Poslovni broj: Usž-1453/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BORIK d.o.o. Zadar, Majstora Radovana 7, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Borelli ul. 9; 2. ĆBN iz [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I- 3044/2021-11 od 3. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-3044/2021-11 od 3. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: UsI-3044/2021-11 od 3. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-942-01/18-01/249, urbroj: 514-04-02- 01-01/07-21-02 od 26. svibnja 2021. godine kojim je povodom žalbe Državnog odvjetništva RH i TD "Borik" d.d. [adresa] poništeno djelomično rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, klase: UP/I-944-18/97-01/09, urbroj: 2198-02-03-2-18-92 od 8. svibnja 2018. godine u dijelu pod točkom II. izreke te riješeno na način da je obveznik povrata Republika Hrvatska (točka I.). Ujedno je poništeno isto rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 8. svibnja 2018. godine u dijelu pod točkom IV. izreke (točka II.). U preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (točka III.).
2. Prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2018. godine vraćena je u vlasništvo ovlaštenice ĆBN iz [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 383 m2 (točka I.). Obveznikom povrata u vlasništvo i posjed određeno je TD "Borik" d.d. (točka II.). Obvezana je ovlaštenica ĆBN trgovačkom društvu "Borik" d.d. vratiti naknadu u iznosu od 2.235,07 € u protuvrijednosti u kunama u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja (točka IV.).
3. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.
4. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe nespornim da nekretnina koja je predmet povrata nije procijenjena u temeljni kapital pravnog prednika tužitelja niti je privedena namjeni radi koje je oduzeta ranijim vlasnicima, slijedom čega je sukladno Zakonu o naknadi i određeno njeno vraćanje u naravi podnositeljici zahtjeva. Smatra da je, međutim, bilo potrebno donijeti odluku o tome tko je ovlaštenik za primitak naknade koju podnositelj zahtjeva u ovom slučaju treba vratiti. Poziva se na odredbu članka 17. Zakona o naknadi, smatra da se ovlaštenikom povrata plaćene naknade u novcu smatra onaj tko je naknadu i platio ovlašteniku. Napominje da je naknada isplaćena prijašnjem vlasniku, sukladno odredbama Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", broj: 10/78, 5/80. 30/82. i 46/82.), pa je prema tužitelju trebalo primijeniti odredbu članka 17. i isplaćenu naknadu vratiti tužitelju - Boriku d.o.o. koji je naknadu i isplatio. Sud utvrđuje da je nesporno da je pravni prednik tužitelja platio naknadu podnositeljima zahtjeva, međutim odbija naložiti povrat te naknade tužitelju. Smatra da je sud trebao izvršiti uvid u predmet predložen od tužitelja poslovnog broja UsInoi-12/18 koji se također vodi pred naslovnim sudom, koji je odbijen uz obrazloženje da takva praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje.
5. Tuženik, niti zainteresirane osobe 1. i 2. nisu dostavili očitovanje na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ocjenjujući osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja. Osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a.
8. Prema podacima spisa predmeta postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je iste odluke utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
9. Naime, i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nema mjesta povratu primljene naknade od strane prijašnjeg vlasnika predmetne nekretnine i isplate (povrata) isplaćene naknade tužitelju kao pravnom sljedniku tadašnjeg korisnika HP Borik. U konkretnom slučaju su nesporne činjenice da se predmetno zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pov. 383 m2, može vratiti u vlasništvo ovlaštenici naknade, obzirom da nije privedeno namjeni. Nadalje je u postupku utvrđeno i nesporno među strankama da predmetna nekretnina nije unesena u društveni kapital HP Borik u pretvorbi do stupanja na snagu Zakona o naknadi, pa se u odnosu na takvu nekretninu, prema ocjeni ovog Suda, neprijeporno primjenjuje odredba članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19. - dalje: Zakon o naknadi).
10. Citiranom odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostori i sl.) koje je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovog članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske (stavak 2.).
11. Dakle, nespornim proizlazi da je tužitelj "Borik" d.o.o. Zadar nastao pretvorbom iz HP "Borik", Zadar, kojemu je na temelju odluke SO Zadar dodijeljena na korištenje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što je nesporno i to da je navedeno HP "Borik" isplatilo naknadu za to zemljište ranijem vlasniku (ĆB - prednici zainteresirane osobe pod 2.) i to na temelju Sporazuma zaključenog 6. ožujka 1980. godine (Općinski sud Zadar, predmet R1.555/77) i koja naknada nesporno iznosi danas 2.235,07 €. Nadalje, nespornim je činjenica da predmetno zemljište nije procijenjeno u društveni kapital HP Borik u postupku pretvorbe i privatizacije. Prema utvrđenom činjeničnom stanju i navodima samog tužitelja, tužitelj nije vlasnik, nije upisan kao vlasnik predmetnog zemljišta, nije niti izvanknjižni vlasnik te se ne nalazi niti u posjedu predmetne nekretnine, uslijed čega je ista i vraćena ovlaštenici naknade.
12. Odredbom članka 13. stavak 2. Zakona o naknadi propisano je da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovog Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano.
13. Predmetna nekretnina se prema stanju spisa predmeta i utvrđenju kako tuženika, tako i tužitelja u zemljišnim knjigama nalazi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, pa je ista pravilno utvrđena obveznikom povrata predmetne nekretnine.
14. Obzirom na naprijed navedeno tužitelj u čiji društveni kapital nije unesena predmetna nekretnina, ne može niti potraživati povrat isplaćene naknade od strane pravnog prednika obzirom da su na tužitelja prešle samo one stvari i prava koje su bile procijenjene u društveni kapital u pretvorbi, a pripadale su društvenom poduzeću, bez obzira kada su ta prava nastala, kako to pravilno utvrđuju tuženik i prvostupanjski upravni sud. Predmetno zemljište je vlasništvo Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 49. stavak 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, pa je ista pravilno i određena kao obveznik povrata predmetne nekretnine ovlaštenici naknade.
15. Kako u konkretnom slučaju neprijeporno proizlazi da tužitelj potražuje povrat isplaćene naknade predniku ovlaštenice, a koju nekretninu nije iskazao u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, to tužitelj i nije aktivno legitimiran u ovoj upravnoj stvari za povrat predmetne naknade.
16. Obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci presude. U vezi zahtjeva tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, riješeno je kao u izreci rješenja na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, obzirom da tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
