Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-77/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG, [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Podružnica Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1905/2021-17 od 18. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1905/2021-17 od 18. svibnja 2023. u toč. II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1905/2021-17 od 18. svibnja 2023. u toč. I. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 325,17 EUR (ranije: 2.450,00 kn) i u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.471,07 EUR (ranije 11.083,77 kn), sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u toč. III. izreke i predmet se u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 1.111,55 EUR (ranije: 8.375,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747 Podružnica Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 isplatiti tužitelju HG, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i uništenu odjeću iznos od 1.436,72 EUR1 / 10.825,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 08. travnja 2021. do isplate, sve to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.471,07 EUR / 11.083,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu novčane naknade imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 371,62 EUR / 2.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 08. travnja 2021. do isplate, i do 31. prosinca.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama prvostupanjsku presudu pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u toč. II. izreke i u odluci o troškovima postupka te se poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju prema priloženom troškovniku, uvećan za trošak žalbe, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

2.2. Tuženik pobija presudu u toč. I. izreke za iznos od 325,17 EUR (ranije: 2.450,00 kn) i u odluci o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način kako to ističe u žalbi, a podredno da ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. U odgovor na žalbu tuženika, tužitelj se protivi navodima žalbe koje smatra paušalnim i neosnovanim. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu i tuženiku naloži naknadu cjelokupnih troškova postupka.

3.1. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Kako niti jedna od parničnih stranaka ne pobija prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 1.111,55 EUR / 8.375,00 kn (iznad pobijanih 325,17 EUR / 2.450,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 1.808,34 EUR (ranije 13.625,00 kn), proisteklu iz štetnog događaja (prometne nesreće) od 14. siječnja 2021.

7.1. Prvostupanjski sud konstatira da je među parničnim strankama nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, uzročno-posljedična veza, odgovornost (osiguranika) tuženika i da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos štete od 6.500,00 kn, dok je sporna bila osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

8. U odnosu na žalbu tužitelja.

8.1. Tužitelj pobija presudu u toč. II. izreke u kojoj je odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 371,62 EUR (ranije 2.800,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8.2. Prvostupanjsku sud odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova liječenja obrazlaže u toč. 32.-36., navodeći u bitnome:

„U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete troškova fizikalne terapije u privatnoj poliklinici u iznosu od 2.800,00 kn sud je (…) utvrdio da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju u poliklinici dr. H, te da je dana 23.02.2021. kartično platio trošak iste terapije u navedenoj visini.

(…)

S tim u vezi da bi tužitelj imao pravo na naknadu tih troškova radi provođenja dijagnostičkih postupaka i liječenja kod privatnih liječnika i klinika samo u slučaju ukoliko kao zdravstveno osigurana osoba nije mogao ostvariti to pravo po osnovu zdravstvenog osiguranja, jer svaki oštećenik treba poduzeti sve da šteta bude manja.

O naznačenom pitanju postoji ustaljena praksa revizijskog suda (…) prema kojoj, „ako se liječenje (specijalističke pretrage, dijagnostička obrada, fizikalna terapija) moglo obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje oštećenog u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, onda se povećani troškovi liječenja u privatnim klinikama ne mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima.

S tim u vezi sud ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da kada je tražio termin za fizikalnu terapiju u bolnici, da je isti mogao dobiti termin tek u mjesecu svibnju (…) Osim toga tužitelj je mogao koristeći se, ako ne uslugom bolnice u kojoj je liječen, onda uslugom brojnih drugih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, čiji troškovi su pokriveni zdravstvenim osiguranjem, i time dobiti pravovremeni termin za provođenje fizikalne terapije u primjerenom roku i na taj način doprinijeti da predmetna šteta bude manja, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom troška liječenja od 371,62 EUR / 2.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. travnja 2021. do isplate odbijen u cijelosti.“

8.3. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, bez konkretizacije u čemu ona sastoji.

8.4. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.5. U dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

8.6. Pobijajući presudu u ovome dijelu tužitelj u skladu sa svojim interesima preocjenjuje dokaze koje je proveo i ocijenio prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, posebno dokaz medicinskim vještačenjem navodeći da je sudski vještak iskazao da je provođenje fizikalne terapije nakon štetnog događaja povoljnije utjecalo na bolove (slabog intenziteta) iz čega zaključuje da je tužitelj svojim odlaskom na fizikalnu terapiju u privatnu ustanovu u ranijem terminu nego onom koji bi mogao dobiti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) kao njegov osiguranik, smanjio trajanje boli koje je trpio nakon štetnog događaja.

8.7. Međutim, time tužitelj nije doveo u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova provođenja dijagnostičkih postupaka i liječenja kod privatnih liječnika i klinika samo u slučaju ukoliko kao zdravstveno osigurana osoba (kod HZZO-a) nije mogao ostvariti to pravo po osnovu zdravstvenog osiguranja, jer svaki oštećenik treba poduzeti sve da šteta bude manja. Kod toga se prvostupanjski sud poziva i na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao revizijskog suda.

8.8. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju niti utvrđenje prvostupanjskog suda da na okolnost traženja termina za fizikalnu terapiju u bolnici (koja ima ugovor s HZZO-om), tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz. Stoga iznoseći pretpostavku da čekanje termina fizikalnih terapija na teret HZZO-a možda ne bi dovelo do potraživanog troška liječenja, ali bi sigurno dovelo do duljeg trajanja bolova (slabijeg intenziteta) koji bi posljedično negativno djelovali na obavljanje radnih obveza tužitelja (koji u žalbi ističe da je zaposlen kao taksist), a bez bilo kakve kvantifikacije tih tvrdnji u odnosu na pretrpljene bolove koje je utvrdio sudski vještak i prihvatio prvostupanjski sud, tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate novčane naknade imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 371,62 EUR / 2.800,00 kn.

8.9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu, točka II. izreke. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

9. U odnosu na žalbu tuženika.

9.1. Tuženik pobija presudu u toč. I. izreke u dijelu u kojem mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 325,17 EUR (ranije: 2.450,00 kn) na ime naknade imovinske štete.

9.2. Prvostupanjski sud prihvaćanje tužbenog zahtjeva u ovome dijelu obrazlaže u toč. 26. i 27. navodeći:

„Nadalje u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete za uništene stvari sud je iz životnog iskaza tužitelja utvrdio kako su mu u ovom događaju uništeno staklo mobitela kojeg koristi za posao, a vrijednost popravka mobitela iznosio je 2.400,00 kn, no on ga nije popravio te danas koristi mobitel supruge obzirom mu je potreban za taksiranje. Mobitel je bio marke Samsung, starosti 2 godine, dok je iz ponude 00070 od 02.03.2021. razvidna cijena zamijene stakla na mobitelu sa popustom od 2.450,00 kn.

Sud vjeruje iskazu tužitelja u navedenom dijelu kao životnom te u smislu čl. 233. ZPP-a, a u svezi s čl. 1069. ZOO-a priznaje tužitelju po navedenoj osnovi za uništene stvari zatraženi iznos od 2.450,00 kn.“

9.3. Načinom odlučivanja i obrazlaganja presude u pobijanom dijelu, prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik osnovano poziva u žalbi kada tvrdi da je sud u toč. I. izreke pobijane presude, između ostalog, dosudio tužitelju i naknadu štete na ime uništene odjeće (ovaj sud naglašava da prvostupanjski sud u tom dijelu izreke izričito nalaže tuženiku da isplati tužitelju pored novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i uništenu odjeću), dok u toč. 26. obrazlaže svoju odluku u tom dijelu na slijedeći način:

„Nadalje u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete za uništene stvari sud je iz životnog iskaza tužitelja utvrdio kako mu je u ovom događaju uništeno staklo mobitela kojeg je koristio za posao, a (…) razvidna cijena zamjene stakla na mobitelu sa popustom od 2.450,00 kn.“

9.4. Iz iznesenog nije jasno temeljem čega (iz kojih razloga) je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete, tj. da li je to zbog uništene odjeće, kako je to izričito naznačeno na toč. I. izreke, ili je to zbog uništenog stakla na mobitelu, kako to proizlazi iz toč. 26. obrazloženja, pa je u tom dijelu izreka pobijane presude proturječna obrazloženju. Naime, nema nikakve sumnje da se uništeno staklo na mobitelu ne može podvesti pod pojam uništene odjeće.

9.5. U odnosu na tvrdnju tuženika da je prvostupanjski sud dosudom iznosa od 2.450,00 kn prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, kod čega se tuženik poziva na sadržaj podneska tužitelja od 15. ožujka 2022. i tvrdi da tužitelj nikada nije potraživao naknadu za uništenu odjeću, ovaj sud je iz sadržaja tog podneska utvrdio da je tužitelj za uništene stvari potraživao od tuženika iznos od 2.450,00 kn. Iako tužitelj u daljnjem dijelu tog podneska nije još jednom naznačio da potražuje naknadu štete zbog uništenih stvari, već je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu plati ukupan iznos od 13.625,00 kn nije počinjena navedena bitna povreda jer je iznos od 2.450,00 kn uključen u ukupno zatraženi iznos naknade štete.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 325,17 EUR / 2.450,00 kn te posljedično i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.471,07 EUR / 11.083,77 kn, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u toč. III. izreke u kojoj je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti te je predmet u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će od tužitelja zatražiti da precizira i konkretizira zahtjev za naknadu imovinske štete za uništene stvari, a nakon toga će ponovno provesti predložene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica, kako bi i u tom dijelu mogao donijeti novu i zakonitu odluku. Sud će odluku obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti tako donesene odluke. Novom odlukom prvostupanjski sud će u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

U Varaždinu 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun