REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-179/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički i partneri u Zagrebu, protiv tuženice Županijske uprave za ceste Split, Split, Ruđera Boškovića 22, OIB 65717231356, koju zastupa Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6658/2019-7 od 11. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-559/2018 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je otkaz Ugovora br. F4.1-517/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Splitsko- dalmatinske županije od 13. prosinca 2013. i njegov Dodatak 1 od 21. srpnja 2014. i Dodatak 2 od 21. srpnja 2014. sadržan u Izjavi tuženika o otkazu tog Ugovora od 11. rujna 2018. neosnovan i bez pravnog učinka (toč. 1. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 45.062,50 kn sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2019. (toč. 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4060/2021-2 od 5. listopada 2022., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li sama činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljan osnov da takav ugovor ne može prestati otkazom, vodeći pritom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. ZV-a) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojega je revizija dopuštena i obrazloženje iste, u ovom stupnju postupka sporno je, predstavlja li ugovor o pravu služnosti kojim se uz novčanu naknadu pravo služnosti osniva ili utvrđuje, ugovor stvarnog prava ili ugovor obveznoga prava i vezano uz to mogućnost prestanka takvog ugovora izjavom o otkazu, u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da su stranke 13. prosinca 2013. sklopile Ugovor br. F4.1-517/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Splitsko-dalmatinske županije te Dodatak 1 od 21. srpnja 2014. i Dodatak 2 od 21. srpnja 2014., a da je tuženica Izjavom od 11. rujna 2018. otkazala taj Ugovor;

- da je tuženica bila dužna sklopiti navedeni ugovor prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22);

- da tužitelj svoje pravo služnosti nije upisao u zemljišne knjige;

- da je tuženik jednostrano otkazao ugovor o osnivanju služnosti;

- da je svrha Ugovora o osnivanju prava služnosti bila stvaranje stvarnopravnog odnosa između stranaka, a da činjenica da takav ugovor uz stvarnopravne odredbe ima i određene obveznopravne elemente (iznos godišnje naknade, način i rokovi plaćanja, naknada štete i sl.) da ti obveznopravni elementi takav Ugovor ne čine ugovorom obveznog prava jer samo služe provedbi Ugovora o osnivanju služnosti kao ugovora stvarnog prava koji ne može prestati otkazom u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

10. U odnosu na postavljeno pitanje ovaj sud je u presudama broj Rev-998/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-686/2022-3 od 24. travnja 2024. i Rev-1397/2021-2 od 18. travnja 2023., u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom izrazio pravno shvaćanje da ugovor o osnivanju prava služnosti predstavlja ugovor stvarnog prava, koji ima svoj temelj u odredbi čl. 122. Zakona o cestama (što je navedeno i u čl. 1. ugovora stranaka), slijedom čega do prestanka prava koje je stekao stjecatelj (on je zapravo predmnijevani ovlaštenik prava služnosti koji uživa i stvarnopravnu zaštitu iz čl. 235. ZVDSP) ne dolazi na temelju otkaza, u smislu odredbe čl. 212. ZOO-a jer se radi o posebnom pravnom odnosu sa stvarnopravnim učincima, stoga do prestanka tog prava dolazi samo u skladu s odgovarajućim propisima koji se odnose na prestanak prava služnosti (prije svega čl. 237. do čl. 245. ZVDSP). Time je odgovoreno na postavljeno pitanje.

11. Kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić