Poslovni broj: Usž-4219/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Beloša, odvjetnik u Novom Marofu, Kralja Tomislava 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, Franjevačka 1, OIB: 36162371878, radi oduzimanja oružja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-3331/2023-6 od 29. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3331/2023-6 od 29. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, broj: 511-14-08/3-5-UP/I-323/2022, od 2. studenog 2022. kojim je tužitelju, s pravom na prodaju ili poklon, oduzeto oružje pobliže označeno u izreci naprijed navedenog rješenja tuženika, uz ostale prateće odluke.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena u smislu odredbe članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima pa da mu je time povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično i pošteno suđenje čija je jedna od sastavnica i pravo na valjano obrazloženu odluku. Smatra da ne predstavlja svaki prekršaj iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana automatski i zlouporabu oružja te da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti i prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske. Navodi da je navedeno oružje imao u zaključanom prtljažniku automobila jer je namjeravao ići u lovište, a da je policija prema njemu postupala šikanozno, da nije bio formiran upravni spis. Tvrdi da mu nije bio omogućen uvid u spis predmeta (i umnožavanje dokumentacije). Tužitelj smatra da je tuženik trebao odgovor na tužbu dostaviti u elektroničkom obliku te da odgovor na tužbu nije sadržavao sve što podnesak treba sadržavati. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te presudom riješiti stvar na način da se poništi rješenje tuženika od 2. studenog 2022.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita te da je postupanje djelatnika policije u konkretnom slučaju zakonito. Navodi da je tužitelj u međuvremenu pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijetnje presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-312/2024 od 9. srpnja 2024. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelj neosnovano prigovara povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve za odluku bitne tužbene navode. Stoga prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje i prava na jednakost oružja kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, a bez utjecaja je i navod tužitelja kojim se poziva na povredu načela razmjernosti, jer su tuženik kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u vezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.
6.1. Nadalje, nije osnovan prigovor da tužitelju nije bio omogućen uvid u spis predmeta (i umnožavanje dokumentacije), jer iz stanja spisa tuženika proizlazi drugačije činjenično stanje (u cijelosti je izvršena preslika spisa tuženika), a način na koji je tuženik trebao dostaviti odgovor na tužbu (e-komunikacija) nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o žalbi jer je odluka donesena prema stanju spisa, a ne samo na temelju sadržaja podneska tuženika.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 2. studenog 2022. kojim je tužitelju, s pravom na prodaju ili poklon, oduzeto oružje pobliže označeno u izreci tog rješenja (koje nije bilo predmet prekršajnog postupka).
8. Odredbom članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine", broj 94/18., 42/20. i 114/22., dalje: ZNPOG) propisan je kao opći uvjet za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi, da nije u Republici Hrvatskoj pravomoćno kažnjena i da protiv nje nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, javnog okupljanja, nereda na sportskim natjecanjima, prekršaje zbog nasilja u obitelji, zbog zlouporabe droga, oružja ili eksplozivnih tvari, prekršaje u području lovstva odnosno za istovjetno djelo u državi čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište ili boravište, te da joj nije izrečena zaštitna mjera radi navedenih prekršaja.
8.1. Odredbom članka 46. ZNPOG-a propisano je da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju, te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavak 2. pored ostalih i iz točke 4.
9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovnog broja 39 Pp-2862/2021-24 od 24. lipnja 2022., proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 33. stavka 1. ZNPOG-a što je, oduzeto oružje, ostavio u prtljažniku osobnog automobila u mjestu Ljubeščica, izvan mjesta prebivališta, na parkiralištu. Kako je nesporno da je postupak za prekršaj u odnosu na tužitelja pokrenut, to je i prema mišljenju ovog Suda dovoljno za zaključak da je tužitelj prestao ispunjavati opće uvjete za izdavanje odobrenja za nabavu oružja što je samim time dovoljna osnova i za pokretanje postupka oduzimanja oružja (tako i ovaj Sud u odlukama Usž-1736/18-2 od 15. svibnja 2018. i Usž-632/24-2 od 20. ožujka 2024.).
9.1. Naime, ratio legis odredbi o oduzimanju oružja je zaštita javnog poretka te sigurnosti i zdravlja ljudi od nasilnih i potencijalno opasnih pojedinaca. Zakonodavac je kako bi smanjio mogućnost zlouporabe oružja propisao (utemeljenost na zakonu) kategorije kaznenih djela i prekršaja koje predstavljaju zapreku za posjedovanje oružja. Prilikom određivanja tih kategorija prihvaćeno je šire tumačenje (vidljivo primjerice i iz prekršajnih odredbi ZNPOG-a), tako da sva kaznena djela i prekršaji koji sadrže elementne nasilja ili su na neki način povezani s oružjem, tvore zapreku, kako za nabavu tako i za njegovo posjedovanje. Odredbe su usmjerene na prevenciju kaznenih djela s elementima nasilja i prekršaja s mogućnošću zlouporabe oružja, odnosno zaštiti opće sigurnosti i zdravlja ljudi (legitimni cilj) što se ne može postići nijednom blažom mjerom (nužnost).
10. U konkretnom slučaju, tužitelj je čuvao oružje na mjestu (prtljažnik automobila treće osobe) koje nije propisano zakonom kao mjesto čuvanja oružja čime je počinio prekršaj povezan s oružjem (bez obzira ima li elemente nasilja ili ne), a koji prekršaj ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Treba reći da poduzeta mjera nedvojbeno znači oduzimanje imovine tužitelja, ali je u konkretnim okolnostima to oduzimanje dio kontrole države odnosno zaštite javnog pretka i sigurnosti i zdravlja ljudi (pravilo o kontroli korištenja imovine u smislu članka 50. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
11. Iako, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo razmjernosti ni samim time što je tužitelju oduzeto oružje jer je isti nepravomoćnom presudom proglašen krivim za prekršaj odredbe članka 33. ZNPOG-a, treba reći da je Sud uvidom u sustav za upravljanje sudskim predmetima utvrdio da je u međuvremenu Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Kž-312/2024-5, od 9. srpnja 2024., potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-462/2021 od 14. veljače 2024. kojom je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje KZ/11.) čime se dodatno potvrđuje zakonitost odluka tuženika i prvostupanjskog suda.
12. Kako je, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
