Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-356/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Patricii Đurić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3260/2019-30 od 10. prosinca 2021., ispravljene rješenjem istog suda broj P-3260/2019-38 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3260/2019-30 od 10. prosinca 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-3260/2019-38 od 13. svibnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali drugom sucu pojedincu tog suda.
II. O zahtjevu tuženice i tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeni su ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz CHF (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 4., čl. 6. i čl. 11.9. Ugovora o kreditu br. 9012427754 od 20. travnja 2007., potvrđenom po javnoj bilježnici Zorki Čavajda pod poslovnim brojem OV-8454/2007 od 20. travnja 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i protivnice osiguranja i tuženice kao banke te ŠP kao solidarnog dužnika (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 5.948,59 EUR / 44.819,67 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene u toj točki izreke, pod toč. III. izreke utvrđeni su ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržani u čl. 4. i čl. 6. Ugovora o kreditu, a koji dio odredaba glasi: - čl. 4.: „...koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i...“, - čl. 6.; „u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“., pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 2.296,91 EUR / 17.306,07 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose navedene u toj točki izreke, dok je pod toč. V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.788,57 EUR / 13.476,01 kn sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2021. do isplate.
2. Rješenjem istog suda prvog stupnja broj P-3260/19-38 od 13. svibnja 2022. temeljem odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), koji propis se u ovoj pravnoj stvari koja je počela 28. svibnja 2019., primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/19) uz iznimke propisane st. 2.-4. tog članka, ispravljena je gore navedena presuda u izreci pod toč. I. u redu sedmom, tako da umjesto „ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao banke te ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao „solidarnog dužnika“ ima stajati „kao banka te ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao solidarnog dužnika“.
3. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženice je osnovana.
6. Polazeći od činjeničnih navoda tužbe i tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka pojedine, pobliže u izreci pobijane presude, navedene odredbe Ugovora o kreditu i da joj se s osnova ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF isplati iznos od 44.819,67 kn sa zateznom kamatom na određene pojedinačne iznose navedene pod toč. II. izreke, a s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke iznos od 17.306,07 kn sa zateznom kamatom na određene pojedinačne iznose navedene pod toč. IV. izreke, prvostupanjski sud je ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1., čl. 4., čl. 6. i čl. 11.9. Ugovora o kreditu kao i zahtjeva tužiteljice za isplatu novčanog iznosa navedenog pod toč. II. i IV. izreke, određenog nakon provedenog dokaza vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb podneskom od 10. lipnja 2021., obrazložio slijedećim utvrđenim činjenicama i razlozima:
- da je predmet spora zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke, a preko ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF;
- da se Ugovorom o kreditu tuženica kao banka obvezala isplatiti tužiteljici kao korisnici kredita - kredit u iznosu od 38.205,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu);
- da se čl. 4. Ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnica kredita obvezala platiti tuženici kao Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 5,10% godišnje;
- da su stranke ugovorile da se kredit u iznosu od 38.205,77 CHF i kamata iz toč. 4. Ugovora o kreditu otplaćuju u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora (čl. 6.2. Ugovora o kreditu);
- da je u čl. 11.9. Ugovora o kreditu navedeno da korisnica kredita, solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF;
- da je za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru o kreditu kamatna stopa sa početnog postotka (5,10% godišnje) više puta mijenjana na više, te da se tečaj CHF znatno rastao u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, zbog čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta;
- da je načelo savjesnosti i poštenja jedno od temeljnih načela obveznih prava sadržano u čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO);
- da je prema odredbi čl. 270. ZOO određeno da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva, pa imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan elemenat Ugovora o kreditu u smislu čl. 26. ZOO te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 272. ZOO, zbog čega su odredbe Ugovora o kreditu na temelju kojih se cijena (kamatna stopa) određuje, odnosno mijenja prema jednostranoj odluci Banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivne načelu savjesnosti i poštenja;
- da ugovorne stranke nisu ugovorile elemente – parametre temeljem kojih Banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu, već je Banka sama jednostrano odlučila istu promijeniti, pa prvostupanjski sud ugovornu odredbu kojom se promjenjivost kamatne stope vezuje uz jednostranu odluku banke utvrđuje nišetnom;
- da Ugovor o kreditu treba tumačiti u smislu čl. 320. ZOO u korist tužiteljice jer je isti sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženica, da tužiteljica nije mogla pregovarati o „navedenom spornom članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope“, posljedično čemu prvostupanjski sud smatra da je tuženica postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je navedena ugovorena promjenjiva kamatna stopa ovisila o odluci Banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužiteljica o istima upoznata;
- da se u konkretnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženica je potpuno izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO;
- da je odlukom sudova u kolektivnom sporu utvrđena ništetnosti odredbi o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a koje odredbe su sadržane i u predmetnom Ugovoru o kreditu, a koje odluke obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem Banke, sve sukladno odredbi čl. 118. ZZP/14, odnosno čl. 138.a ZZP/07;
- da je radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po vještakinji Petri Blašković, čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio jer je sačinjen stručno, objektivno i prema pravilima financijske struke, a kojim vještačenjem je utvrđeno da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj na štetu tužiteljice, ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi 62.125,74 kn, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjenjive kamatne stope iznos od 17.306,07 kn, a zbog rasta tečaja CHF iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 44.819,67 kn.
7. Na temelju gore iznesenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje vještakinje, podneskom od 10. lipnja 2021. uredila svoj tužbeni zahtjev, te je na temelju rezultata dokaznog postupka i utvrđenih svih činjenica prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, dosudivši joj zateznu kamatu za razdoblje od dana svake izvršene preplate do isplate, dok je prigovor zastare odbio kao neosnovan jer se isplata utuženih iznosa temelji na ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu prvostupanjskog suda ne podliježe zastari, navodeći pritom da je ništetnost sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s „prirodnim propisima“, a posljedica je u konkretnom slučaju da tuženica mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primila s osnova ništetne ugovorne odredbe, zbog čega sud nije provodio ostale predložene dokaze.
8. U žalbi tuženica prije svega ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da izreka presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da nema razloga o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnik, ukazujući pritom da je presuda protivna materijalno-pravnim propisima, da pogoduje jednoj ugovornoj strani dok drugu i sve druge sudionike i građane stavlja u neravnopravan i lošiji položaj od tužiteljice.
9. Ispitujući stoga prvostupanjsku presudu s aspekta počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud je utvrdio da je ista počinjena jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni.
10. Prije svega, iako je tuženica tijekom cijelog prvostupanjskog postupka osporavala aktivnu legitimaciju tužiteljice, tvrdeći da ista nije potrošač, tužiteljica ničim nije dokazala da je doista ima smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03) koji je kao mjerodavan valjalo primijeniti obzirom je isti bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, a kojim je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti u obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
10.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke utvrdio između ostalih ništetnom odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu, kojom odredbom je definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, koji je tuženica isplatila tužiteljici, iako navedena odredba prema stajalištu ovoga suda ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao eventualnog potrošača s obzirom da definira obvezu tuženice (a ne tužiteljice), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak Ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. S tim u vezi, valja navesti da niti tužiteljica ne navodi razloge zbog čega smatra odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu ništetnom, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, time da je i ovaj sud na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023. o tom pravnom pitanju zauzeo stajalište koje glasi: "Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna".
10.2. Iako pod toč. I. izreke presude prvostupanjski sud utvrđuje ništetnom odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, te nalaže tuženici isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti te odredbe, u obrazloženju presude sud nije uopće naveo činjenice zbog kojih smatra valutnu klauzulu u CHF ništetnom, već se obrazloženje presude svodi isključivo na iznošenje činjenica na temelju kojih je sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Zbog navedenog, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te ovaj sud nije niti u mogućnosti u tom dijelu ispitati pravilnost i zakonitost presude u tom dijelu.
10.3. Isto tako, iako se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe, temeljem odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP, pozvala na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorene valutne klauzule u CHF i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa jednostranom odlukom banke i navedene presude je priložila uz tužbu, prvostupanjski sud se na isto u obrazloženju pobijane presude uopće nije osvrnuo, unatoč tome što je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Međutim, prvostupanjski sud u pobijanoj presude navodi da tužiteljica potražuje naknadu štete (?), što je protivno tužbi iz kojeg proizlazi da tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i isplatu iznosa koje je isplatila tuženici s osnove tih ništetnih odredbi.
10.4. Obrazloženje pobijane presude ne sadrži niti odlučne činjenice na temelju kojih je sud zaključio da Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila tuženica, time da je sud propustio voditi računa o tome da je teret dokazivanja da su vođeni pojedinačni pregovori i da je tužiteljica bila obaviještena u smislu potpune informiranosti (koja bi isključivala presumpciju) upravo na tuženici, koja je predložila saslušanje svoje zaposlenice - EP, osobne bankarice tužiteljice, ali je sud taj prijedlog odbio.
10.5. Nerazumljiva je i toč. 17. obrazloženja u kojoj se sud poziva između ostalog i na aneks broj I uz Ugovor o kreditu, obzirom da se u spisu ne nalazi nikakav aneks I Ugovoru o kreditu niti pak su stranke tijekom postupka iznosile bilo kakve činjenice vezano uz eventualno sklapanje aneksa Ugovoru o kreditu.
10.6. Prvostupanjski sud propustio se u obrazloženju presude očitovati i o tzv. prigovoru prijeboja, odnosno o prigovoru tuženice koji se odnosi na tzv. negativni tečaj. Nedostaju razlozi na temelju čega je sud tužiteljici dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate odnosno zbog čega smatra da je tuženica došla u zakašnjenje s tim danom u smislu čl. 29. ZOO. Pobijana presuda nema razloga niti zbog čega sud smatra prigovor zastare istaknut po tuženici neosnovanim. Konačno, prvostupanjski sud se u obrazloženju nije pozvao niti na jednu odredbu materijalnog prava na temelju koje temelji svoju odluku.
10.7. Nejasna je i toč. V. izreke obzirom da je istom naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od „13.476,01“, bez navođenja valute u kojoj je tuženica u obvezi isplatiti tužiteljici navedeni iznos.
11. Obzirom da se zbog opisanih manjkavosti, kako u postupanju prvostupanjskog suda, tako i u odnosu na sadržaj obrazloženja pobijane presude kojemu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda uopće ne može ispitati, valjalo je usvajanjem žalbe tuženice, pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
11.1. Zbog opsega uočenih propusta primjenom odredbe čl. 371. ZPP, odlučeno je da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem suda prvog stupnja.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će uočena proturječja i manjkavosti u postupanju na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će provesti dokazni postupak prema dokaznim prijedlozima paničnih stranaka.
12.1. Novu odluku prvostupanjski sud obrazložit će na način propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, time da će u istoj iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama na kojima će temeljiti svoju odluku kao i razloge zbog kojih ne prihvaća ili prihvaća pojedine prigovore tuženice iznijete tijekom postupka, te će imati u vidu da je odredbom čl. 59. st. 5. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23. i 55/24.) propisano da zakone i druge propise koji se navode u odluci ili pismenu u pravilu treba pisati njihovim punim nazivom, uz naznaku glasila u kojem su objavljeni, dok se mogu koristiti samo one kratice koje su uobičajene i lako razumljive.
13. Novom odlukom prvostupanjski sud ponovno će odlučiti i o troškovima parničnog postupka, koja odluka je također ukinuta posljedično ukidanju odluke o glavnoj stvari, time da će primjenom čl. 166. st. 3. ZPP konačnom odlukom odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.
U Varaždinu 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun