Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-182/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Režić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Specijalne bolnice za plućne bolesti, [adresa], OIB 75982310877, koju zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-383/2022-49. od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-383/2022-49. od 1. veljače 2023.:

a) potvrđuje u pobijanim točkama I., II. i dijelu točke III. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška;

b) preinačava u dijelu točke III. u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom daljnjeg troška parničnog postupka preko dosuđenog te se sudi:

Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za plućne bolesti, [adresa], OIB 75982310877 da tužiteljici UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 684,06 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos tekućim od 1. veljače 2023. do isplate i to po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

III. Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za plućne bolesti Zagreb, [adresa], OIB 75982320877 da tužiteljici UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 56,00 EUR u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujke 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 94,98 EUR tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti sa sjedištem u [adresa], OIB 75982310877 isplatiti tužiteljici UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 5.955,66 eur*/ 44.872,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015. godine ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 114/2022, 156/2022) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja teče kako slijedi:

- na iznos od 93,95 eur od dana 16. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 195,93 eur od dana 16. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 144,73 eur od dana 16. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,26 eur od dana 16. travnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 197,41 eur od dana 16. svibnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,35 eur od dana 16. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,20 eur od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,06 eur od dana 16. ožujka 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,03 eur od dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 eur od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,00 eur od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,13 eur od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,05 eur od dana 16. listopada 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,00 eur od dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,50 eur od dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,87 eur od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,50 eur od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,87 eur od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,82 eur od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,87 eur od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,39 eur od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,34 eur od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,26 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,14 eur od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,70 eur od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,87 eur od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,37 eur od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,39 eur od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,83 eur od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,71 eur od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,04 eur od dana 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 262,31 eur od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,32 eur od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,17 eur od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 141,81 eur od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,29 eur od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,53 eur od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,86 eur od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,33 eur od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,45 eur od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 136,20 eur od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,67 eur od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,25 eur od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,79 eur od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,31 eur od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,88 eur od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 180,62 eur od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 193,51 eur od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,45 eur od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,11 eur od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,90 eur od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,79 eur od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,11 eur od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,65 eur od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,69 eur od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 289,07 eur od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, i to sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.602,63 eur*/ 12.075,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/2022, 156/2022), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od 1.2.2023. do isplate, sve u roku 8 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za daljnji iznos preko dosuđenog."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica u žalbi navodi da pobija točku II. izreke presude iako sadržajno iz žalbe proizlazi da pobija točku III. izreke i to u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupku preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke presude. Navodi da žalbu podnosi iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 5020/11., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - u daljnjem tekstu ZPP-a). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtjeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, iako sadržajno iz žalbe proizlazi da pobija točku I., II. i dio točke III. kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. b. st. 3., čl. 345. st. 1. i čl. 325. ZPP-a, kao i na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i odbaci tužba, podredno da se preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja a ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio te žalbene navode stranaka, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nadalje, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da bi tijekom postupka pred sudom prvog stupnja bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, čl. 345. st. 1. ZPP-a i čl. 325. ZPP-a jer je sud prvog stupnja udovoljio manifestacijskom zahtjevu tužiteljice i naložio tuženiku dostavu cjelokupne dokumentacije, a da isto rješenje kojim je takva obveza tuženiku nametnuta nije obrazloženo niti sadrži uputu o pravnom lijeku, niti je tužiteljica dokazala da se prije podnošenja tužbe obraćala tuženiku za dostavom iste dokumentacije, a da tuženik takvom zahtjevu nije udovoljio.

6.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu sukladno čl. 186. b. st. 3. ZPP-a i u tužbi predložila da se tuženik obveže na dostavu potrebne dokumentacije za provođenje financijskog vještačenja, da se tuženik u odgovoru na tužbu, niti kasnije na pripremnom ročištu nije protivio ovakvom prijedlogu tužiteljice, već je samo prigovarao neprecizno postavljenom tužbenom zahtjeva, a da je na traženje suda od 7. svibnja 2019. postupio u za to ostavljenom roku i dostavio traženu dokumentaciju. Dakle, tijekom postupka tuženik uopće nije činio spornim da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenjem manifestacijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, niti se protivio zahtjevu za dostavom tražene dokumentacije za potrebe provođenja vještačenja.

7. Stoga, kako tijekom postupka isto tuženiku nije bilo sporno, sud prvog stupnja je udovoljio manifestacijskom zahtjevu tužiteljice sukladno odredbi čl. 325. ZPP-a i rješenjem sadržanim u raspravnom zapisniku od 7. svibnja 2019. naložio tuženiku dostavu određene dokumentacije potrebne za provođenje financijskog vještačenja.

7.1. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je postupio po čl. 325. ZPP-a, pa s obzirom da je ocijenio osnovanim manifestacijski zahtjev tužiteljice, naložio je tuženiku dostavu potrebne dokumentacije.

7.2. Iako isto rješenje od 7. svibnja 2019. nije dostavljeno u pisanom otpravku tuženiku zajedno sa uputom o izjavljivanju pravnog lijeka, ocjena je ovoga suda da time sud prvog stupnja nije postupio protivno čl. 345. st. 1. ZPP-a.

7.3. Naime, čl. 345. st. 1. ZPP-a određeno je da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

7.4. Kako u konkretnom slučaju, tuženik nije osporavao ispunjenje pretpostavki iz čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, odnosno nije se rješavalo o prijedlozima stranaka koji su međusobno oprečni, to time što isto rješenje nije obrazloženo nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 345. st. 1. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga se može ispitati tako da nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, kao i na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor, kao i razlika plaće s osnove nepravilno evidentiranih prekovremenih sati, sve za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno travnja 2019. u ukupnom iznosu od 5.955,66 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

-da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu najprije liječnika specijalizanta pulmologije a potom od prosinca 2018. kao liječnik specijalist pulmologije;

- da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao tužiteljici dodatke za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i to samo na sate rada određene u redovnom radom vremenu, a ne i za prekovremeni rad;

-da je dopunskim nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno da tražbina tužiteljice po svim utuženim osnovama iznosi ukupno 5.955, 66 EUR bruto;

- da je dopunskim nalazom i mišljenjem prekovremeni rad tužiteljice u utuženom razdoblju utvrđen primjenom Zaključaka broj 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

12. Na temelju naprijed navedenih odlučnih činjenica, a uvažavajući sadržaj čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZR), čl. 47. st. 1., čl. 51. st. 1., čl. 57. st. 1, čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013, dalje: KU/13), te čl. 45. st. 1, čl. 49., čl. 55. st. 1, čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/2018., dalje: KU/18), čl. 59. a. Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/2015, dalje: Dodatak I KU/13)., stajalište je suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo da joj se plaća i za prekovremeni rad obračuna u uvećanom iznosu, primjenjujući brojčane parametre koji je za pojedini dodatak predviđen ugovorom o radu, KU i dr.

12.1. Pored toga, sud prvog stupnja smatra da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica kao liječnik obavlja jednake poslove i radne zadatke, da tužiteljica kada radi u redovnom radnom vremenu i kada radi prekovremeno radi u posebnim uvjetima rada, radi kao liječnik, radi poslove od iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ima istu kvalifikaciju, ima staž, ostvaruje pravo na godišnji odmor i naknadu plaće za isti. Drugim riječima da se sva ta prava/dodaci koja uvećavaju osnovnu plaću ne mijenjaju ovisno o tome da li radi u redovnom radu ili prekovremeno, a dodaci da se međusobno ne isključuju. U prilog tome poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 09. prosinca 2019.

13. Slijedom toga, sud prvog stupnja uvažavajući dopunski nalaz i mišljenje vještaka koji je utvrdio visinu pripadajućih dodataka tužiteljici za utuženo razdoblje, a koji nalaz je u pogledu utvrđivanja sati prekovremenog rada sačinjen primjenom zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to Zaključka broj 148 za period do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak broj 153., u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5.955,66 EUR bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

14. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

15. Pri tome je potrebno navesti da je sud prvog stupnja pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženik, prihvatio kao stručan i objektivan dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka obrazlažući da tijekom postupka tuženik nije imao nikakvih prigovora na matematički izračun vještaka, već su se svi njegovi prigovori na nalaz vještaka iscrpljivali u osporavanju same osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice.

15. 1. Stoga je ocijenjen neosnovanim tuženikov žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

16. S obzirom na sve naprijed navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima se on ponovno poziva da su se svi dodaci na plaću mogli obračunavati samo na osnovnu plaću kako to proizlazi iz čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18, i zbog čega u tom dijelu smatra da je nalaz i mišljenje vještaka nepravilan kao i da je vještak nepravilno evidentirao prekovremeni rad kada je tužiteljica prema redovitom radnom vremenu radila na blagdan ili neradni dan koji je spadao u dane od ponedjeljka do petka.

16.1. Naime, čl. 47. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radniku čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Također je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće. Odredbom čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Nadalje, čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje je čl. 59. a. Dodatka I KU/15. propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Odredbom čl. 60 KU/13 propisano je pravo na uvećanje osnovne plaće koje imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8% i s navršenih 34 i više godina 10%. Konačno čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50 KU/18 propisano je da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

16. 2. Cijeneći sadržaj gore citiranih odredbi, pravilan je stav suda prvog stupnja da navedeni KU, dozvoljavaju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, uključujući i ove koji su predmet spora, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. U tom kontekstu, protivno tumačenju tuženika, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ranije navedenim osnovama, budući da ista i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Na pravilnost stava suda prvog stupnja, ukazuje ranije spomenuto pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019., na koje se osnovano pozvao i sud prvog stupnja.

17. Nadalje prema čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaću za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17.1. Kako je iz rezultata dokaznog postupka utvrđeno da je u konkretnom slučaju tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću iz razloga jer nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, to stoga tuženik nije tužiteljici ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, budući je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću, te je stoga pravilno sud prvog stupnja utvrdio osnovanim i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

18. S obzirom na naprijed navedeno, pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. pobijane presude koja je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Međutim, osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada joj nije priznao kao potrebne i nužne određene radnje poduzete u postupku po punomoćniku odvjetniku.

20. Naime, pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a opravdano je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznati trošak sastava podneska od 24. travnja 2019. kojim se tužiteljica očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika i to prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 136/22. u daljnjem tekstu: Tarifa/22) sa 100 bodova. Također ocjenjuje se kao potreban i nužan i trošak sastava podneska od 10. lipnja 2022. kojim tužiteljica na zahtjev suda postavlja određeni tužbeni zahtjev i to prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife sa 25 bodova Također, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku bilo je potrebno priznati i trošak zastupanja na ročištu održanom za glavnu raspravu 18. studenog 2019. i to prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife sa 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 4. ožujka 2020. prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife sa 50 bodova odnosno za sve radnje još ukupno 275 bodova što s obzirom na vrijednost boda koji je vrijedio u vrijeme ispostavljanja troškovnika za iste radnje (1,99 EUR ) zajedno sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 684,06 EUR.

20.1. Međutim, neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da bi se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a trebali smatrati potrebnim i nužnim i trošak sastava podnesaka od 14. svibnja 2019. i 14. lipnja 2022. a kojima tužitelj dostavlja dokaz o uplati troškova vještačenja.

21. Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke kao i u dijelu točke III. kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka s obzirom da tuženik nije uspio u postupku, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, dok je u odnosu na dio pobijane točke III. izreke odlučeno primjenom čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a

22. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

23. Tužiteljici koja je djelomično uspjela sa žalbom u odnosu na troškove parničnog postupka i to u omjeru od 45%, dosuđen je trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife/22 sa 50 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 124,38 EUR, odnosno s obzirom na djelomičan uspjeh sa žalbom 56,00 EUR, sve to prema čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 94,98 EUR tužiteljica je odbijena i to uzimajući u obzir već naprijed navedeni djelomični uspjeh tužiteljice ali i to da nije dokazala da je platila sudsku pristojbu na podnesenu žalbu.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac