Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-27/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZU, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ZU podnesenoj putem branitelja odvjetnika ABC protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-36/2017-36 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća za mladež održanoj 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik GU proglašen je krivim za kazneno djelo iz članak 163. stavak 3. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
1.1. Na temelju članak 163. stavak 4. KZ/11 od optuženika su trajno oduzete fotografije sa sadržajem dječje pornografije, koji predmeti će po pravomoćnosti presude biti uništeni.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 -dalje ZKP/08) u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženiku ZU je naloženo u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik GU, putem branitelja odvjetnika ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. S obzirom na to da je optuženikov branitelj odvjetnik ABC to zatražio u svojoj žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća za mladež izviješteni su optuženik GU, njegov branitelj, ABC, odvjetnik u [adresa] i .... Na sjednicu vijeća za mladež su pristupili Županijska državna odvjetnica za mladež BU i optuženikov branitelj odvjetnik ABC, u zamjenu za odvjetnika ABC, dok nije pristupio uredno pozvani optuženik GU.
3. Žalba nije osnovana.
3.1. Nisu osnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud propustio dati valjane razloge u odnosu na dvije odlučne činjenice, koje su ujedno bitna obilježja kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud o obrazloženju presude naveo kako fotografije nagog tijela žrtve UU prigodom tuširanja predstavljaju materijal koji prikazuje spolni organ djeteta u spolne svrhe u smislu članka 163. stavaka 6. KZ/11, a što je definicija dječje pornografije. Nadalje, iz obrazloženja presude jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio da je istinit iskaz svjedokinje UU i suglasan s iskazom svjedokinje ĐU (ranije Z) te da iz iskaza žrtve UU proizlazi da joj je optuženik prijetio ako mu ne pošalje svoje nage fotografije da će je silovati, ubiti i prodati organe i da joj je prijetio smrću ukoliko sve prijavi policiji, a o čemu govori i svjedokinja TU da je optuženik prijetio žrtvi da će je ubiti i silovati te da je žrtva bila u strahu od optuženikovih prijetnji. Nisu osnovani navodi kako se iz iskaza žrtve ne može zaključiti referira li se žrtva u svom iskazu na vremenski period inkriminiran ovom optužnicom ili se referira na događaje i činjenice iz drugog kaznenog postupka koji se vodi na štetu iste žrtve zbog sličnih kaznenih djela u približno istom vremenskom razdoblju. Naime, iz priložene optužnice iz predmeta Kzd-46/2016 proizlazi da se u drugom kaznenom postupku koji se vodi pod brojem Kzd-46/16 optuženika tereti za kaznena djela počinjena na štetu žrtve UU u razdoblju od 10. svibnja 2014. do 4.studenog 2014. Iz iskaza svjedokinje ĐU jasno proizlazi da joj se žrtva KU požalila da joj je u periodu inkriminiranom ovom optužnicom optuženik prijetio da će je ubiti i silovati ako mu ne pošalje svoje obnažene fotografije i da je optuženik ĐU (ranije Z) putem Facebooka poslao zahtjev za prijateljstvo sa slikom koja prikazuje nagu ĆU, a za koju je TU (ranije Z) znala da je KU poslala optuženiku i to je bilo 2. svibnja 2016. Ovaj sud kao drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze UU i ĐU istinitima.
3.2. Neosnovani su žalbeni navodi da bi odbijanjem prijedloga za ponovno ispitivanje žrtve UU bilo povrijeđeno optuženikovo pravo na učinkovitu obranu i da bi time ujedno bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u ovom kaznenom postupku. Prvostupanjski sud je opravdano odbio prijedlog za ponovno ispitivanje žrtve UU, te je svoju odluku valjano obrazložio, s obzirom na to da je žrtva KU ispitana kao dijete oštećeno kaznenim djelom, optuženik je bio uredno pozvan na ročište na kojem je ispitana žrtva KU, na koje ročište se nije odazvao i nije svoj izostanak opravdao.
3.3. U odnosu na žalbeni navod da se u optužbi spominju tri slike, u obrazloženju presude dvije, a da se u spisu nalazi samo jedna slika oštećene na kojoj je ona snimljena prilikom tuširanja, točno je da se optužnicom optuženika teretilo za tri fotografije, međutim prvostupanjski sud je u presudi utvrdio da se radi o dvije fotografije i to je obrazložio time da iz iskaza žrtve UU i svjedokinje ĐU proizlazi da se radi o najmanje dvije fotografije. Što se tiče navoda da se predmetna slika nije nalazila kod okrivljenika ili na uređajima koje on koristi, ista činjenica nije relevantna za odlučivanje u ovom postupku, budući da se optuženika ne tereti za kazneno djelo posjedovanja dječje pornografije iz članka 163. stavak 2.KZ/ 11, već za kazneno djelo prisiljavanja i navođenja djeteta na snimanje pornografije iz članka 163. stavak 3. KZ/11,a iz predmeta spisa proizlazi i da je fotografija koja se nalazi u spisu ona koju je slikala TU (ranije Z) kada je slikala zaslon svoga mobitela, tako da na ovaj način prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika i nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
3.4. Točno je da je u prvostupanjskoj presudi navedeno da je kod optuženika pronađeno više fotografija sa sadržajem dječje pornografije i da to ukazuje na optuženikovu sklonost konzumiranju dječje pornografije, međutim zaključak o optuženikovoj krivnji za inkriminirano kazneno djelo se temelji prvenstveno na iskazima žrtve UU i svjedokinje ĐU (Kajtaz) i pregledanoj fotografiji nagog tijela žrtve prilikom tuširanja.
3.5. Nije osnovan ni žalbeni navod da je izrečena kazna optuženiku prestroga. Za kazneno djelo iz članka 163. stavak 3. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina. Prvostupanjski sud je optuženiku pogrešno kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je ranije osuđivan za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela, budući da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se optuženika tereti ovom optužnicom optuženik bio neosuđivan, međutim prvostupanjski sud je usprkos tome pravilno odlučio pri izboru vrste i mjere kazne i ovaj sud ne nalazi da je optuženiku potrebno izreći blažu kaznu od izrečene, odnosno smatra kako će se ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da optuženika će se utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, utjecat će se na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a optuženiku će se omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
4. Dakle, temeljem provedenog dokaznog postupka, analize iskaza ispitanih svjedoka, i dovođenjem u vezu svih tih dokaza, kako međusobno, tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je optuženik GU počinio kazneno djelo iz članka 163. stavak 3. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret.
5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća za mladež:
Nikša Lučić
