REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-301/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ČN, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2023. broj K-1017/2019-36, u javnoj sjednici održanoj 6. ožujka 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog ČN i njegovog branitelja Nenada Đukića, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ČN, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a na temelju članka 56. KZ/11. izriče mu se uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Uslijed odluke pod I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, te se optuženom ČN, na temelju članka 73. KZ/11., izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve LN i njegovog sina ĆN, u trajanju 3 (tri) godine.

III. Žalba optuženog ČN u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi ČN je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.

1.1. Primjenom članka 73. KZ/11., optuženom ČN je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve LN i njegovog sina ĆN u trajanju tri godine dulje od kazne zatvora na koju je osuđen i počinje teći od izvršnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi ČN je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 1.000,00 eura, što je dužan uplatiti u državni proračun u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ČN putem branitelja Nenada Đukića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, a u dopuni žalbe, koja je podnesena unutar žalbenog roka, i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi "od krivnje", odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni te optuženiku izreći uvjetnu osudu te ukinuti izrečenu sigurnosnu mjeru.

3. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi ČN i njegov branitelj Nenad Đukić, odvjetnik iz Zagreba, jer su to zahtijevali, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali optuženi ČN i njegov branitelj Nenad Đukić, odvjetnik iz Zagreba. Kako nije pristupio nadležni državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, to je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Protivno žalbenoj tvrdnji, u pobijanoj presudi se ne nalazi znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih tijekom postupka. Prije svega treba reći kako je žaliteljevo tumačenje istaknute bitne povrede očigledno pogrešno jer je za ostvarenje ove povrede potrebna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, a ne razloga presude i iskaza danih tijekom postupka, kako to navodi žalitelj. Prvostupanjski sud je u bitnim dijelovima vjerno citirao obranu optuženika, kao i iskaze svjedoka koji su svjedočili tijekom postupka. U razlozima presude o sadržaju tih citata se ne nalazi proturječje u odnosu na same iskaze dane u postupku, kako to slijedi iz raspravnih zapisnika.

7.2. Ističe se žalitelju kako sud, na temelju članka 450. stavka 2. ZKP/08., ocjenjuje svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana. Postupajući sukladno toj odredbi, sud prvog stupnja je ocijenio vjerodostojnost iskaza danih u postupku i na temelju takve ocjene izvodio svoje zaključke o povodu, odnosno o motivu optuženikovog postupanja inkriminirane zgode. Sud je svakako ovlašten izvoditi zaključke na temelju provedenih dokaza, na osnovu kojih je opravdano zaključio kako se radi o osobnoj netrpeljivosti optuženika prema oštećeniku, neovisno o tomu što ispitane osobe nisu iskazivale o svojim takvim zaključcima. Ovlast na ovaj silogizam ne pripada osobama koje sud ispituje jer donošenje zaključaka nije zadatak svjedoka, koji ne mogu preuzeti ulogu suda. Tvrdnjom kako "reakcija oštećenika na lupanje vratima nije bila povod optuženiku … da bi isti izvršio prijetnju oštećeniku s motivom da zastraši oštećenika zbog osobne netrpeljivosti, već je reakcija oštećenika na lupanje vratima bila povod svađi između optuženika i oštećenika", pri čemu "osobnu netrpeljivost optuženika prema oštećeniku nitko od 'saslušanih' osoba tijekom postupka nije spominjao", žalitelj izražava vlastito subjektivno neslaganje sa zaključkom suda, a time ne opravdava istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

8. Žalitelj nije u pravu niti kada, sadržajem žalbe, upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., smatrajući da je prvostupanjski sud teško povrijedio optuženikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

8.1. Napominje se žalitelju kako njegovo selektivno izdvajanje samo jednog od svih segmenata u načinu zaključivanja suda o odlučnim činjenicama ne predstavlja potvrdu njegove tvrdnje o pristranosti suda. Radi se tek o subjektivnom dojmu žalitelja koji neosnovano prevelik naglasak stavlja na stav suda kako "nitko ne traži zaštitu policije bez valjanog razloga". Žalitelj ispušta iz vida da prvostupanjski sud svoj zaključak o vjerodostojnosti oštećenikovog iskaza nije utemeljio isključivo na činjenici njegovog podnošenja kaznene prijave. Sud je u točkama 7. i 8.1. obrazloženja detaljno izložio razloge zbog kojih prihvaća iskaz oštećenika (radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje se žalitelj na iste), u kojima je oštećenikovo podnošenje kaznene prijave jasno označeno kao "ilustracija" ozbiljnosti upućenih prijetnji i razinu njegovog straha. To što prvostupanjski sud u navođenju svojih razloga ne ocjenjuje dokaze na način kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja nepravilnu primjenu odredbe članka 9. ZKP/08., povredom načina analize provedenih dokaza, već se radi o prigovorima usmjerenim na valjanost utvrđenog činjeničnog stanja. Pored toga, ističe se žalitelju kako prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo", iz članka 3. stavka 3. ZKP/08., jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica (premda se žalitelj, očito nepravilno, poziva na članak 3. stavak 2. ZKP/08., koja odredba propisuje pravila o teretu dokazivanja).

8.2. Isto tako, iz citiranog stava suda, protivno tvrdnji žalitelja, ne proizlazi da bi prvostupanjski sud bio "naklonjen" oštećeniku, niti da bi imao osobne predrasude i unaprijed stvorenu odluku o krivnji optuženika, niti da bi se radilo o apriornom, arbitrarnom, pristranom ili automatskom odlučivanju. Pri tomu, paušalnu tvrdnju o "ponašanju samog suca tijekom suđenja" kojim je postignut dojam "pravda se mora izvršiti, neka visi Č", žalitelj nije argumentirao. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako je o žaliteljevom zahtjevu za otklon raspravne sutkinje pravomoćno odlučeno, rješenjem predsjednice Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. veljače 2023., te se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge izložene u tom rješenju.

9. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.

9.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

9.2. Prvostupanjski sud je iskaz oštećenog LN pravilno ocijenio vjerodostojnim. Oštećenik je bio jasan kada je iskazivao, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen. Oštećenik je decidirano naveo da mu je optuženik, nakon međusobno razmijenjenih psovki, zbog lupanja vratima stana, rekao "naći ću te vani, naći ću te na poslu, naći ću te bilo gdje, iščupat ću ti grkljan, zaklat ću te, raščerečit ću ti djecu, kao i ostalu familiju". Iskaz oštećenika je sud prvog stupnja pravilno doveo u vezu s iskazom svjedoka ĆN, koji je o bitnim okolnostima odvijanja događaja iskazivao istovjetno oštećeniku, navevši da je nakon međusobnog vrijeđanja čuo da je optuženik rekao oštećeniku "pronaći ću te i iščupat ću ti grkljan".

9.3. U kontekstu navedenog, protivno navodima žalitelja da bi trebalo logički zaključiti da je došlo (samo) do verbalnog sukoba kojim je optuženik branio svoju kćer od verbalnog napada oštećenika, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika i njegove ničim potvrđene tvrdnje kojima, premda ne osporava da je bilo uzajamnog vrijeđanja i psovki, poriče da bi iste zgode oštećeniku prijetio, a pri tomu se ni tijekom sudskog postupka nije libio vrijeđati i omalovažavati oštećenika.

9.4. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim prigovorima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

10. U pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.2. S tim u vezi je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne optuženiku, pored optuženikove smanjene ubrojivosti, pravilno olakotnim cijenio njegov obiteljski status, odnosno očinstvo troje djece od kojih je jedno maloljetno.

10.3. Međutim, cijeneći neusklađenost optuženikovog ponašanja sa zakonima, prvostupanjski sud je nepravilno vrednovao otegotne okolnosti na strani optuženog ČN.

10.4. Naime, optuženik je doista osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje. Međutim, presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. veljače 2020. broj K- 2134/2019-2, koja je pravomoćna 7. ožujka 2020., datira nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je u ovom postupku osuđen. Premda se ova okolnost može razmatrati u okviru ocjene primjerenosti optuženikovog ponašanja nakon počinjenja kaznenog djela, u smislu prilagođenosti njegova načina življenja u skladu sa zakonima, treba akceptirati da je bio kazneno neosuđivana osoba u vrijeme počinjenja ovog djela, koje je počinjeno 8. ožujka 2019.

10.5. Isto tako, premda je prvostupanjski sud pravilno otegotnim cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinjeno u dva modaliteta, s većim brojem konkretnih prijetnji, ovoj okolnosti je pridao prevelik značaj. Naime, način i okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno značajnije ne nadmašuju okolnosti koje su uobičajeno svojstvene činjenju takvih kaznenih djela, pa da bi ih trebalo cijeniti kao razlog za izricanje bezuvjetne zatvorske kazne.

10.6. Pored toga, prvostupanjski je neosnovano obezvrijedio zdravstvene probleme koje optuženik trpi i dijagnosticirani posttraumatski stresni poremećaj jer, uz utjecaj takvog stanja na smanjenje optuženikove mogućnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja voljom, ove okolnosti značajno doprinose i općenitom smanjenju kvalitete života optuženika.

10.7. Sve utvrđene okolnosti, u svom zbiru, doista ukazuju na zaključak o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženi ČN ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, te prihvatiti kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, a na temelju članka 56. KZ/11. istu uvjetovati vremenom provjeravanja četiri godine, u kojoj duljini trajanja je izražena dovoljna mjera strogosti.

10.8. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), izrečenom uvjetnom osudom optuženiku izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10.9. Zato je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

11. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz članka 73. KZ/11., pravilno vodeći računa o svrsi sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11. te svrsi izricanja ove sigurnosne mjere iz članka 73. stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako zbog narušenih odnosa između optuženika i oštećenika te svojevrsne fokusiranosti optuženika na oštećenika, postoji opasnost da bi optuženik ponovio takvo ponašanje prema oštećeniku ili oštećenikovom sinu. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu krajnje neprimjerene izraze koje je optuženik upotrebljavao u iznošenju obrane, nazivajući oštećenika "patološkim lažljivcem", "bolesnim kockarom", "govnom", "seksualnim predatorom", a oštećenikovog sina "malo retardiranim", čime je dodatno naglasio svoju snažnu hostilnost prema oštećeniku, koji je iskazao da ga je optuženik i ranije verbalno napadao te se "unosio u lice" oštećenikovom maloljetnom sinu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je oštećenika i njegovog sina potrebno dodatno zaštititi od budućeg mogućeg uznemiravanja, izricanjem sigurnosne mjere.

12. Međutim, uslijed preinačenja prvostupanjske presude u odluci o kazni, kao pod točkom I. izreke ove presude, bilo je nužno pobijanu presudu po službenoj dužnosti preinačiti i u odluci o sigurnosnoj mjeri, u pogledu njenog trajanja, sukladno odredbi članka 73. stavka 2. KZ/11.

13. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

13.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkama I. i II., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom III. izreke ove presude.

Velika Gorica, 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec