REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-352/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-145/2023-2 od 15. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-293/2018-27 od 23. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-145/2023-2 od 15. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-293/2018-27 od 23. prosinca 2022., u dijelu kojim nije uspio u sporu, postavljajući pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Treba li tužitelj (radnik) tijekom parničnog postupka posebno dokazivati po kojem osnovu je koristio slobodne dane za prekovremeni rad, ukoliko to proizlazi iz dokumentacije o slobodnim danima koju je dostavio tuženik (poslodavac), a na koju tužitelj (radnik) nije prigovarao već prihvatio u svom tužbenom zahtjevu ?
2. Mogu li se tijekom parničnog postupka evidencije o radu tužitelja, koje dostavi tuženik za tužitelja, osporavati kao nepotpune i u smislu dopune tih evidencija predlagati drugi dokazi kao što su saslušanje tužitelja i svjedoka ili se to može činiti samo ukoliko tuženik uopće ne dostavlja evidencije o radu tužitelja ?
3. Mora li sud u obrazloženju stava iz svoje presude navesti razloge zbog čega smatra da je kvaliteta pojedinih provedenih personalnih dokaza takva da ne dovodi u pitanje kvalitetu materijalnih dokaza ili taj stav o vrijednosti pojedinih dokaza uopće ne mora obrazlagati?“.
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj iznosi svoje viđenje odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, a suprotno ocjeni i zaključcima suda u pobijanoj presudi, te se poziva na niz odluka revizijskog suda te drugih odluka drugostupanjskih sudova u istovrsnim predmetima, zbog čega predlaže dopustiti mu podnošenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanja navedena u prijedlogu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. U ovom sporu tužitelj zahtijeva da mu tuženica plati iznos od 218.22 € na ime dodatka na plaću, pri čemu je tužiteljev zahtjev prihvaćen za iznos od 105,16 € te se radi o sporu male vrijednosti u kojem se odluka može pobijati samo iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i zbog apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (izuzev one iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP), dakle nema mogućnosti njenog pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povrede odredaba parničnog postupka.
5. Odgovori na postavljena pitanja u prijedlogu usko su vezani uz konkretne činjenične okolnosti slučaja te tužitelj zapravo osporava sudsku ocjenu dokaza i činjenična utvrđenja suda (počinjenje relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka), a budući da se radi o sporu male vrijednosti u kojem postupku se činjenična utvrđenja ne mogu dovoditi u pitanje (čl. 467. ZPP), od odgovora na pitanje koje postavlja tužitelj ne ovisi niti odluka u ovom sporu (u tom smislu ovaj sud i u rješenjima Revd-3838/2022-2 od 16. studenoga 2022., Revd-5013/2022-2 od 12. travnja 2023. i dr.).
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
