Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-67/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćenici GV, [adresa], protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB: 40589450667, zastupane po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po zakonskoj zastupnici VV, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, rješavajući žalbu tuženika i umješača, protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-149/2020-49 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tuženika i umješača se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-149/2020-49 od 16. siječnja 2025.:

a) potvrđuje u dijelu (dio toč. I. izreke) u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.200,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svakomjesečno naznačen iznos počev od 16-og. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, kao i u dijelu za naknadu parničnog troška (toč. II. izreke)

b) preinačava u dijelu (dio toč. I. izreke) u kojem se nalaže isplata zatezne kamate od naznačenog dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do 15-og. u mjesecu za prethodni mjesec, tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan

II. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 isplatiti tužiteljici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 1.720,05 eura/ 12.959,69 kuna, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za travanj 2015.godine na iznos od 49,89 eura/ 375,88 kuna od 08.05.2015.

- za svibanj 2015.godine na iznos od 26,13 eura/ 196,89 kuna od 08.06.2015.

- za lipanj 2015.godine na iznos od 204,20 eura/ 1.538,58 kuna od 09.07.2015.

- za kolovoz 2015.godine na iznos od 123,69 eura/ 931,93 kuna od 07.09.2015.

- za rujan 2015.godine na iznos od 64,59 eura/ 486,62 kuna od 09.10.2015.

- za listopad 2015.godine na iznos od 179,23 eura/ 1.350,41 kuna od 06.11.2015.

- za studeni 2015.godine na iznos od 58,33 eura/ 439,52 kuna od 09.12.2015.

- za siječanj 2016.godine na iznos od 88,22 eura/ 664,67 kuna od 09.02.2016.

- za ožujak 2016.godine na iznos od 1,22 eura/ 9,19 kuna od 08.04.2016.

- za travanj 2016.godine na iznos od 58,81 eura/ 443,11 kuna od 10.05.2016.

- za svibanj 2016.godine na iznos od 28,07 eura/ 211,48 kuna od 08.06.2016.

- za srpanj 2016.godine na iznos od 116,71 eura/ 879,34 kuna od 08.08.2016.

- za rujan 2016.godine na iznos od 105,47 eura/ 794,65 kuna od 06.10.2016.

- za studeni 2016.godine na iznos od 4,80 eura/ 36,13 kuna od 07.12.2016.

- za prosinac 2016.godine na iznos od 100,43 eura/ 756,72 kuna od 09.01.2017.

- za siječanj 2017.godine na iznos od 59,61 eura/ 449,16 kuna od 07.02.2017.

- za ožujak 2017.godine na iznos od 29,03 eura/ 218,76 kuna od 06.04.2017.

- za lipanj 2017.godine na iznos od 57,53 eura/ 433,45 kuna od 06.07.2017.

- za srpanj 2017.godine na iznos od 150,67 eura/ 1.135,23 kuna od 07.08.2017.

- za kolovoz 2017.godine na iznos od 12,07 eura/ 90,94 kuna od 06.09.2017.

- za rujan 2017.godine na iznos od 54,23 eura/ 408,62 kuna od 06.10.2017.

- za listopad 2017.godine na iznos od 132,03 eura/ 994,78 kuna od 07.11.2017.

- za studeni 2017.godine na iznos od 12,02 eura/ 90,56 kuna od 08.12.2017.

- za prosinac 2017.godine na iznos od 3,06 eura/ 23,07 kuna od 08.01.2018., do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište,uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 2.202,95 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, te troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobija umješač iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška plaćene pristojbe na žalbu.

4. U odgovoru na žalbe tužiteljica je osporila žalbene navode i predložila da se žalbe odbiju kao neosnovane.

5. Žalbe tuženika i umješača su djelomično osnovane.

6. U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti i presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika i umješača.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je odlučio o zahtjevu za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati navodima da isto nije obuhvaćeno u činjeničnoj osnovi tužbe.

8. Naime, navedeni zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati obuhvaćen je u podnesenoj stupnjevitoj tužbi (čl. 186. b. ZPP-a), već samim time što je zatraženo po tužbenom zahtjevu isplata na ime razlike plaće (uopćeno, tj. one razlike plaće koja nije isplaćena) u mjesečnim iznosima koja će se točna visina utvrditi provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a iz činjeničnih navoda u tužbi suprotno žalbenim navodima proizlazi da je pogrešno tuženik isplaćivao plaću tužiteljici po osnovama dodataka na prekovremeni rad, a posljedično je pogrešno isplaćivao plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana, što obuhvaća i pravilan obračun prekovremenih sati, obzirom da u trenutku podnošenja tužbe tužiteljica nije raspolagala potrebnom dokumentacijom za postavljanje zahtjeva za isplatom, te je tom stupnjevitom tužbom zatraženo da se tuženiku rješenjem naloži dostava evidencije rada kao i platne liste za tužiteljicu za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018.

9. Žalbeni navod tuženika da zahtjev tužiteljice istaknut u tužbi nije postavljen u skladu s odredbom ZPP-a o stupnjevitoj tužbi (čl. 186. b. st. 3. ZPP-a), jer da tužiteljica ne dokazuje da je tužitelj odbio dati podatke zbog kojih ona nije bila u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev je relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koja u ovoj fazi postupka nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude obzirom da je sud raspravnim rješenjem od 8. travnja 2021. naložio tuženiku da dostavi cjelokupnu dokumentaciju za utuženo razdoblje, te je nakon dostavljene dokumentacije i provedenog vještačenja tužiteljica postavila određen tužbeni zahtjev podneskom od 22. srpnja 2022., time je propust suda iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a, tužiteljica ispravila (nedostatak tužbe) postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva, (stav iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2237/2014-2 od 4. lipnja 2019.), tako da se kao dan podnošenja tužbe treba smatrati dan kada je podnesena izvorna tužba, a ne dan podnošenja podneska o uređenju (ispravljanju) tužbe.

10. Stoga, iako je tužiteljica odredila, specificirala tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije nastupila zastara novčanog potraživanja primjenom odredbe čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17.,- dalje ZR), obzirom da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, tako nije nastupila zastara za isplatu razlike za prekovremene sate, kako to neosnovano ističe u žalbi tuženik.

11. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada i to naknade za prekovremene sate, dodataka na plaću za prekovremene sate i to za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlike plaće s osnova naknade za godišnji odmor, u predmetnom razdoblju.

12. Nije sporno da je tužiteljica kod tuženika u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu medicinske sestre i da je ostvarila prekovremene sate rada na koje nisu obračunati dodaci, sporan je pravni osnov kao i visina tužbenog zahtjeva.

13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaće koja se odnosi na sate prekovremenog rada, te na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje za prekovremene sate, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

14. Naime, prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13,- dalje KU/13), kao i odredbi iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne Novine" br. 141/12,- dalje TKU/12) koji se propisi primjenjuju u predmetnom razdoblju, određeno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

15. Odredbom čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoji posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a prema odredbi čl. 59. a. KU/13 propisano je da ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 51. st. 11. KU/13 propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad ako radnik to želi poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sat prekovremenog rada jednako je jedan sat i trideset minuta za utvrđenje ukupnog broja sati i slobodnih dana) sukladno mogućnostima organizacije rada.

17. U postupku je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka da iz dostavljene dokumentacije i načina vođenja evidencije od strane tuženika nije bilo moguće utvrditi jesu li pravilno obračunati slobodni dani prema ostvarenim satima prekovremenog rada tužiteljice u skladu s odredbom čl. 51. st. 11. KU/13, iako je u platnim listama vidljiv manjak i višak sati rada tužiteljice, kao i da je umanjenje viška sati prekovremenog rada sa slobodnim danima računato u omjeru 1:1, a ne 1:1,5, da nije bilo pisanog zahtjeva tužiteljice za korištenje slobodnih dana, niti odluke tuženika za korištenje slobodnih dana, kao i pisane odluke o preraspodjeli radnog vremena, a što potvrđuje saslušani svjedok u svom iskazu.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik dostavljenom materijalnom dokumentacijom kao poslodavac nije dokazao jasno i nedvosmisleno da bi korištenjem slobodnih dana tužiteljica izgubila pravo na uvećanje plaće s osnova odrađenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju, a i obračun prekovremenih sati korištenjem slobodnih dana u omjeru 1:1 suprotan je odredbi čl. 51. st. 11. KU/13.

19. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće proizlazi iz odredbi KU-a i čl. 94. ZR-a, te na dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati na plaću za redovan rad, pripadaju i za sve odrađene prekovremene sate, obzirom da isplata dodataka na plaću za redovan rad ne isključuju isplatu istih za sate ostvarene u prekovremenom radu, što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. (broj SU-IV-56/19).

20. U smislu odredbe čl. 36. st. 2. KU/13 i u vezi s čl. 81. ZR/14 radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije, (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

21. Provedenim financijsko knjigovodstveno vještačenjem utvrđeno je da tužiteljici za sate evidentirane kao prekovremeni rad u razdoblju od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., (primjenjujući Zaključak 148. do 21. prosinca 2015., a potom zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13) neobračunata je plaća za prekovremene sate u visini od 10.445,43 kn, te dodaci za prekovremeni rad za posebne uvjete rada u visini od 673,74 kn, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 169,36 kn, a manje je obračunat iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini od 1.671,16 kn, što čini ukupan bruto iznos od 12.959,69 kn, iskazano u svakomjesečnom naznačenom bruto iznosu razlike za predmetno razdoblje.

22. Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužiteljici dosuđen navedeni iznos u visini od 1.720,05 eura/12.959,69 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečni naznačeni iznos počev od 16-og. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate (dio toč. I. izreke presude), stoga je u tom dijelu valjalo odbiti žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrditi presudu u tom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

23. Međutim, s pravom se u žalbama ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dosuđujućem dijelu naložio isplatu zatezne kamate na naznačeni svakomjesečni iznos prije 16-og. dana u mjesecu za prethodni mjesec, obzirom da je odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a propisano da se plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju najkasnije 15-og. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

24. Stoga je u tom dijelu valjalo žalbe uvažiti kao djelomično osnovane i preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se dosuđuje zatezna kamata od naznačenog svakomjesečnog dospijeća pojedinog iznosa pa do 15-og. u mjesecu za prethodni mjesec.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i umješača kojima se ponavljaju prigovori koje je prvostupanjski sud raspravio i s pravom na iznesene razloge odbio kao neosnovane, koje razloge prihvaća i ovaj sud u primjeni Zaključka 148. Zajedničkog povjerenstva u tumačenju KU/13 glede utvrđenja (neplaćenih) prekovremenih sati rada za tužiteljicu kao i pravo na isplatu dodataka na sate prekovremenog rada u primjeni materijalnog prava u predmetnom razdoblju.

26. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te suprotno žalbenim navodima tuženika, tužiteljici je s pravom dosuđena zatezna kamata na dosuđeni parnični trošak prema postavljenom zahtjevu za zateznu kamatu na trošak već u tužbi.

27. Dakle, zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

28. Tuženiku i umješaču nije dosuđen trošak žalbe, obzirom na njihov djelomični uspjeh po žalbi u odnosu na sporedni zahtjev (tijek kamata), zbog čega nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a).

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš