Republika Hrvatska
Ž upanijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1635/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2767/2023-15 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2767/2023-15 od 24. rujna 2024.
- potvrđuje u pobijanim točkama I. i II. izreke presude,
- potvrđuje u dijelu točke II. izreke rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka iznad iznosa od 4.205,74 EUR-a kao neosnovan,
- preinačava u preostalom dijelu točke II. izreke rješenja kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 4.205,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tako da se rješava:
Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana plati tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.807,13 EUR-a sa zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče od 24. rujna 2024. do isplate.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Odlukom suda prvog stupnja:
p r e s u đ e n o j e
I. Odbija se osnovni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 168-50-3865172 zaključen između tužiteljice i tuženika dana 04. siječnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 11.898,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: − iznos od 112,42 EUR sa kamatom od 02.02.2007. godine
− iznos od 112,95 EUR sa kamatom od 07.03.2007. godine
− iznos od 112,95 EUR sa kamatom od 30.04.2007 godine
− iznos od 109,50 EUR sa kamatom od 28.05.2007. godine
− iznos od 109,01 EUR sa kamatom od 29.06.2007 godine
− iznos od 109,01 EUR sa kamatom od 30.07.2007. godine
− iznos od 110,29 EUR sa kamatom od 24.08.2007 godine
− iznos od 109,23 EUR sa kamatom od 24.09.2007 godine
− iznos od 108,43 EUR sa kamatom od 25.10.2007. godine
− iznos od 114,27 EUR sa kamatom od 20.11.2007. godine
− iznos od 116,80 EUR sa kamatom od 27.12.2007. godine
− iznos od 106,18 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine
− iznos od 115,20 EUR sa kamatom od 28.02.2008 godine
− iznos od 117,06 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 114,41 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 114,67 EUR sa kamatom od 19.05.2008. godine
− iznos od 114,41 EUR sa kamatom od 26.06.2008. godine
− iznos od 115,60 EUR sa kamatom od 24.07.2008. godine
− iznos od 114,54 EUR sa kamatom od 22.08.2008. godine
− iznos od 116,13 EUR sa kamatom od 19.09.2008. godine
− iznos od 124,76 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 121,57 EUR sa kamatom od 19.11.2008. godine
− iznos od 125,69 EUR sa kamatom od 30.12.2008. godine
− iznos od 127,81 EUR sa kamatom od 03.02.2009. godine
− iznos od 130,07 EUR sa kamatom od 18.02.2009. godine
− iznos od 130,07 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine
− iznos od 130,73 EUR sa kamatom od 08.05.2009. godine
− iznos od 128,34 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
− iznos od 128,34 EUR sa kamatom od 08.07.2009. godine
− iznos od 128,34 EUR sa kamatom od 07.08.2009. godine
− iznos od 124,10 EUR sa kamatom od 03.09.2009. godine
− iznos od 127,81 EUR sa kamatom od 13.10.2009. godine
− iznos od 129,27 EUR sa kamatom od 26.11.2009. godine
− iznos od 129,54 EUR sa kamatom od 07.12.2009. godine
− iznos od 129,54 EUR sa kamatom od 11.01.2010. godine
− iznos od 132,19 EUR sa kamatom od 02.02.2010. godine
− iznos od 131,66 EUR sa kamatom od 09.03.2010. godine
− iznos od 134,05 EUR sa kamatom od 13.04.2010. godine
− iznos od 133,92 EUR sa kamatom od 10.05.2010. godine
− iznos od 134,85 EUR sa kamatom od 07.06.2010. godine
− iznos od 146,07 EUR sa kamatom od 23.07.2010. godine
− iznos od 145,07 EUR sa kamatom od 19.08.2010. godine
− iznos od 149,45 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine
− iznos od 146,79 EUR sa kamatom od 18.10.2010. godine
− iznos od 142,68 EUR sa kamatom od 08.11.2010. godine
− iznos od 152,76 EUR sa kamatom od 23.12.2010. godine
− iznos od 150,91 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 160,46 EUR sa kamatom od 07.02.2011. godine
− iznos od 153,16 EUR sa kamatom od 09.03.2011. godine
− iznos od 150,77 EUR sa kamatom od 06.04.2011. godine
− iznos od 151,04 EUR sa kamatom od 09.05.2011. godine
− iznos od 162,19 EUR sa kamatom od 07.06.2011. godine
− iznos od 163,78 EUR sa kamatom od 12.07.2011. godine
− iznos od 172,01 EUR sa kamatom od 10.08.2011. godine
− iznos od 166,70 EUR sa kamatom od 12.09.2011. godine
− iznos od 165,90 EUR sa kamatom od 21.10.2011. godine
− iznos od 161,92 EUR sa kamatom od 06.12.2011. godine
− iznos od 160,86 EUR sa kamatom od 13.12.2011. godine
− iznos od 171,88 EUR sa kamatom od 10.01.2012 godine
− iznos od 178,51 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine
− iznos od 163,91 EUR sa kamatom od 06.03.2012. godine
− iznos od 165,64 EUR sa kamatom od 18.04.2012. godine
− iznos od 164,97 EUR sa kamatom od 09.05.2012. godine
− iznos od 164,18 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
− iznos od 163,51 EUR sa kamatom od 09.07.2012. godine
− iznos od 162,52 EUR sa kamatom od 19.07.2012. godine
− iznos od 160,46 EUR sa kamatom od 04.10.2012. godine
− iznos od 165,90 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine
− iznos od 165,24 EUR sa kamatom od 11.12.2012. godine
− iznos od 164,31 EUR sa kamatom od 10.01.2013. godine
− iznos od 490,88 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 162,32 EUR sa kamatom od 26.03.2013. godine
− iznos od 161,43 EUR sa kamatom od 20.05.2013. godine
− iznos od 160,06 EUR sa kamatom od 27.06.2013. godine
− iznos od 157,54 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine
− iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 07.08.2013. godine
− iznos od 160,33 EUR sa kamatom od 09.09.2013. godine
− iznos od 162,59 EUR sa kamatom od 09.10.2013. godine
− iznos od 161,52 EUR sa kamatom od 06.11.2013. godine
− iznos od 162,32 EUR sa kamatom od 30.12.2013. godine
− iznos od 162,59 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine
− iznos od 168,45 EUR sa kamatom od 12.03.2014. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 02. veljače 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja:
"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj:168- 50-3865172 koji su stranke zaključile dana 4. siječnja 2006. godine slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 4.siječnja 2006.godine pa na dalje.
2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 1.794,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 1,35 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 7,08 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 1,05 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine
− iznos od 8,72 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 9,90 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
− iznos od 10,43 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
− iznos od 8,96 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 9,24 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 7,00 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
− iznos od 5,35 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 5,79 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 6,66 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 6,58 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 5,70 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
− iznos od 7,35 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 8,68 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 10,56 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
− iznos od 10,13 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
− iznos od 12,69 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 12,20 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 13,15 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
− iznos od 21,33 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 19,65 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
− iznos od 24,79 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 23,01 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 20,15 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
− iznos od 26,19 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 33,87 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 28,43 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 30,34 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 27,91 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 28,35 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 38,64 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 39,64 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 48,24 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
− iznos od 43,82 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 38,99 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 38,47 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 38,10 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 40,40 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 42,41 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 42,68 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
− iznos od 41,29 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 42,23 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 42,87 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 41,79 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 42,08 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 41,27 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 39,52 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine
− iznos od 41,38 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 42,28 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 41,65 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 38,13 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
− iznos od 41,12 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 41,38 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine
− iznos od 40,21 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 36,56 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 36,47 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
− iznos od 37,36 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 38,80 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 40,79 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 39,76 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 40,49 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 41,31 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 41,83 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine.
i r i j e š e n o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja 17. ožujka 2023.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.205,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
1.1. Iz obrazloženja navedene odluke i spisa proizlazi da je sud prvog stupnja očitom pogreškom u pisanju u točki I.1. i II.1. izreke presude pogrešno napisao 2006. kao godinu sklapanja Ugovora o kreditu broj:168-50-3865172 umjesto 2007., pa će sukladno odredbi čl. 342. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), istu ispraviti.
2. Navedenu odluku u dijelu pod točkom I. izreke presude u kojoj je odbijen osnovni tužbeni zahtjev i u odluci o trošku postupka pod točkom II. izreke rješenja, pravovremenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači odluku u pobijanim dijelovima, na način da prihvati osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi ukupno zatraženi trošak postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.
3. Navedenu odluku u dijelu pod točkom II. izreke presude u kojoj je prihvaćen podredni (u daljnjem tekstu: eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, kao i u odluci o trošku postupka pod točkama II. izreke rješenja, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se uvaži žalba, preinači odluka u pobijanim dijelovima, na način da u cijelosti odbije podredni tužbeni zahtjev i obveže tužiteljica da tuženiku naknadi prouzročeni trošak postupka. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
7. Ispitujući navedenu odluku u pobijanim dijelovima, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7.1. U odnosu na točku I. izreke presude odluka suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, tako da donošenjem pobijane odluke sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje u žalbi neosnovano ukazuje tužiteljica.
8. U svojoj žalbi tuženik iznosi žalbene razloge protiv rješenja suda prvog stupnja objavljenog na raspravnom zapisniku poslovni broj P-462/2021 od 19. svibnja 2022. (list 50) kojim je odbijen njegov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru.
8.1. U situaciji kada je sud prvog stupnja o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio odvojeno od glavne stvari, posebnim rješenjem, tako da je odbio prigovor mjesne nenadležnosti i nastavio postupak tuženik ima pravo na posebnu žalbu jer odluka nije unesena u odluku o glavnoj stvari – odluku navedenu u točki 1. ovoga obrazloženja. Stoga, po stavu ovoga suda u žalbi protiv odluke navedene u točki 1. ovoga obrazloženja tuženik ne može pobijati navedeno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-462/2021 od 19. svibnja 2022. kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, (čl. 301. st. 1. i st. 2., čl. 378. ZPP-a).
9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je provedene dokaze ocijenio sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP-a.
10. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice:
- za utvrđenje da je Ugovor o kreditu broj 168-50-3865172 sklopljen između tužiteljice i tuženika 4. siječnja 2007., (list 279, 281 spisa; u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, te za povrat iznosa od
11.898,56 EUR-a sa zateznim kamatama,
te eventualno kumulirani zahtjevi
- za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovor o kreditu i za isplatu iznosa od 1.794,58 EUR-a sa zateznim kamatama s osnova stjecanja bez osnove.
11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan jer je utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj stopi kamate i valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF ništetne, (presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17), jer se radi su o bitnim sastojcima Ugovora o kreditu (predmetu i cijeni) bez kojih su i ostale odredbe Ugovora o kreditu ništetne pa Ugovor o kreditu ne može opstati.
12. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno." Dakle bitni sastojci ugovora o kreditu jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.
12.1. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO-a i ZZP/03, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO-a.
13. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 13.070,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj stopi kamate.
13.1. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO-a) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovom slučaju, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovog ugovora kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao krediti u kojem su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da je ugovor sklopljen s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg taj ugovor ne bi mogao opstati (čl. 324. ZOO-a).
13.2. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj stopi kamate prema odluci banke (presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.) nema učinak nemogućnost opstanka Ugovora o kreditu jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti stope kamate ostaje na snazi odredba o početnoj stopi kamate za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada je sklopljen Ugovor o kreditu s ništetnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva stopa kamate pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom stopom kamate u ugovor bez valutne klauzule s početnom stopom kamate kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.
13.3. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovog ugovornog odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj stopi kamate nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.
13.4. Dakle i po ocjeni ovog suda drugog stupnja Ugovor o kreditu može opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen tih odredbi i vrijedio bez njih", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO-a). Utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužiteljici je omogućeno od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi (u tom smislu tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli).
13.5. Nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena u dijelu kojim su utvrđene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev - 259/2022-3 od 9. listopada 2024., itd.)
14. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora u zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13, pravna shvaćanja iz predmeta C-484/08, C-96/14, C-26/13 i C-186/16 u kojima je utvrđeno da se bitna činidba kod ugovora o kreditu odnosi na novčani iznos koji kreditor isplaćuje potrošaču, a koji je potrošač dužan vratiti kreditoru putem mjesečnih anuiteta te ujedno platiti i ugovorenu kamatnu stopu kao cijenu korištenja novčanog iznosa.
14.1. Naime, u predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 324. st. 1.
ZOO-a što je ranije obrazloženo.
15. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog predmetnog Ugovora o kreditu i povrata iznosa od 11.898,56 EUR-a, (točka I. izreke presude suda prvog stupnja).
16. Obrazloženje da tužiteljica ima status potrošača iz točke 16. obrazloženja odluke suda prvog stupnja proturječno je iskazu tužiteljice i Ugovoru o kreditu. Stoga je počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Međutim kako odlučne činjenice proizlaze iz iskaza tužiteljice i Ugovora o kreditu na koje se sud prvog stupnja poziva primjenom odredbe čl. 373. a. st. 3. ZPP-a ovaj sud je odbio žalbu tuženika u tom dijelu.
16.1. U smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila. U vrijeme sklapanja ugovora tužiteljica je radila u školi, a osobni automobil joj je bio potreban za putovanje na posao i s posla. Nije imala vlastiti obrt, nije bila član nekog trgovačkog društva niti je za kupnju osobnog automobila koristila kakvu poreznu olakšicu, kako to jasno proizlazi iz iskaza tužiteljice. Stoga je predmetni Ugovor o kreditu tužiteljica sklopila kao potrošač. Eventualne naknadne promjene vezao uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu svojstva potrošača. Prema navedenom na tužiteljicu se odnose utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1 u svezi čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik.
16.2. Sud Europske unije u svojoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015/357 protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. toč. (b) Direktive 93/13 navodeći u bitnome: „…pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže“, zatim „…uz prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezao uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu svojstva potrošača."
17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja obrazložio (točka 12. do 14 obrazloženja pobijane odluke) i zaključio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF prema kojoj je ugovoreno da je tužiteljica dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune važećem na dan dospijeća, a sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 87. st. 1. ZZP/03.
18. Glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da se odbija kao neosnovana i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na nedopuštenost valutne klauzule u ugovorima o kreditu.
18.1. Nadalje u toč. II. citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. (i to čl. 81., 82. i 90.), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07), (i to čl. 96. i 97.) te suprotno odredbama ZOO-a.
19. U navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, sudovi su proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula, stopa kamate), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
20. Nadalje, na temelju odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, u daljnjem tekstu: ZZP/14), koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljice, postoji vezanost za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim sporovima koje pokrenu potrošači.
21. Teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule prije sklapanja ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je i tužiteljica u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i čl. 219. ZPP-a).
22. Naloživši tuženiku da tužiteljici isplati dosuđeni novčani iznos od 1.794,58 EUR-a, visina kojeg je utvrđena vještačenjem po vještaku financijske struke, sud prvog stupnja je pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, jer se radi o stjecanju bez osnove.
23. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužiteljice na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer je odredba Ugovora o vezivanju otplate kredita uz valutu švicarski franak prema tečaju na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu) utvrđena ništetnom. Ta je odredba Ugovora ništetna od početka, pa se tuženika ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužiteljici, na temelju ništetne odredbe Ugovora.
24. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupanja pravilno je ocijenio prigovor zastare neosnovanim jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
24.1. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 225. ZOO-a ima se primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, te je do prekida zastare došlo podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. Konkretni predmetni postupak pokrenut je tužbom podnesenom 9. ožujka 2021., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude VTS RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 15. lipnja 2018., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do 9. ožujka 2021. kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.
25. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima. Stoga je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanoj točki II. izreke.
26. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je odlučivao o troškovima postupka jer kada je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, tužiteljica je uspjela u sporu u cijelosti.
26.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno joj sud prvog stupnja, prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije priznao trošak za sastav podnesaka od 13. travnja 2022, 25. ožujka 2024., 22. travnja 2024. jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je valjalo potvrditi rješenje u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka iznad iznosa od 4.205,74 EUR-a kao neosnovan.
26.2. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 166,35 EUR-a jer je prema odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23) koji je stupio na snagu 12. svibnja 2023., tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.
26.3. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljici ne pripada ukupan trošak vještačenja od 464,53 EUR-a jer se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev s kojim je uspjela odnosi samo na jednu osnovu – ništetnost valutne klauzule uz koju je vezana glavnica u CHF, dok je vještak u nalazu i mišljenju utvrđivao i preplatu s osnova ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu odnosno i s osnova ništetnosti promjenjive stope kamata. (Takav stav izražen u je odluci Vrhovnog suda RH Rev- 882/2024). Stoga po ocjeni ovoga sud tužiteljici pripada 232,26 EUR-a što je ½ ukupnog troška vještačenja.
26.4. Kada se od ukupno odmjerenih troškova u iznosu od 4.205,74 EUR-a odbije trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 166,35 EUR-a i ½ ukupnih troškova vještačenja od 232,26 EUR-a dobije se 3.807,13 EUR-a troškova postupka koji pripadaju tužiteljici. Stoga je valjalo preinačiti odluku o odmjerenom trošku postupka kao u točki I. izreke ove odluke.
27. U nepobijanoj točki I. izreke rješenja odluka suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
28. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.
29. Na temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je u točki II. izreke ove odluke jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.
30. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno je u točki III. izreke ove odluke jer je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu i to dijelu koji se odnosi na odluku o trošku postupka, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Krunoslava Dropulić
