Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-228/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, te sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 36, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi: isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 56/2022 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tužene odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-
56/2022 od 25. travnja 2023.,
a) potvrđuje u dijelu toč. I. izreke za iznos od 4.140,62 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. II. izreke rješenja.
b) ukida u dijelu toč. I. izreke za iznos od 232,74 eura, za razdoblje nakon 30. travnja 2019., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 52,30 EUR (394,09 kn) od 16.6.2019.,
- na iznos od 39,45 EUR (297,22 kn) od 16.7.2019.,
- na iznos od 8,83 EUR (66,53 kn) od 16.8.2019.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.9.2019.,
- na iznos od 64,47 EUR (485,72 kn) od 16.10.2019., i u tom dijelu tužba se odbacuje kao nedopuštena.
II. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana pa se preinačava toč. III. izreke rješenja, i rješava:
Nalaže se tuženoj da tužitelju uz dosuđeni trošak iz toč. II. izreke rješenja naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.657,67 eura, za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2023., do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se sa preostalim zahtjevom za naknadu troška, tužitelj odbija.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 122,87, eura, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju, JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.373,36 EUR (32.951,11 kn), sa zakonskim zateznima kamatama koje od 16.5.2014.g. pa do 31.7.2015.g. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, povećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve u roku od 15 dana, a koje zakonske kamate teku, kako slijedi:
- na iznos od 74,07 EUR (558,10 kn) od 16.5.2014.,
- na iznos od 85,83 EUR (646,67 kn) od 16.6.2014.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.7.2014.,
- na iznos od 30,12 EUR (226,96 kn) od 16.8.2014.,
- na iznos od 77,82 EUR (586,31 kn) od 16.9.2014.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.10.2014.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.11.2014.,
- na iznos od 73,13 EUR (551,00 kn) od 16.12.2014.,
- na iznos od 99,07 EUR (746,67 kn) od 16.1.2015.,
- na iznos od 95,56 EUR (720,00 kn) od 16.2.2015.,
- na iznos od 81,62 EUR (615,00 kn) od 16.3.2015.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.4.2015.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.5.2015.,
- na iznos od 81,62 EUR (615,00 kn) od 16.6.2015.,
- na iznos od 35,76 EUR (269,47 kn) od 16.7.2015.,
- na iznos od 60,35 EUR (454,71 kn) od 16.8.2015.,
- na iznos od 24,69 EUR (186,00 kn) od 16.9.2015.,
- na iznos od 69,26 EUR (521,82 kn) od 16.10.2015.,
- na iznos od 36,53 EUR (275,24 kn) od 16.11.2015.,
- na iznos od 65,98 EUR (497,14 kn) od 16.12.2015.,
- na iznos od 85,43 EUR (643,64 kn) od 16.1.2016.,
- na iznos od 78,66 EUR (592,63 kn) od 16.2.2016.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.3.2016.,
- na iznos od 66,48 EUR (500,90 kn) od 16.4.2016.,
- na iznos od 62,32 EUR (469,52 kn) od 16.5.2016.,
- na iznos od 81,40 EUR (613,33 kn) od 16.6.2016.,
- na iznos od 33,75 EUR (254,29 kn) od 16.7.2016.,
- na iznos od 54,99 EUR (414,29 kn) od 16.8.2016.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.9.2016.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.10.2016.,
- na iznos od 81,40 EUR (613,33 kn) od 16.11.2016.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.12.2016.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.1.2017.,
- na iznos od 69,02 EUR (520,00 kn) od 16.2.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.3.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.4.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.5.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.6.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.7.2017.,
- na iznos od 26,42 EUR (199,04 kn) od 16.8.2017.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.9.2017.,
- na iznos od 103,52 EUR (780,00 kn) od 16.10.2017.,
- na iznos od 22,93 EUR (172,73 kn) od 16.11.2017.,
- na iznos od 94,68 EUR (713,33 kn) od 16.12.2017.,
- na iznos od 68,18 EUR (513,69 kn) od 16.1.2018.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.2.2018.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.3.2018.,
- na iznos od 38,38 EUR (289,09 kn) od 16.4.2018.,
- na iznos od 22,89 EUR (172,50 kn) od 16.5.2018.,
- na iznos od 72,53 EUR (546,67 kn) od 16.6.2018.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.7.2018.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.8.2018.,
- na iznos od 9,23 EUR (69,55 kn) od 16.9.2018.,
- na iznos od 64,30 EUR (484,50 kn) od 16.10.2018.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.11.2018.,
- na iznos od 51,57 EUR (388,57 kn) od 16.12.2018.,
- na iznos od 89,20 EUR (672,11 kn) od 16.1.2019.,
- na iznos od 76,98 EUR (580,00 kn) od 16.2.2019.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.3.2019.,
- na iznos od 70,98 EUR (534,77 kn) od 16.4.2019.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.5.2019.,
- na iznos od 52,30 EUR (394,09 kn) od 16.6.2019.,
- na iznos od 39,45 EUR (297,22 kn) od 16.7.2019.,
- na iznos od 8,83 EUR (66,53 kn) od 16.8.2019.,
- na iznos od 67,69 EUR (510,00 kn) od 16.9.2019.,
- na iznos od 64,47 EUR (485,72 kn) od 16.10.2019.,
pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
1.1. Rješenjem istog suda riješeno je :
I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi za tražbine dospjele 16. ožujka 2014. i 16. travnja 2014.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.351,68 eura/17.718,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.351,68 eura/17.718,75 kuna, a do zatraženog iznosa od 4.757,22 eura/35.843,27 kuna."
2. Presudu i rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke rješenja pravodobno podnesenom žalbom pobija tužena iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud odbaci tužbu tužitelja za razdoblje nakon 30. travnja 2019., odnosno ukine pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti a tužitelja obveže na naknadu troškova uvećanog za trošak sastav žalbe.
3. Protiv rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u toč. III. izreke rješenja (odbijajući dio) pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj iz razloga sadržanog u čl. 353. st.1. toč. 3. ZPP-a, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijanu točku na način da tužitelju prizna cijeli trošak, uvećan za trošak žalbenog postupka.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe tužitelja i tužene su djelomično osnovane.
O žalbi protiv presude
6. Nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi neosnovano upire tužena jer su po ocjeni ovog žalbenog suda izreke pobijane presude i rješenja jasne i neproturječne, a obrazloženja sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, i nisu proturječna sadržaju dokaza u spisu.
6.1. Razmatrajući presudu, postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužene ovaj sud nalazi da je u odnosu na pobijani dio presude (potraživanje za razdoblje nakon 30. travnja 2019.), počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 14. u svezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Osnovano tužena prigovara da zahtjevom za mirno rješenje spora nije obuhvaćeno potraživanje tužitelja za razdoblje od svibnja 2019., do rujna 2019.,
7.1 Naime, iz Zahtjeva za mirno rješenje spora od 30. travnja 2019., (list 4e spisa), proizlazi da isti obuhvaća razdoblje od veljače 2014., pa do dana podnošenja zahtjeva, točnije do 30. travnja 2019., stoga za razdoblje nakon 30. travnja 2019., nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske propisane u čl. 186.a. ZPP-a, pa je za potraživanje nakon 30. travnja 2019., tužbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobne na isplatu razlike naknade za prijevoz na posao i s posla, na relaciji [adresa], u razdoblju od 16. svibnja. 2014. do 16. listopada 2019., a koje pravo i visina su mu određeni pravomoćnim upravnim aktom temeljem čl. 147. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19) i čl. 2. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (Narodne novine, br. 131/13 – dalje u tekstu: Pravilnik), te stoga potražuje da mu tužena isplati novčani iznos od ukupno 4.373,36 eura/32.951,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
9. U provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom i to uvidom u očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništva za potporu od 21. o ž ujk a 2014., u t v r đ e n o je da je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obrnuto, u visini cijene najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika LIBURNIJA d.o.o., Zadar, te je utvrđena i činjenica da mu je tuženica na ime troškova prijevoza u razdoblju od 1. veljače 2014., do 31. prosinca 2016., isplatila iznos od 20.633,27 kuna (list 7 spisa).
10. Međutim, obzirom da tužitelj posao obavlja u Zemuniku Donjem, te obzirom da ne postoji izravna linija između [adresa] i [adresa] (a što proizlazi iz dopisa sa lista 4d spisa), sukladno tome, tužitelj je dužan koristiti relaciju [adresa] –[adresa] te prema iznesenom, isti ima pravo na naknadu mjesečnih karata na relaciji [adresa] i [adresa] –[adresa].
11. Sukladno dopisu (list 4d spisa) LIBIRNIJA d. o. o. Zadar, mjesečna karta na relaciji [adresa] iznosi 750,00 kuna.
12. Naime, iz navedenog je razvidno da je tužitelj imao pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom, odnosno prijevozom organiziranim do mjesta rada, sukladno čl. 90. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, i 98/19 dalje: ZR) a koja mu naknada sukladno njegovim tvrdnjama i priloženim dokazima nije u cijelosti bila isplaćena.
13. Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen.
14. Odredbom čl. 6. i 7. Pravilnika određeno je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika, određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave.
15. Prema odredbi čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima, donesenima na temelju tog Zakona, primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok je odredbom čl. 63. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 i 27/08) odlučeno da se (st. 1.) o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika odlučuje rješenjem čelnika tijela ili osobe koju on za to pisano ovlasti, te (st. 3.) da su ta rješenja upravni akti.
16. Kako je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelju u upravnom postupku Odlukom Klasa: 3522-0502-14-850 od 11. travnja 2014. priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla i to u visini međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] i obratno u visini cijene najpovoljnije mjesečne karte prijevoznika Liburnija d.o.o., Zadar, a da je u postupku pravilno vještačenjem utvrđena visina takve najpovoljnije mjesečne karte, koja se odnosi na relacije [adresa] – [adresa], budući da ne postoji direktna linija [adresa], a da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju pogrešno isplaćivao naknadu prema potvrdi o procjeni cijene putničke karte koja niti ne postoji na relaciji [adresa] – [adresa] ([adresa]), to je prvostupanjski sud osnovano tužitelju dosudio zatraženu razliku cijele najpovoljnije mjesečne karte, a što predstavlja dosuđeni iznos od 4.140,62 eura za razdoblje do 30. travnja 2019.,s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
17. Neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu zastare tražbine tužitelja za koju tuženik smatra da iznosi 3 (tri) godine. Naime, zastarni rok za tražbine iz radnog odnosa temeljem čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR) zastarijevaju za 5 (pet) godina pa budući da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 30. travnja 2019., a najstarija dosuđena tražbina je dospjela 16. svibnja 2014., nije protekao navedeni zastarni rok iz citiranog čl. 139. ZR-a.
O žalbi protiv rješenja
18. U pogledu žalbenih navoda tužene koji se odnose na toč. II. izreke rješenja, ovaj sud iste utvrđuje kao neosnovane. Ovo stoga što, iako je tužena jednim dijelom uspjela u postupku, i to za iznos od 232,74 eura, što uzimajući u obzir ukupni tužbeni zahtjev tužitelja od 4.373,36 eura iznosi 5,33%, proizlazi da tužitelj nije uspio u sporu u neznatnom dijelu pa ostvaruje prvo na naknadu cjelokupnog troška parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.
18.1. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22), budući da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. i Izmjena Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“ br. 126/22.), a u kojoj je određeno odredbom Tbr. 50. da je vrijednost boda 15,00 kuna, odnosno 1,99 eura. Nadalje, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife, propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
18.2. Stoga je tužitelju valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 28) kao i za tužbu (Tbr. 7.), iznos od 398,17 eura, ukupno za oboje. Za podneske od 11. studenog 2020., 26. travnja 2022., 1. lipnja 2022., 29. studenog 2022 i 13. siječnja 2023., prema Tbr.8.1. iznos od 199,00 eura svaki. Za ročišta od 15. rujna 2020., 9. prosinca 2020., 4. srpnja 2022., 13. siječnja 2023., 23. ožujka 2023., prema Tbr. 9.1. iznos od 199,00 eura svaki, dok za ročište od 8. prosinca 2022. prema Tbr. 9.5. iznos od 49,77 eura, što sve ukupno iznosi uvećano za PDV od 25% iznos od 3.295,96 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura te trošak žalbe od 5. veljače 2021. iznos od 248,86 eura što ukupno iznosi 4.009,35 eura.
18.3. Podneske od 20. lipnja 2020. 14. rujna 2020 i 4. listopada 2022., pravilno prvostupanjski sud nije priznao, budući isti nisu bili nužni, za donošenje odluke u prvostupanjskom postupku.
18.4. Kako je tužitelju u toč. II. izreke rješenja dosuđen trošak u iznosu od 2.351,68 eura, preinačena je toč. III. izreke rješenja te je tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.657,67 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
19. Stoga, s obzirom da je tužitelj sa žalbom u odnosu na pobijani dio (4.757,22- 2.351,68= 2.405,54 eura) uspio sa daljnjim iznosom od 1.657,67 eura, točnije sa 79%, to je tužitelju potrebno priznati i trošak za sastav ove žalbe u iznosu od 122,87 eura, a sve u skladu o odredbom Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23).
20. Tuženoj nije priznat trošak žalbenog postupka, budući je u postupku uspjela u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).
21. U preostalom, nepobijanom dijelu toč. I. izreke rješenja, rješenje ostaje ne izmijenjeno.
22. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 380. toč. 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
