Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-860/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danko Kovač i Ivan Borić u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-47/2023-10 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-47/2023-10 od 26. travnja 2024.

II. Tuženiku se na dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju AM isplati iznos od 4.430,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

1. srpnja te godine, računajući iste:

na iznos od 0,68 eur od 27.11.2007 do isplate

na iznos od 2,34 eur od 29.1.2008 do isplate

na iznos od 1,64 eur od 27.2.2008 do isplate

na iznos od 5,58 eur od 27.3.2008 do isplate

na iznos od 0,76 eur od 28.4.2008 do isplate

na iznos od 1,68 eur od 30.6.2008 do isplate

na iznos od 0,82 eur od 29.9.2008 do isplate

na iznos od 17,20 eur od 29.10.2008 do isplate

na iznos od 5,23 eur od 28.11.2008 do isplate

na iznos od 11,58 eur od 29.12.2008 do isplate

na iznos od 16,84 eur od 2.2.2009 do isplate

na iznos od 17,56 eur od 28.2.2009 do isplate

na iznos od 14,65 eur od 28.3.2009 do isplate

na iznos od 15,36 eur od 27.4.2009 do isplate

na iznos od 12,63 eur od 29.5.2009 do isplate

na iznos od 10,55 eur od 29.6.2009 do isplate

na iznos od 11,22 eur od 31.7.2009 do isplate

na iznos od 12,41 eur od 29.8.2009 do isplate

na iznos od 12,09 eur od 1.10.2009 do isplate

na iznos od 11,11 eur od 2.11.2009 do isplate

na iznos od 13,36 eur od 30.11.2009 do isplate

na iznos od 15,50 eur od 2.1.2010 do isplate

na iznos od 17,74 eur od 1.2.2010 do isplate

na iznos od 17,15 eur od 1.3.2010 do isplate

na iznos od 20,94 eur od 1.4.2010 do isplate

na iznos od 19,96 eur od 3.5.2010 do isplate

na iznos od 21,87 eur od 1.6.2010 do isplate

na iznos od 32,58 eur od 1.7.2010 do isplate

na iznos od 30,14 eur od 2.8.2010 do isplate

na iznos od 38,73 eur od 3.9.2010 do isplate

na iznos od 34,08 eur od 6.10.2010 do isplate

na iznos od 29,22 eur od 5.11.2010 do isplate

na iznos od 39,08 eur od 30.11.2010 do isplate

na iznos od 46,88 eur od 5.1.2011 do isplate

na iznos od 43,15 eur od 2.2.2011 do isplate

na iznos od 44,94 eur od 3.3.2011 do isplate

na iznos od 40,41 eur od 4.4.2011 do isplate

na iznos od 45,54 eur od 7.5.2011 do isplate

na iznos od 54,34 eur od 9.6.2011 do isplate

na iznos od 55,74 eur od 9.7.2011 do isplate

na iznos od 70,20 eur od 2.8.2011 do isplate

na iznos od 59,59 eur od 7.9.2011 do isplate

na iznos od 54,52 eur od 7.10.2011 do isplate

na iznos od 56,62 eur od 5.11.2011 do isplate

na iznos od 54,18 eur od 3.12.2011 do isplate

na iznos od 58,52 eur od 4.1.2012 do isplate

na iznos od 61,15 eur od 8.2.2012 do isplate

na iznos od 60,71 eur od 13.3.2012 do isplate

na iznos od 59,16 eur od 13.4.2012 do isplate

na iznos od 60,19 eur od 11.5.2012 do isplate

na iznos od 62,22 eur od 8.6.2012 do isplate

na iznos od 59,94 eur od 10.7.2012 do isplate

na iznos od 60,41 eur od 8.8.2012 do isplate

na iznos od 57,10 eur od 12.9.2012 do isplate

na iznos od 59,82 eur od 22.10.2012 do isplate

na iznos od 59,65 eur od 7.11.2012 do isplate

na iznos od 58,68 eur od 7.12.2012 do isplate

na iznos od 60,66 eur od 11.1.2013 do isplate

na iznos od 57,48 eur od 11.2.2013 do isplate

na iznos od 56,92 eur od 13.3.2013 do isplate

na iznos od 60,47 eur od 13.4.2013 do isplate

na iznos od 53,41 eur od 16.5.2013 do isplate

na iznos od 54,18 eur od 17.6.2013 do isplate

na iznos od 53,94 eur od 26.7.2013 do isplate

na iznos od 56,77 eur od 29.8.2013 do isplate

na iznos od 59,01 eur od 30.9.2013 do isplate

na iznos od 57,95 eur od 28.10.2013 do isplate

na iznos od 59,00 eur od 28.11.2013 do isplate

na iznos od 59,79 eur od 28.12.2013 do isplate

na iznos od 59,58 eur od 29.1.2014 do isplate

na iznos od 61,88 eur od 3.3.2014 do isplate

na iznos od 61,43 eur od 28.3.2014 do isplate

na iznos od 60,02 eur od 23.4.2014 do isplate

na iznos od 58,99 eur od 20.5.2014 do isplate

na iznos od 59,59 eur od 16.6.2014 do isplate

na iznos od 61,13 eur od 29.7.2014 do isplate

na iznos od 62,59 eur od 28.8.2014 do isplate

na iznos od 62,44 eur od 29.9.2014 do isplate

na iznos od 1.337,54 eur od 20.10.2014 do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju AM naknadi parnični trošak u iznosu od 1.170,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.430,74 eur s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, na ime stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 158-50-4372552 zaključenog 11. rujna 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su stranke 11. rujna 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 158-50-4372552 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 21.143,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate od 84 mjeseca,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze iz predmetnog Ugovora,

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- -da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platio više 4.430,74 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule,

9. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 11. rujna 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14. – dalje ZZP/07).

10. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 102. st.1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

11. Neosnovano tuženik smatra i da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, jer je navedena ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. Prethodno, također iz razloga što je odlučujući o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao o prethodnom pitanju, prvostupanjski sud, ispravno cijenio navedenu odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet zahtjeva u ovom postupku povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana također na štetu potrošača.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141.b ZZP/07.

13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZOO).

14. S obzirom da je predmetnu parnicu tužitelj pokrenuo kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik tijekom postupka isto nije dokazao s obzirom da na navedene okolnosti nije predložio dokazne prijedloge.

17. Činjenica da tužitelj nije tražio raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavao odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a svojim potpisom na ugovoru pristao na zaključenje istog, nije od nikakvog utjecaja na tužiteljevo pravo koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 328. ZOO-a u konkretnom slučaju pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

18. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, u iznosu od 4.430,74 eur s pripadajućim zateznim kamatama, koju visinu tuženik nije osporavao kako je razvidno iz zapisnika sa pripremnog ročišta održanog 11. prosinca 2023. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

19. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.

20. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac