Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1524/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Šibenik, odvjetnica u Županji, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-234/2022-33 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-234/2022-33 od 7. lipnja 2024.

II. Tuženiku se na dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50- 3848646 od 19. prosinca 2006., ovjerene kod javnog bilježnika Želimira Mirića u Vinkovcima 3. siječnja 2007. pod brojem OU-7/2007, u dijelu u kojem se regulira otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru, a koji je zaključen između tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, te stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatinovčani iznos od 2.244,44 eura (slovima: dvije tisuće dvije stotine četrdeset četirieura i četrdeset četiri centa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,63 eura od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- 8,89 eura od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- 1,26 eura od 30. studeni 2008. pa do isplate,

- 10,96 eura od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- 12,45 eura od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

- 13,12 eura od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- 11,26 eura od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- 11,62 eura od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- 8,78 eura od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- 6,69 eura od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- 7,25 eura od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- 8,35 eura od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 8,25 eura od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- 7,14 eura od 31. listopada 2009. pa do isplate,

- 9,23 eura od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- 10,90 eura od 31. prosinca 2009. pa do isplate,

- 13,29 eura od 31. siječnja 2010. pa do isplate,

- 12,74 eura od 28. veljače 2010. pa do isplate,

- 15,97 eura od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- 15,36 eura od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 16,56 eura od 31. svibnja 2010. pa do isplate,

- 26,91 eura od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- 24,78 eura od 31. srpnja 2010. pa do isplate,

- 31,05 eura od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 28,82 eura od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- 25,23 eura od 31.listopada 2010. pa do isplate,

- 32,80 eura od 30. studenog 2010. pa do isplate,

- 42,44 eura od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

- 35,61 eura od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- 38,01 eura od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- 34,96 eura od 31. ožujka 2011. pa do isplate,

- 35,51 eura od 30. travnja 2011. pa do isplate,

- 48,43 eura od 31. svibnja 2011. pa do isplate,

- 49,52 eura od 30. lipnja 2011. pa do isplate,

- 60,28 eura od 31. srpnja 2011. pa do isplate,

- 54,75 eura od 31. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 48,71 eura od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- 48,06 eura od 31. listopada 2011. pa do isplate,

- 47,59 eura od 30. studenog 2011. pa do isplate,

- 50,48 eura od 31. prosinca 2011. pa do isplate,

- 52,99 eura od 31. siječnja 2012. pa do isplate,

- 53,33 eura od 29. veljače 2012. pa do isplate,

- 51,59 eura od 31. ožujka 2013. pa do isplate,

- 52,76 eura od 30. travnja 2012. pa do isplate,

- 53,57 eura od 31. svibnja 2012. pa do isplate,

- 52,21 eura od 30. lipnja 2012. pa do isplate,

- 52,57 eura od 31. srpnja 2012. pa do isplate,

- 51,56 eura od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 49,36 eura od 30. rujna 2012. pa do isplate,

- 51,70 eura od 31. listopada 2012. pa do isplate,

- 52,82 eura od 30. studenog 2012. pa do isplate,

- 52,04 eura od 31. prosinca 2012. pa do isplate,

- 47,63 eura od 31. siječnja 2013. pa do isplate,

- 51,37 eura od 28. veljače 2013. pa do isplate,

- 51,70 eura od 31. ožujka 2013. pa do isplate,

- 50,23 eura od 30. travnja 2013. pa do isplate,

- 45,67 eura od 31. svibnja 2013. pa do isplate,

- 45,55 eura od 30. lipnja 2013. pa do isplate,

- 46,67 eura od 31. srpnja 2013. pa do isplate,

- 48,47 eura od 31. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 50,96 eura od 30. rujna 2013. pa do isplate,

- 49,68 eura od 31. listopada 2013. pa do isplate,

- 50,58 eura od 30. studenog 2013. pa do isplate,

- 51,62 eura od 31. prosinca 2013. pa do isplate, i

- 52,17 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.998,63 eura (slovima: tisuću devet stotina devedeset osam eura i šezdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024. kao dana donošenja presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog ukupnog iznosa od 2.099,12 eura. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 198-50-3848646 zaključenog 19. prosinca 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 2.244,44 eur kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 19. prosinca 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 198-50-3848646 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 16.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,

- da je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

-da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule

9. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 19. prosinca 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. i 46/07. - dalje: ZZP/03).

10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.

11. Neosnovano tuženik smatra da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, jer je navedena ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. Prethodno, također iz razloga što je odlučujući o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sud prvog stupnja ispravno cijenio navedenu odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet zahtjeva u ovom postupku povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana također na štetu potrošača.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZOO).

14. S obzirom da je predmetnu parnicu tužiteljica pokrenula kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 118. ZZP vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da je tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, podneskom od 20. ožujka 2024., odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka PB, djelatnika tuženika.

17. Slijedom toga neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji ukazuje tuženik, odnosno da je sud prvog stupnja propustio dati obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužiteljice.

18. Činjenica da tužiteljica nije tražila raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavala odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a svojim potpisom na ugovoru pristala na zaključenje istog, nije od nikakvog utjecaja na pravo tužiteljice koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO) u konkretnom slučaju pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

19. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima.

21. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

24. U nepobijanom dijelu, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

25. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac