Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-134/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Goran Jarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16998/2021-19 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16998/2021-19 od 28. ožujka 2024. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev ( točka I), kao i u odluci o parničnom trošku (točka III).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, platiti tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.974,86 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:
- za ožujak 2019., na iznos od 151,55 EUR od 16.04.2019.,
- za travanj 2019., na iznos od 104,87 EUR od 16.05.2019.,
- za svibanj 2019., na iznos od 83,02 EUR od 16.06.2019.,
- za lipanj 2019., na iznos od 228,73 EUR od 16.07.2019.,
- za srpanj 2019., na iznos od 101,48 EUR od 16.08.2019.,
- za kolovoz 2019., na iznos od 174,83 EUR od 16.09.2019.,
- za rujan 2019., na iznos od 209,30 EUR od 16.10.2019.,
- za listopad 2019., na iznos od 192,08 EUR od 16.11.2019.,
- za studeni 2019., na iznos od 167,44 EUR od 16.12.2019.,
- za prosinac 2019., na iznos od 159,83 EUR od 16.01.2020.,
- za siječanj 2020., na iznos od 116,95 EUR od 16.02.2020.,
- za veljaču 2020., na iznos od 162,51 EUR od 16.03.2020.,
- za ožujak 2020., na iznos od 122,27 EUR od 16.04.2020., sve do isplate, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.- tog u mjesecu za protekli mjesec.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.666,99 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I) pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o parničnom trošku ( točka III). U žalbi u bitnome navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju i onog što je u sadržaju isprava i zapisnika pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP). Nadalje ističe da se dodatak za posebne uvjete rada obračunava na osnovnu plaće, a nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Osporava i odluku o troškovima i to priznanje troška sastava podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu jer je tužitelj ponavljao ranije navode i iznesene stavove već u tužbi, kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude. Predlaže da žalbeni sud preinači presudu suda prvog stupnja na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja na snošenje troškova postupka, a podredno predmet ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nalazi da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje se poziva tuženik te da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se pouzdano ispitati.
6. Sud prvog stupnja odlučne činjenice je pravilno i potpuno utvrdio te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i osnovano prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na neodređeno vrijeme za isplatu razlike manje isplaćene plaće u utuženom razdoblju po osnovi dodataka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodataka za otežane uvjete rada, a na ostvarene prekovremene sate rada te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i za privremenu nesposobnosti za rad.
8. S obzirom na utuženo razdoblje (ožujak 2019. do ožujka 2020.) za dodatak na otežane uvjete rada mjerodavna je odredba članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13. i 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) i odredba članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18., u daljnjem tekstu: KU/18) koji je na snazi od 1. ožujka 2018. te Dodatka I ( 35/19), Izmjena Dodatka I (78/19) i Dodatka II citiranog KU (92/19).
9. Odredbom članka 57. KU/13 odnosno odredbom članka 55. KU/18 te članka 21. Dodatka II citiranog KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su navedena pojedinačna radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.
10. U odnosu na dodatke na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta mjerodavna je odredba članka 59. KU/13, kojom je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a članak 4. Dodatka I navedenom KU koji je stupio na snagu 1. listopada 2015. i člankom 57. KU/18 isti dodatak iznosi 12 %, dok nadalje prema Dodatku II Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iznosi 16 %.
11. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, suprotno žalbenim navodima tuženika, po osnovama iz prethodno navedenih odredbi KU, jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi, za sve efektivno odrađene sate rada, budući da niti iz jedne odredbe citiranih KU ne proizlazi da tužiteljici to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.
12. Tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u posebnim uvjetima rada, pa ima pravo na isplatu dodatka i ima pravo na isplatu dodataka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu, utvrđenu po knjigovodstvenom vještaku, jer radi na radnom mjestu za koje se veže isplatu tih dodatka. Istim vještačenjem utvrđen je iznos od 1.157,73 EUR-a koji se odnosi na dodatak za posebne uvjete rada odnosno iznos od 616,97 EUR-a po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu neisplaćene bruto razlike plaće tužiteljice po osnovi navedenih dodataka te razliku naknadu plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 200,16 EUR-a na temelju nalaza i mišljenja vještaka.
13. Sukladno tome Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/2019-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/2013 i 95/2015) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev- 2861/2018, Rev744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje na identičan način kao i KU/13.
14. Slijedom toga pravilno je tužiteljici dosuđeno ukupno 1.974,86 EUR-a bruto s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima).
15. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a te članka 155. stavka 1. ZPP-a i tužiteljica ostvaruje pravo na troškove kako ih je pravilno odmjerio sud prvog stupnja pa tako i za sastav podneska od 25. travnja 2022. koji je bio potreban za vođenje spora. Također pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude. Ovo stoga što u slučaju kada stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi članka 335. stavka 8. ZPP-a, stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Slijedom navedenog, radi se o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, odnosno potrebnom trošku (članak 155. ZPP-a).
16. Dakle, s obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude suda drugog stupnja.
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
