dokaznom postupku utvrđene i u nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka dr. Živka Gnjidića i dr. Karla Houre.
14. Tuženici u žalbama daju svoju ocjenu izvedenih dokaza, te osporavaju razloge prvostupanjske presude kojom su izvedeni dokazi ocjenjeni, međutim svi izvedeni dokazi su ocjenjeni na način određen čl. 8. ZPP-a, pa se tako istaknuti žalbeni navodi ukazuju kao neosnovani i bez utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane presude u tome dijelu.
15. Suprotno dalje istaknutim žalbenim navodima žalitelja s pravom je prvostupanjski sud otklonio prigovore I tuženika i II tuženika glede pasivne legitimacije i prigovore koji su se odnosili na osporavanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja i u kojima su ukazivali na isključivu odgovornost tužitelja, te prigovor isključenja iz osiguranja.
16. Naime i prema ocijeni ovoga suda za predmetni štetni događaj je odgovoran II tuženik, a čija se odgovornost temelji na načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14. i 154/14., dalje ZZR), odredbi čl. 3. st. 1. t. 10 i čl. 4. st. 4 ZZR-a, a II tuženik nije dokazao da je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost I tuženika proizlazi iz navedenog Ugovora o osiguranju.
17. Neosnovano se u žalbama navodi da se na predmetni štetni događaj ne primjenjuju odredbe ZZR-a. Naime sukladno izraženom pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev 674/2004. i Rev 902/2021.), na odgovornost za štetu koju pretrpi osoba koja obavlja poslove na temelju ugovora od djelu, kao što je to u predmetnom slučaju, primjenjuju se propisi o zaštiti na radu. Ovo naročito stoga što je II tuženik kao naručitelj poslova ugovorenih s tužiteljem kao snimateljem, na temelju tako sklopljenog ugovora o djelu ujedno bio i nositelj ugovorenih poslova, koji čine neizostavni dio djelatnosti kojom se II tuženik bavi – produkcijska kuća d.o.o. za proizvodnju filmova. Stoga se tako istaknuti žalbeni navodi ukazuju u cijelosti kao neosnovani i bez utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude u tom dijelu.
18. U provedenom dokaznom postupku provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Živku Gnjidiću i dr. Karlu Houri, te je izvršen i uvid u njihov zajednički nalaz i mišljenje.
19. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof.dr.sc. Živka Gnjidića utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu – kompresivni prijelom 1. slabinskog kralješka, s pomakom ulomka prema spinalnom kanalu, da je nakon ozljede tužitelj izgubio svijest zbog spinalnog šoka.
20. Utvrđeno je i da je tužitelj fizičke bolove jakog intenziteta trpio 2 dana, srednjeg intenziteta konstantno 10 dana, blažeg intenziteta 4 mjeseca, da povremene bolove blažeg do srednjeg intenziteta ima i danas, a koji su ocijenjeni kao dio trajnih posljedica,
21. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj trpio primarni strah zbog osjećaja neposredne životne ugroze intenzivno i kratkotrajno do gubitka svijesti, sekundarni strah zbog zabrinutosti za liječenje i nemogućnosti daljnjeg profesionalnog rada kao snimatelj jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta oko mjesec dana, a blagog intenziteta manifestiranog kao tjeskoba koja se pojačava sa svakom epizodom pojačanja bolova konstantno oko 4 mjeseca, da se povremeni strah blažeg intenziteta javlja i sada a koji je također ocijenjen kao dio trajnih posljedica.
22. Utvrđeno je i smanjenje opće životne i radne sposobnosti zbog trajnih morfoloških i funkcionalnih promjena koje su zaostale po završetku liječenja i rehabilitacije (deformitet 1. slabinskog kralješka, deformitet torakolumbalnog prijelaza, napeta paravertebralna muskulatura slabinske regije, ograničena pokretljivost slabinske kralježnice, promjena osjeta u donjim ekstremitetima, bolovi koji se pogoršavaju pri statičkom opterećenju i promjenama vremena, nemogućnost bavljenja brojnim sportskim i drugim slobodnim aktivnostima, ograničenost profesionalnog rada, nemogućnost obavljanja težih poslova u kućanstvu, zabrinutost i tjeskoba zbog neizvjesne budućnosti iznosi kumulativno 20%.
23. Iz nalaza i mišljenja utvrđena je zanemariva naruženost, kao i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć pri obavljanju poslova u kućanstvu, u trajanju 3 sata dnevno tijekom 2 mjeseca i 2 sata dnevno naredna 3 mjeseca.
24. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Karla Houre utvrđeno je da je opisana tjelesna ozljeda dovela do povrede duševnog i tjelesnog zdravlja tužitelja, da je ozljeda bila liječena na uobičajen način, da je ista u uzročno- posljedičnoj vezi s štetnim događajem, da je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno bolničko liječenje u dva navrata te ambulantno liječenje po kirurgu ortopedu i fizijatru u trajanju od 6 mjeseci, da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice prijeloma prvog slabinskog kralješka u smislu bolova u Th-L kralježnici, smanjenje pokretljivosti Th-L kralježnice, deformiteta Th-L, prijelaza i deformiteta prvog slabinskog kralješka, napete PVM slabinske kralježnice, smanjenja osjeta u desnoj nozi, da je liječenje trajalo do 1. ožujka 2016., da su opisane posljedice umanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10%, a nakon toga saslušan na ročištu 3. ožujka 2021. suglasio se s mišljenjem prof.dr.sc. Živka Gnjidića da isto iznosi 20% kada se uzme u obzir zanimanje tužitelja.
25. I tuženik dakle u žalbi daje svoju ocjenu izvedenog vještačenja, međutim isto je ocijenjeno na način određen čl. 8. ZPP-a, pa tuženik takvu ocjenu prvostupanjskog suda neosnovano osporava.
26. Provedena su vještačenja naime, obavljena stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, pa novo vještačenje niti po ocijeni ovoga suda nije bilo potrebno.
26.1 Suprotno žalbenim navodima I tuženika s pravom je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja, budući da u tijeku postupka nije dovedena u pitanje objektivnost i stručnost provedenih vještačenja, a vještaci su svojim odgovorima argumentirano otklonili sve primjedbe i prigovore tuženika, te potpuno i obrazložili svoj nalaz i mišljenje.
27. Polazeći od izloženog, s pravom je prvostupanjski sud naložio tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju nastalu štetu sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a.
28. Uzimajući pak u obzir težinu zadobivene ozljede, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, karakter i stupanj smanjenja životne aktivnost, i ovaj sud nalazi da je primjerena novčana naknada tužitelju zbog povrede prava osobnosti ukupan iznos od 8.427,90 eura, sukladno odredbi čl. 1046. u vezi s odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5.
29. Kako je na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 360,00 sati koju su mu pružali članovi obitelji to je s pravom prvostupanjski sud utvrdio novčanu naknadu u iznosu od 1.440,00 EUR uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužitelj živi, po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, u svezi odredbe čl. 1095. st. 1 ZOO-a.
30. Osnovano se međutim u podnesenim žalbama tuženika ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđene kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete.
30.1. To stoga što tuženici ne mogu biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (Rev 1133/2021. od 14. veljače 22021.).
31. Stoga je sukladno navedenom preinačena pobijana presuda u tome dijelu i naložena isplata zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao u izreci od podneska tužitelja 18. ožujka 2021., a kojime je povećao visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete.
32. Odluka o troškovima postupka zakonito je ustanovljena na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika s pravom je prvostupanjski sud odluku o visini zatraženih parničnih troškova donio u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), budući je ista bila na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade.
33. Žaliteljima nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, s obzirom da djelomičnim uvažavanjem njihovih žalbi nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici, a s istom su uspjeli samo neznatno u pogledu sporednog potraživanja – početka tijeka kamata i to na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (čl. 154. st. 5. i 166. st. 2. ZPP-a).
34. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, budući da ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog parničnog postupka.
35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP- a).
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović