Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž R-738/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Štefice Bukvić predsjednice vijeća, Krunoslave Dropulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5637/2018-93 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-
5637/2018-93 od 18. srpnja 2022.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude
b) ukida u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke presude te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom žalbi će se odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.385,92 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 1.684,32 kuna od 15.prosinca 2011.,
- na iznos 667,79 kuna od 15.siječnja 2012.,
- na iznos 1.346,13 kuna od 15.veljače 2012.,
- na iznos 578,70 kuna od 15.ožujka 2012.,
- na iznos 694,68 kuna od 15.svibnja 2012.,
- na iznos 772,24 kuna od 15.lipnja 2012.,
- na iznos 720,92 kuna od 15.srpnja 2012.,
- na iznos 563,12 kuna od 15.kolovoza 2012.,
- na iznos 238,29 kuna od 15.rujna 2012.,
- na iznos 1.010,72 kuna od 15.listopada 2012.,
- na iznos 751,53 kuna od 15.studenog 2012.,
- na iznos 642,10 kuna od 15.prosinca 2012.,
- na iznos 1.308,59 kuna od 15.siječnja 2013.,
- na iznos 841,07 kuna od 15.veljače 2013.,
- na iznos 1.042,56 kuna od 15.ožujka 2013.,
- na iznos 253,13 kuna od 15.travnja 2013.,
- na iznos 774,19 kuna od 15.svibnja 2013.,
- na iznos 904,95 kuna od 15.lipnja 2013.,
- na iznos 1.570,94 kuna od 15.srpnja 2013.,
- na iznos 1.594,49 kuna od 15.kolovoza 2013.,
- na iznos 425,46 kuna od 15.rujna 2013.,
a sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa sve do isplate, a koje se sve obračunavaju do 01.kolovoza 2015.g. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. nadalje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 24.499,85 kuna neto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 1.366,50 kuna od 15.ožujka 2012.,
- na iznos 1.892,14 kuna od 15.travnja 2012.,
- na iznos 1.213,86 kuna od 15.svibnja 2012.,
- na iznos 1.196,47 kuna od 15.lipnja 2012.,
- na iznos 1.128,83 kuna od 15.srpnja 2012.,
- na iznos 1.457,35 kuna od 15.kolovoza 2012.,
- na iznos 1.718,22 kuna od 15.rujna 2012.,
- na iznos 1.022,55 kuna od 15.listopada 2012.,
- na iznos 1.109,51 kuna od 15.studenog 2012.,
- na iznos 1.432,50 kuna od 15.prosinca 2012.,
- na iznos 871,52 kuna od 15.siječnja 2013.,
- na iznos 1.201,41 kuna od 15.veljače 2013.,
- na iznos 1.210,10 kuna od 15.ožujka 2013.,
- na iznos 1.888,80 kuna od 15.travnja 2013.,
- na iznos 1.251,10 kuna od 15.svibnja 2013.,
- na iznos 1.068,90 kuna od 15.lipnja 2013.,
- na iznos 862,73 kuna od 15.srpnja 2013.,
- na iznos 823,33 kuna od 15.kolovoza 2013.,
- na iznos 1.784,03 kuna od 15.rujna 2013.,
pa sve do isplate, a koje se sve obračunavaju do 01.kolovoza 2015.g. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. nadalje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Ovu presudu u dijelu pod toč. II. izreke presude pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Presudu u dijelu pod točkama I. i III. žalbom iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a pobija i tužitelj, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tuženik u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.
6. U odnosu na zahtjev za isplatom razlike naknade troškova prijevoza su potpuno i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, pa neosnovano tuženik u žalbi navodi da je presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, a koji je u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe u turnusima, da mu se, s obzirom da je po nalogu nadređenih dolazio 1 sat prije turnusa od 12 sati i ostajao 30 minuta nakon završetka turnusa, plate više odrađeni sati prekovremenog rada. Također tužitelj potražuje i isplatu razlike naknade troškova prijevoza, a temeljem rješenja MORH-a Klasa: 121-05/09- 01/1, Ur.br. 512-06-0403-09-3/11 od 5. lipnja 2009.
8. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je rješenjem tužene od 5. lipnja 2009. tužitelju priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] i obratno prema cijeni mjesečne karte za autobus, te na relaciji Bjelovar-Zagreb i obratno prema cijeni mjesečne karte za vlak.
9. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da naknada tužitelju nije isplaćena u cijelosti, već mu je temeljem Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" br. 141/04 i 22/05 – dalje Pravilnik) isplaćivan iznos naknade troškova prijevoza na posao i s posla na način da se iznos cijene mjesečne karte dijelio s brojem stvarnih radnih dana u mjesecu i množio se s brojem dana koliko je tužitelj radio. Dakle, za razdoblje kada je tužitelj radio u turnusu obračun naknade za prijevoz se vršio da se iznos mjesečne karte dijelio s brojem radnih dana u mjesecu djelatnika koji rade u radnom vremenu od ponedjeljka do petka, te tako dobiveni iznos množio s brojem dolazaka na posao.
10. Odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika je propisano da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.
10.1. "Druge slučajeve kada djelatna vojna osoba ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla" treba tumačiti da ti slučajevi predstavljaju one situacije u kojima djelatna vojna osoba ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe, ali ne i one dane kada je tužitelj sukladno rasporedu poslodavca obavljao službu dežurstva, straže, odnosno kada je radio na terenu (kao i Rev 3694/2019).
11. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud pravilno, a suprotno žalbenim navodima, prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom razlike između priznate cijene mjesečne karte i isplaćenog iznosa tužitelju, a koja razlika je temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđena u iznosu od 24.499,85 kuna.
12. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatom više odrađenih sati s obrazloženjem da je čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" br. 93/08 i 89/12 – dalje KU) propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, dok iz čl. 45. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 - dalje ZR) proizlazi da prekovremeni rad postoji u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, to u slučaju kada je tužitelj dolazio sat vremena ranije zbog zaduživanja opreme i naoružanja i odlazio pola sata kasnije zbog razduživanja opreme i naoružanja, taj rad nema karakter prekovremenog rada po čl. 45. st. 1. ZR-a, a niti se rad dulje za jedan sat po čl. 44. st. 10. KU može obračunati kao prekovremeni rad. Također ističe da se ne radi o slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, a što je potrebno da bi se isti smatrao prekovremenim radom.
13. Navedeni stav da se u konkretnom slučaju ne radi o prekovremenom radu je pravilan.
13.1. Naime, kada je tužitelj po nalogu nadređenih dolazio na posao prije početka turnusa odnosno redovitog radnog vremena i odlazio nakon završetka radnog vremena, taj rad nema karakter prekovremenog rada, međutim, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati kao rad u smjenama i rad u turnusu (kao i Rev 839/2023-2). Navedeno je i ukazano ukidbenom odlukom ovog suda poslovni broj Gž-409/2017.
14. Tijekom postupka, a nakon ukidbene odluke, tužitelj je predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način kako je to ukazao drugostupanjski sud, pa je pogrešno prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem s obrazloženjem da tužitelj nema pravo na prekovremeni rad.
15. Stoga, a kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, žalba tužitelja je uvažena i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ukinuta odluka i vraćena na ponovno suđenje.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na način da vještak svaki sat rada koji je tužitelj radio duže od formalno propisanog radnog vremena honorira kao redovan rad uz dodatak za rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, te će potom uvažavajući razloge ove odluke donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
17. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku, a koja ovisi o uspjehu stranaka u sporu.
18. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).
19. O troškovima postupka i u povodu pravnog lijeka, odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Štefica Bukvić
