Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-322/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, Amalije Švegović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnici Sofii Petković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7575/2021-24 od 5. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženice djelomično se prihvaća, a djelomično odbija te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7575/2021-24 od 5. siječnja 2024.:

- potvrđuje rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 28. lipnja 2022.,

- ukida presuda u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 3.394,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose detaljno opisane u izreci te troškove parničnog postupka u iznosu od 1.614,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe od 28. lipnja 2022.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu i rješenje pobija tuženica u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta kredita s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu.

6. Svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili 31. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj 168-50-4293822 za iznos od 18.018,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da je kredit otplaćen u cijelosti,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci, a između njih i tuženica, nisu informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, čime su postupile protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007 i 79/2007, dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009 i 133/2009, dalje: ZZP/07), a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje: ZPP),

- da je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića utvrđeno da razlika između anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 25.573,85 kn,

- da je prigovor zastare tuženice neosnovan jer je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-140/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, dakle od 14. lipnja 2018. i do podnošenja tužbe 26. rujna 2021. nije protekao petogodišnji rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZOO)

rješavajući ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao prethodno pitanje, zaključuje da su odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne, zbog čega je tuženica dužna vratiti tužitelju iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih odredbi, pa je prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka primjenom odredbe čl. 1111. i 323. ZOO-a prihvatio zahtjev tužitelja te naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.394,23 EUR, na koji iznos je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate.

7. Tuženica u žalbi pobija prvostupanjsku odluku tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, ne dajući nikakve razloge. Smatra da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. i čl. 191. istog Zakona time što je prvostupanjski sud dopustio preinaku bez navođenja okolnosti koje bi istu opravdavale. Isto tako, ocjenjuje da je ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer da obrazloženje presude nema zakonom propisan sadržaj. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, a to objašnjava svojim stajalištem da je prvostupanjski sud potpuno zanemario njezine navode i dokazne prijedloge iako je iznijela niz argumenata da sporne odredbe nisu nepoštene i da se zato ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Prigovara da joj nije bilo omogućeno dokazivati da su stranke ugovora pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama time što nisu provedeni predloženi dokazni prijedlozi (saslušanje tužitelja), pa je ujedno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP/14) te čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 (čl. 81. st. 4. i čl. 84. ZZP/03). Tuženica navodi da je prvostupanjski sud zanemario njezine prigovore na provedeno financijsko vještačenje u pogledu tzv. negativne razlike, te osporava i tijek zatezne kamate. Tuženica i u žalbenom postupku ustraje na prigovoru zastare, te ističe da je pogrešno primijenjena odredbe čl. 326. ZOO-a jer je ugovor u cijelosti ispunjen, kao i odredba čl. 1115. ZOO- a u pogledu tijeka zatezne kamate jer nije nesavjestan stjecatelj.

8. Ispitujući pobijanu odluku u okviru istaknute relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a utvrđeno je da ista nije ostvarena. Naime, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu u iznosu od 25.540,51 kn sukladno vlastitom izračunu, a obzirom da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, koji je izračunao točnu razlika preplate, te je tužitelj nakon provedenog vještačenja i sukladno nalazu i mišljenja podneskom od 28. lipnja 2022. povisio tužbeni zahtjev, kojem se povišenju tuženica protivila. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem dopustio preinaku pozivajući se na čl. 190. st. 2. ZPP-a zaključivši da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a što je sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. Dakle, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama tuženice, dao razloge za dopuštanje preinake, a što prihvaća i ovaj sud imajući u vidu da tužitelj (kao ni sud) ne posjeduje posebno znanje za izračun predmetne tražbine, zbog čega se i koriste usluge stalnih sudskih vještaka, a tako glasi i spomenuti zaključak prema kojem je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima.

9. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja sadržanog u pobijanoj odluci u dijelu kojem je dopuštena preinaka te je potvrđeno to rješenje prvostupanjskog suda.

10. Ocjenjujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice u pogledu kondemnatornog zahtjeva, o kojem je odlučeno presudom, utvrđeno je da je prvostupanjski sud povrijedio pravo tuženice na pravično suđenje, jer je protivno zahtjevu načela jednakosti oružja i prava na pristup sudu, odbio jedini dokazni prijedlog tuženice radi utvrđivanja obaviještenosti tužitelja o rizicima ugovaranja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a koji teret dokazivanja je na tuženici, te je time onemogućio tuženicu u dokazivanju okolnosti koje bi u ovom konkretnom slučaju isključile direktni učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama U-III/4372/2021, U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022., iz kojih u bitnome proizlazi da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti točno određenog potrošača - ovdje tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a istovremeno tvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, jer je isto protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu, a koje se pravno shvaćanje analogno može primijeniti i na dokazni prijedlog tuženice za saslušanje tužitelja na te odlučne okolnosti, obzirom je čl. 264. ZPP-a određeno da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka.

11. Obzirom da zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ne može se ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, pa je stoga, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda, valjalo prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost jesu li tužitelju, usprkos između stranaka zaključenog tipskog ugovora o kreditu, dane na neki drugi način (usmeno po djelatniku tuženice) potpune informacije o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF na određivanje njegove novčane obveze te je li tužitelj, ako je doista bio kako to tvrdi tuženica u potpunosti obaviješten, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Prvostupanjski sud će, po provedenom dokaznom postupku, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrditi odlučne činjenice radi ocjene jesu li ispunjene pretpostavke za direktnu primjenu pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenom čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14., a što je prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu temeljenom na ništetnosti ugovorne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun