REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-152/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice PV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužiteljice PVD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužiteljice CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Pevec oprema d.o.o., OIB 45740931013, Zadar, Zagrebačka 33, zastupan po punomoćniku Mladenu Klasiću, odvjetniku u Križevcima, radi isplate, odlučujući o reviziji I do III-tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-746/2023-2 od 10. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps- 3/2022-20 od 2. lipnja 2023., u sjednici održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija I do III-tužiteljica.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te su tužiteljice odbijene sa zahtjevom radi isplate i to I-tužiteljica za iznos od 20.258,96 Eur- a, II-tužiteljica za iznos od 15.843,55 Eura i III-tužiteljica za iznos od 15.843,55 Eur-a sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečno određene iznose u vremenu od 20. prosinca 2015. do 20. rujna 2018. kao u izreci presude suda drugog stupnja.

2. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljice podnose reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3242/2024 od 27. kolovoza 2024. zbog pitanja:

„Ima li sud drugog stupnja, prilikom primjene/uporabe odredbi iz čl. 373-a ZPP, ovlaštenje suda prvog stupnja da u odnosu na odlučne i sporne činjenice donese odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja u situaciji kada ne prihvaća ocjenu dokaza (iskazi stranaka, svjedoka, rezultati očevida/uviđaja na licu mjesta te nalaz i mišljenje vještaka) koje je neposredno proveo sud prvog stupnja, a bez da je sam proveo te iste dokaze odnosno da li se sud drugog stupnja, polazeći samo od stanja spisa, se nalazi u jednakoj mogućnosti da ostvari načelo neposrednosti u odnosu na te iste dokaze kada na drugačiji način ocjenjuje vjerodostojnost i uvjerljivost pojedinih dokaza provedenih pred sudom prvog stupnja?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5.1. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu odluku ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju i dijelu u kojem se odluka suda drugog stupnja pobija revizijom.

5.2. Stoga u ovoj fazi postupka ovaj sud može ispitivati pravilnost presude suda drugog stupnja jedino glede pravilne primjene odredbe čl. 373.a ZPP-a koja glasi:

„Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.“.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužiteljica kao vlasnika radi isplate naknade koristi od posjednika koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja stvari odnosno prijepornog dijela nekretnine u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), pri čemu tužiteljice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ne zahtijevaju predaju prijepornog dijela nekretnine u posjed s obzirom da su predmetnu nekretninu u međuvremenu prodale trećoj osobi. Naime, u konkretnom slučaju nekretnina koja je predmet zakupa kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk.ul.br. [broj ZK uloška] stare oznake, odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove oznake, kao i sporni dio nekretnine za čije korištenje tužiteljice traže naknadu, prema činjenicama utvrđenim tijekom ovoga postupka nisu promijenile identitet, pa stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o stjecanju bez osnove, već se na sporni pravni odnos primjenjuju pravila stvarnog prava o pravnom položaju posjednika prilikom zahtjeva za predaju stvari vlasniku kako to ocjenjuje sud drugog stupnja.

7.1. U postupku je nadalje utvrđeno da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu kao kčbr. [katastarska čestica]. u zk. br. 5350 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), te je usklađenjem evidencije katastra iz zemljišne knjige dobila novi broj, te se sada vodi kao kčbr. [katastarska čestica] i to parkiralište površine 14660 m[2] , gospodarska zgrada površine 36 m[2] , gospodarska zgrada površine 11268 m , gospodarska zgrada površine 40 m , gospodarska zgrada površine 27 m i gospodarska zgrada površine 125 m , ukupno 26156 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužiteljica PV, [adresa], u 78/200 dijela, [adresa], u 61/200 dijela i [adresa] u 61/200. Utvrđeno je da se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze opisane gospodarske zgrade te da se ostatak čestice koristi kao dvorište.

7.2. Sudovi nadalje utvrđuju da utvrđeno je da se na zapadnoj strani poslovnog objekta (skladišta) nalaze vrata širine 6,50 m, na skici lica mjesta označena brojem 1 kroz koja se ulazi u sporni natkriveni prostor ispred zidane hale površine 1319 m[2] , na skici lica mjesta označene slovom A. Sa sjeverne strane također postoje vrata (zatvorena) širine 4,50 m, na skici lica mjesta označena brojem 2, kroz koja se ne ulazi u natkriveni prostor. U tom natkrivenom prostoru nalaze se vrata širine 3,90 m, na skici lica mjesta označena brojem 3 koja vode u nesporni zidani dio hale koji je nesporno predmet zakupa te se nalaze na zapadnoj strani zidanog dijela hale. Zidani dio hale ima površinu od 1022 m[2] (vanjski zidovi) i na skici lica mjesta označen je slovom B. U tom zidanom dijelu nalaze se još jedna vrata na skici lica mjesta označena brojem 4, širine 2,40 m, a nalaze se na sjevernoj strani i vode na dvorište gdje se nalazi i nadstrešnica površine 150 m[2] označena slovom C. Vanjski otvoreni dio dvorišta na kojem se djelomično na pojedinim mjestima nalazi različita roba tuženika ima površinu od 10417 m[2] i na skici lica mjesta označen je slovom D.

8. U ovoj stvari osnovanost tražbine tužiteljica ovisi o pitanja opsega zakupa tuženika a s obzirom na stipulacije ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen 27.10.2015. između OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (zakupodavac) i Pevec Danijel i Davorin d.o.o. iz Zadra, Zagrebačka 33, OIB 45740931013, zastupan po p.t. ŽV (zakupnik).

9. Sud drugog stupnja pravilno polazi od pravnog shvaćanja da se osnovanost tražbine tužiteljica ima procjenjivati primjenom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), jer radi o zahtjevu vlasnika radi naknade koristi od posjednika koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja stvari odnosno prijepornog dijela nekretnine.

10. Stoga, kako to pravilno određuje i sud drugog stupnja prema čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema tome, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, tužiteljice kao vlasnice spornog prostora odnosno dijela nekretnine koja nije predmet ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. listopada 2015., bile su dužne dokazati pretpostavka osnovanosti zahtjeva i to tako da dokažu koji dio predmetne nekretnine nije predmet zakupa prema ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 27. listopada 2015., odnosno da je tuženik taj dio nekretnine posjedovao u utuženom periodu od prosinca 2015. do listopada 2018. kao nepošteni posjednik u smislu čl. 165. st. 1. ZV-a u kojem slučaju bi tuženik bio dužan tužiteljicama platiti naknadu za stečenu korist od posjedovanja dijela nekretnine koja nije predmet zakupa prema ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 27. listopada 2015.

11. Analizom svih pravednih dokaza sud drugog stupnja primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a donosi činjenični zaključak da s obzirom na sadržaj ugovorne odredbe čl. 1. predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. listopada 2015. te iskaze I do III-tužiteljice i svjedoka ŽV, ovaj drugostupanjski sud smatra kako I do III-tužiteljice primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, ničime nisu dokazale da, parkiralište i manipulativno dvorište u dijelu u kojem ih je tuženik posjedovao u utuženom periodu također ne bi bio predmet zakupa.

12. Zato sud drugog stupnja spornu činjenicu o tome što predstavlja predmet zakupa, a time i je li tuženik bio nepošteni ili pošteni posjednik tuđe stvari u utuženom periodu moguće utvrditi na temelju dokaza koji su izvedeni u prvostupanjskom postupku, u smislu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a.

13. Stoga, sud drugog stupnja vodeći računa o sadržaju isprave, predmetnog ugovoru o zakupu poslovnog prostora ugovoreno da je predmet zakupa pored zgrade skladišta „parkiralište i manipulativno dvorište“, bez određene ili ograničene površine i opisa tih prostora, što prema stavu suda drugog stupnja također nedvojbeno upućuje na činjenični zaključak da je tuženik osnovano smatrao da mu pripada pravo korištenja dijela predmetne nekretnine u iskazanim površinama na dijelu industrijskog dvorišta i ispod natkrivenog prostora ispred hale s osnova predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora.

14. S obzirom na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju, procesnopravna dilema na koju je potrebno odgovoriti svodi se na pitanje dometa odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) odnosno postoje li dokazi predviđeni odredbama ZPP-a koje sud drugog stupnja ne bi smio cijeniti, te na temelju takve procjene utvrđivati autonomno činjenično stanje suprotno od onog kako je to utvrdio ili ocijenio sud prvog stupnja i slijedom toga cijeniti i osnovanost i uvjerljivost tvrdnji tužiteljica glede njihova tužbenog zahtjeva u okviru pravne kvalifikacije potraživanja (u ovom konkretnom slučaju odredbe čl. 165. ZV-a).

15.1. Iz teksta citirane odredbe čl. 373.a ZPP-a (točka 5.2. obrazloženja) proizlazi da drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa kada bitne činjenice među strankama nisu sporne ili kada ih je sam utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, odnosno jer je isprave i izvedene dokaze drugačije ocijenio te formirao drugačiji zaključak o postojanju bitnih činjenica od prvostupanjskog suda.

15.2. Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP-a, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud je ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali samo ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda. U protivnome, drugostupanjski bi sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili provesti drugostupanjsku raspravu sukladno odredbi čl. 373.b ZPP-a. (tako i ovaj sud u Rev-1402/24 od 6. studenog 2024.)

16. Dakle, svrha odredbe čl. 373.a ZPP-a je da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno preinači prvostupanjsku presudu na temelju stanja spisa kada mu je jasno (nema dvojbe) kako treba suditi, zbog čega nije potrebno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja ili zato što treba otkloniti nedostatke u kojima se sastoji bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

17. Odgovor je već u bitnom dao i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-x-1160/2017 od

4. rujna 2019. gdje je rečeno:

„Prema shvaćanju ovog suda navedena odredba ovlašćuje drugostupanjski sud na preinačavanje, odnosno potvrđivanje prvostupanjske presude unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali samo onda kada u spisu ima dovoljno odlučnih činjenica i dokaznog materijala za svoje (drugačije, odnosno suprotne) činjenične zaključke. Time je kod primjene odredbe čl. 373.a ZPP-a isključena istodobna primjena odredbe čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja jer takvo suđenje može dovesti (s aspekta prava na pravično suđenje) do tzv. iznenađujućih presuda.“.

18. Gotovo jednako ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-214/18 od 12. rujna 2018. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

„Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP-a, drugostupanjski bi sud u ovakvoj situaciji bio ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali samo ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, a niti su izvedeni svi predloženi dokazi, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava primjenu odredbe iz čl. 221.a ZPP-a.“

19. Prema ocjeni ovog suda ovlaštenjem koje je dano drugostupanjskom sudu odredbom čl. 373.a ZPP-a odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija o odlučnim činjenicama ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o njegovoj dokaznoj vrijednosti. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP-a, dakle, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a. Pored toga, treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal.

20. Slijedom navedenog, sadržaj obrazloženja drugostupanjske odluke mora biti odgovarajućeg sadržaja kako to proizlazi i iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-205/15 od 4. veljače 2020.:

„Kad drugostupanjski sud postupi po odredbi čl. 373.a. st. 1. t. 2. ZPP-a dužan je u obrazloženju presude određeno navesti koje su sporne bitne činjenice nepotpuno i/ili pogrešno utvrđene, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, odnosno iznijeti razloge zbog kojih je dokaze drugačije cijenio u odnosu na ocjenu prvostupanjskog suda.“.

21. Ovome je još potrebno dodati, da ZPP u odredbi čl. 373.a ne poznaje gradaciju dokaza koje je izveo sud prvog stupnja da bi utvrdio činjenično stanje dostatno za pravilnu primjenu materijalnog prava prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju, što znači da je svaki dokaz kojeg predviđa ZPP (čl. 219. do čl. 276.) podesan da ga ocjenjuje i sud drugog stupnja i na temelju svoje autonomne ocjene po svom slobodnom sudačkom uvjerenju utvrđuje činjenično stanje, dakle koristi se ovlaštenjem sadržanim u odredbi čl. 373.a utvrđujući bitne činjenice u sporu na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, te je također ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

22. Vodeći računa o pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena odgovor na postavljeno pitanje, a ujedno i pravno shvaćanje ovog suda glede primjene odredbe čl. 373.a ZPP- a i ovlasti suda drugog stupnja autonomno utvrđivati činjenično stanje glasi:

Drugostupanjski sud može primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku, bez održavanja rasprave i izvođenja dokaza tijekom drugostupanjskog postupka bitne činjenice utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, te je također ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio neovisno o kojim (kojoj vrsti) dokaza se radi, no pri tome mora dati jasne, uvjerljive i provjerljive razloge sukladno odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (tako i ovaj sud u Rev-1402/2024) pa slijedom toga ocijeniti s obzirom na sve izvedene dokaze u postupku pred sudom prvog stupnja i utvrđenja suda prvog stupnja i uvjerljivost tvrdnji tužitelja na kojima temelji tužbeni zahtjev o čemu ovisi i osnovanost postavljenog zahtjeva u parničnom postupku.

23. U okolnostima konkretnog spora, sud drugog stupnja, po ocjeni ovog suda donoseći drugačiji činjenični zaključak dao je jasne, razumljive i provjerljive razloge, zbog čega je pravilno u okviru smisla i svrhe odredbe čl. 373.a ZPP-a istu odredbu primijenio.

24. Slijedom navedenog presuda suda drugog stupnja nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog čega je trebalo odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić