Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-145/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog UJ radi prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) i dr. odlučujući o žalbi okrivljenog UJ zastupanog po braniteljici Tanji Krašovec odvjetnici niz Novog Marofa podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1054/2022-41 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog UJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se ponašanje okrivljenika činjenično opisano pod 7) u izreci pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 16. stavka 1. kažnjiv po članku 29. točki 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015., 42/2020., 144/2020., 114/2022.) te se okrivljenom UJ, na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura).
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni tako da se prihvaćaju utvrđenima novčane kazne za prekršaje činjenično opisane pod 1), 2), 3), 4), 5) i 6) te se okrivljenom EJ na temelju članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.175,00 EUR (dvijetisućestosedamdesetpet eura) koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. Odbija se žalba okrivljenog UJ kao neosnovana i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje
IV. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljeni UJ je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1054/2022-41 od 4. listopada 2024. okrivljeni UJ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8., članka 46. stavka 1. i 3., članka 286. stavka 4. i 12., članka 242. stavka 3. i 5., članka 282. stavka 1. i 9., članka 44. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 16. stavka 1. kažnjiv po članku 29. točki 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.180,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljeni UJ je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo na štetu okrivljenika u odnosu na prekršaj opisan pod 7) jer je mu je za inkriminirani prekršaj primijenio odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, a da uistinu nije ublažio kaznu za taj prekršaj.
5. U međuvremenu, do odlučivanja o žalbi okrivljenika, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) koji je povoljniji za okrivljenika. Naime, starim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) za navedene prekršaje bile su propisane nešto više novčane kazne zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio blaži zakon i pored toga okrivljeniku ublažio utvrđene novčane kazne za svaki prekršaj osim, pogrešno je to propustio učiniti za prekršaj opisan pod 7) za koji mu je utvrdio zakonom propisanu novčanu kaznu.
5.1. Naime za prekršaj iz članka 16. stavka 1. kažnjivog po članku 29. točki 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015., 42/2020., 144/2020., 114/2022.) propisana je novčana kazna od 20,00 eura, a prvostupanjski sud je primijenivši članak 37. Prekršajnog zakona propustio ublažiti novčanu kaznu i za ovaj prekršaj pa je tu pogrešku po službenoj dužnosti ispravio ovaj sud.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je pogrešno prvostupanjski sud odluku donio na temelju iskaza policijskog službenika, koji prema okrivljeniku nije nepristrana i vjerodostojna osoba jer su protiv okrivljenika počeli na kućnu adresu stizati prekršajni nalozi odmah nakon što je okrivljenik podnio pritužbu na rad policijskih službenika. Indikativno je i da se policijski službenici koji rade sa ŽJ i u drugim predmetima ne sjećaju inkriminiranih događaja, a u ovom konkretnom slučaju, policijska službenica UJL. Žalitelj ističe i da je nelogičan iskaz policajca o počinjenu prekršaja i njihovom postupanju prema njemu.
6.1. Žalitelj smatra i da je nelogično i neobrazloženo zašto sud prihvaća dio iskaza svjedoka MJ, a istodobno ne prihvaća onaj dio iskaza u kojem je svjedok iskazao da policajac nije izišao iz vozila niti je razgovarao s okrivljenikom.
6.2. Suprotno žalbenim navodima opravdano prvostupanjski sud samo djelomično prihvaća iskaz IJ vjerodostojnim jer je preostali dio iskaza kontradiktoran od toga da je svjedok iskazao da poznaje okrivljenika iz viđenja i da nikada njih dvojica nisu bili vani, do toga da se jednom s okrivljenikom dovezao u caffe bar koji se nalazi na pumpi kada je vozilom upravljao okrivljenik a on je bio suvozač da bi potom sve opisao kao svjedok policajac, do dijela kada policajac opisuje komunikaciju s okrivljenikom, a koju ovaj svjedok osporava.
6.3. Zbog toga je ovaj sud prihvatio razloge koje je prvostupanjski sud dao prihvaćajući iskaz svjedoka policajca vjerodostojnim i jer je svjedok ŽJ decidirano negirao da bi okrivljenik navedene zgode bio u vozilu sa ČJ opisujući njegovog suvozača kao „mladog dečka“ kojem se sjećao imena navodeći da mu se čini da se zvao „MJ“ i prezimena, otprilike (“IJ ili U“) i u takvom iskazu bio je jasan i uvjerljiv, a potom je prvostupanjski sud proveo i dokaz suočenjem okrivljenika i svjedoka ŽJ, te suočenjem svjedoka ŽJ i ČJ.
6.4. Pravilno je i detaljno prvostupanjski sud ocjenjivao svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, nesporno je utvrdio da je okrivljenik navedene zgode upravljao vozilom te je donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika koju žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje, te je zbog toga žalba ocijenjena neosnovanom.
7. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj je sud dao razloge za preinačavanje odluke o kazni po službenoj dužnosti. U ostalom dijelu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju članka 36. Prekršajnog zakona cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni, te je okrivljeniku olakotnim cijenio obiteljsku i materijalnu situaciju, dok mu je otegotnim cijenio višestruku prekršajnu kažnjavanost, a što se nije stvarno reflektiralo na odluku o kazni jer je okrivljeniku za svaki prekršaj utvrđena ublažena novčana kazna, pa je ukupna novčana kazna po ocjeni prvostupanjskog suda srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Kako se radi o čak 7 prekršaja u stjecaju od kojih oni opisani pod 3) i 5) spadaju u red najtežih prometnih prekršaja po ocjeni ovog suda tako izrečena kazna je blaga i nema uvjeta za njezinim daljnjim ublažavanjem.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je ista opravdano izrečena okrivljeniku upravo zbog težine počinjenih prekršaja opisanih pod 3) i 5) izreke te da će se samo njezinim izricanjem otkloniti uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na manju složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović , v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
