REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-712/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE“ pok. H iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danko Urban, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danko Urban i Daniela Urban Laus iz Korčule, protiv 1. tuženika RE, 2. tuženika PE i 3. tuženice VE, svi iz [adresa] (kao pravnih slijednika pokojnog tuženika ŽE „R“ pok. ŽE), radi predaje u posjed i po protutužbi tuženika, protiv tužitelja, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-103/2015 od 1. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-649/2013 od 15. srpnja 2014., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-103/2015 od 1. lipnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-649/2013 od 15. srpnja 2014. i odbijen protutužbeni zahtjev tuženika, se odbija.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-103/2015 od 1. lipnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-649/2013 od 15. srpnja 2014. i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku iseliti i tužitelju predati u posjed 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], slobodnu od osoba i stvari, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 28.007,50 kuna, u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tužitelj-protutuženik na ime ulaganja, poboljšica i nasada, te povećane vrijednosti nekretnina u 1/2 čest. zgr. [katastarska čestica], te cjelinu čest. zgr. [katastarska čestica] i cjelinu čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 800.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja protutužbe pa do isplate.

Tužitelj-protutuženik se može osloboditi obveze iz gore postavljenog alternativnog tužbenog zahtjeva ukoliko prizna tuženiku-protutužitelju pravo vlasništva vrhu 1/2 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vrhu cjeline čest. zem. [katastarska čestica]/, sve k. o. [katastarska općina], te tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude prednik tuženika je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija u odnosu na tužbeni zahtjev nije dopuštena, a u odnosu na protutužbeni zahtjev nije osnovana.

6. Vijeće revizijskog suda je, prije odluke o osnovanosti revizije, ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da je podnesena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, koja je dopuštena samo u slučaju u kojemu nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u odnosu na tužbeni zahtjev na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a jer nisu postojali razlozi zbog kojih je presuda suda prvog stupnja pobijana, a ni razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev sud drugog stupnja potvrdio presudu suda prvog stupnja primjenom čl. 373.a ZPP-a.

10. Stoga u odnosu na tužbeni zahtjev, a s obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva označena u tužbi iznosom od 10.000,00 kuna, stranka može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, dok u odnosu na protutužbeni zahtjev stranka može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a kako s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude koji prelazi 200.000,00 kuna tako i iz razloga jer je u tom dijelu presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a.

11. Slijedom navedenog podnesena revizija je u odnosu na tužbeni zahtjev razmatrana prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a, a u odnosu na protutužbeni zahtjev kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a jer kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a nema pretpostavki za podnošenje revizije iz st. 2. čl. 382. ZPP-a (izvanredne revizije).

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom prihvaćen je tužbeni, a odbijen protutužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je tužitelj suvlasnik 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], u naravi kuća, koju je stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-523/06 od 11. svibnja 2010. odbijen protutužbeni zahtjev prednika tuženika da je vlasnik nekretnina u 1/2 čest. zgr. [katastarska čestica], te cjeline čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- da je, suprotno tvrdnjama prednika tuženika, otac tužitelja dok je boravio u [adresa] predniku tuženika bez obveze plaćanja dao na posudbu od 1971. do 1982. nekretnine u predjelu zvanom [adresa] te 1982. kuću u [adresa] dok tuženik ne dovrši rekonstrukciju svoje kuće;

- da je prednik tuženika zloupotrijebio postupanje oca tužitelja tvrdeći da mu je isti usmeno darovao spornu kuću i nekretnine u predjelu [adresa] slijedom čega da je tuženik nepošteni posjednik;

- da je otac tužitelja dao odobrenje tuženiku da zasadi nekoliko maslina i određen broj vinove loze, dok je otac tužitelja uz pomoć tuženika posadio višegodišnje kulture na svojim nekretninama u predjelu [adresa] te mu je tuženik pomagao u posjedovanju i radovima od čega su obojica imali koristi;

- da djelomično žbukanje zidova i promjena dva prozora na kući od strane prednika tuženika predstavljaju neznatnu vrijednost u odnosu na znatnu korist koju je prednik tuženika stanovanjem s obitelji imao u razdoblju od 1982. pa nadalje;

- da tuženiku kao nepoštenom posjedniku predmetnih nekretnina ne pripada pravo na isplatu ulaganja, poboljšica i nasada, te povećane vrijednosti nekretnina.

13. Drugostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a potvrđuje prvostupanjsku presudu u odnosu na tužbeni zahtjev. U odnosu na protutužbeni zahtjev drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nepošteni posjednik predmetnih nekretnina, ali smatra da samo to utvrđenje nije dovoljna osnova za odbijanje protutužbenog zahtjeva, jer nepošteni posjednik u smislu odredbe čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku te koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a potvrđuje prvostupanjsku presudu i u tom dijelu u bitnom s obrazloženjem:

- da tuženik nema pravo na poboljšice čiju naknadu zahtijeva, jer poboljšice ni u kom slučaju ne predstavljaju nužne troškove za vlasnika, a glede zatražene naknade na ime ulaganja i nasada da tuženik nije tvrdio niti dokazao da je barem dio tih ulaganja i nasada tužitelju bio nužan.

U odnosu na tužbeni zahtjev i reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a:

14. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

15. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prednik tuženika naznačuje pitanje:

„Ima li mjesta primjeni pravila o teretu dokazivanja kod okolnosti da odlučnu činjenicu-prvobitno stanje a to je da je otac tužitelja dao predmetne nekretnine u vlasništvo i posjed tuženiku.“.

16. S obzirom na sadržaj postavljenog pitanja (pitanje je u cijelosti citirano onako kako je u reviziji postavljeno) moglo bi se zaključiti da tuženik njime problematizira pravila o teretu dokazivanja u situaciji kada je neka odlučna činjenica nesporna, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je otac tužitelja sporne nekretnine dao predniku tuženika na posudbu bez plaćanja, dok prednik tuženika nije dokazao da je vlasništvo istih stekao usmenim darovanjem. Slijedom navedenog, postavljenim pitanjem u reviziji se polazi od pogrešne pretpostavke s čim u vezi valja ukazati da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-523/06 od 11. svibnja 2010. odbijen protutužbeni zahtjev prednika tuženika da je vlasnik nekretnina u 1/2 čest. zgr. [katastarska čestica], te cjeline čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

17. U konkretnom slučaju, ako bi se i moglo uzeti da je postavljeno pitanje pravno pitanje, treba reći da u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih se smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

18. Naime, u reviziji se samo navodi da je o postavljenom pitanju revizijski već zauzeo shvaćanje u velikom nizu svojih odluka, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na nepravilnom shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjima Vrhovnog suda.

19. Slijedom toga, u podnesenoj reviziji ni na jednom mjestu nisu određeno naznačene različite odluke drugostupanjskih sudova, a niti su naznačene revizijske odluke utemeljene na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci, a niti razlozi zbog kojih bi se u odnosu na postavljeno pitanje mogla očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova ili bi trebalo preispitati dosadašnju sudsku praksu. Polazeći od toga, valja zaključiti da u reviziji nisu izloženi razlozi na temelju kojih bi se moglo ocijeniti je li postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20. S tim u vezi valja ukazati i na pravno shvaćanje Ustavnog suda RH (odluka broj U- III-3859/2012 od 4. studenoga 2014., koja je objavljena u „Narodnim novinama“, broj 146/14) u kojem je, u odnosu na podnošenje izvanredne revizije navedeno:

„(...) Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite.“.

21. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud ocjenjuje kako revizija tuženika ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost (izvanredne) revizije, jer ako su u izvanrednoj reviziji samo izloženi razlozi u kojima revident, ne ukazujući na različitu praksu sudova, paušalno navodi da je shvaćanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

22. Slijedom iznesenog valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

U odnosu na protutužbeni zahtjev i reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a:

23. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

24. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka temelji se na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer da je drugostupanjski sud nepravilno utvrdio da navedena bitna povreda nije učinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom te da „nije pravilno primijenio odredbu materijalnog prava tuženika kao stvarnog izvanknjižnog vlasnika i posjednika ½ kuće [katastarska čestica] i čestica zemlje [adresa].

25. U reviziji se navodi da prvostupanjski ni drugostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio navode od odlučnog značaja te da su nižestupanjski sudovi povrijedili dužnost iz čl. 8. i čl. 10. ZPP-a, jer nisu pravilno i istinito utvrdili stvarno vlasničko pravo prednika tuženika na spornim nekretninama, što sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP-a, počinjenu pred drugostupanjskim sudom i s tim u vezi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

26. Međutim, ovakvim se revizijskim navodima ne ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev nego se zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u vezi s vlasništvom nekretnina sporne kuće izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], te cjeline čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u odnosu na koje je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-523/06 od 11. svibnja 2010. odbijen protutužbeni zahtjev prednika tuženika da je vlasnik istih nekretnina.

27. U reviziji se iznose opširni razlozi zbog kojih revident smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pri čemu kroz niz činjeničnih navoda revident zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova u odnosu na tužbeni zahtjev, dok se u odnosu na protutužbeni zahtjev samo na jednom mjestu (list 8 revizije, pasus treći) navodi da nižestupanjskim presudama nije pravilno prihvaćena osnovanost tuženikova protutužbenog zahtjeva i osnovanost žalbe te da sudovi nisu zaštitili tuženikova stvarna vlasnička prava.

28. U reviziji se kroz revizijske navode u odnosu na tužbeni zahtjev osporava zaključak nižestupanjskih sudova da bi prednik tuženika bio nepošteni posjednik, što sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP-a. No, takvim se navodima zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi u kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka suda, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku, stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

29. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je protutužbeni zahtjev odbijen iz razloga jer prednik tuženika, kao nepošteni posjednik, nije tvrdio niti dokazao da je barem dio izvršenih ulaganja i nasada bio nužan tužitelju, to nema pravo na utuženu naknadu prema odredbi čl. 165. st. 3. ZVDSP-a. U takvoj situaciji, suprotno navodima revizije, nižestupanjski sudovi nisu povrijedili pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), jer su, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju dokaze protivnika.

30. Pritom valja ukazati da se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju - kako to čini revident u ovom predmetu.

31. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno) u odnosu na tužbeni zahtjev, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na protutužbeni zahtjev.

32. Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić