Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-215/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-156/2020-35 od 22. kolovoza 2023., 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-156/2020-35 od 22. kolovoza 2023. potvrđuje u točki IV. izreke.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržane u toč. V. izreke citirane presude osim za iznos od 205,32 eur/1.547,00 kn s kamatama.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržane u toč. V. izreke citirane presude za iznos od 205,32 eur/1.547,00 kn s kamatama i rješava:
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 205,32 eur/1.547,00 kn s kamatama.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja tuženik je obvezan: isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. ukupan iznos od 450,90 eur/3.397,31 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima(točka I. izreke); isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 81,86 eur/616,79 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima plaće( točka II izreke); isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog stražarskog dodatka za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 10,17 eur/76,61 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu plaće(točka III izreke). Utvrđeno je da se tužba smatra povučenom za iznos od 5.242,22 eur/35.406,77 kn(točka IV izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 416,83 eur/3.140,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 22. kolovoza 2023. do isplate(točka V izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen što proizlazi iz obrazloženja, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude.
2. Protiv točke IV. i odbijajućeg dijela točke V. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanim odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz obvezu naknade troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2 u vezi s čl. 354. st.2 ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati. Naime, u odlomku 4. pobijane odluke očitom greškom navodi se iznos od 2.090,96 kn, umjesto pravilno iznos od 542,93 eur/4.090,71 kn, koji iznos predstavlja konačno postavljeni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Isto tako, okolnost da se u odlomku 14. navodi: "zatim, tužitelju su priznati troškovi", ne čini pobijanu odluku nerazumljivom, s obzirom na cjelokupni sadržaj obrazloženja odluke o troškovima postupka, a što će se nastavno obrazložiti.
6. Na zakonitost pobijane odluke nije od utjecaja niti okolnost da je sud o djelomičnom povlačenju tužbe odlučio presudom, umjesto pravilno rješenjem.
7. U ovoj žalbenoj fazi postupka citirana presuda na temelju priznanja suda prvog stupnja pravomoćna je u točkama I.,II. i III. izreke.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužitelj podneskom od 1. ožujka 2023. snizio tužbeni zahtjev sa iznosa od 5.242,22 eur/39.497,48 kn na iznos od 542,93 eur/4.090,71 kn, odnosno za iznos od 4.699,29 eur/35.406,77 kn. Sniženje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe, pa stoga tužitelj neosnovano žalbenim navodima ističe da tužba nije djelomično povučena, jer da je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju.
9. S obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu, čemu se tuženik nije usprotivio, ali da je zatražio naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio, pravilno je sud prvog stupnja u primjeni odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a utvrdio potpuni trošak tuženika prema vrijednosti predmeta spora od 4.699,29 eur/35.406,77 kn, u ukupnom iznosu od 1.974,25 eur/14.875,00 kn. Međutim, vrijednost povučenog dijela zahtjeva u visini od 4.699,29 eur/35.406,77 kn trebalo je staviti u omjer s vrijednosti predmeta spora koju je predstavljao do tada utuženi iznos od 5.242,22 eur/39.497,48 kn, iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u toj fazi postupka iznosio 89,6%. Zbog toga je tuženiku od utvrđenog parničnog troška u iznosu od 1.974,25 eur/14.875,00 kn trebalo dosuditi 89,6% od tog iznosa ili 1.768,93 eur/13.328,00 kn.
10. Slijedom izloženog, kada se od pravilno utvrđenog troška tužitelja u iznosu od 2.391,08 eur/18.015,62 kn, a prema vrijednosti predmeta spora od 4.699,29 eur/35.406,77 kn odbije navedeni trošak tuženika u iznosu od 1.768,93 eur/13.328,00 kn, proizlazi da je tužitelju trebalo dosuditi ukupan trošak u iznosu od 622,15 eur/4.687,62 kn, odnosno povrh iznosa od 416,83 eur/3.140,62 kn, i daljnji trošak u iznosu od 205,32 eur/1.547,00 kn s kamatama.
10.1. Pri tome je za istaknuti da su tužitelju troškovi vještačenja priznati u cijelosti.
11. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.
12. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da je u istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu.
13. U preostalom dijelu( toč. I.,II. i III. izreke) presuda na temelju priznanja suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 6. ožujka 2025.
Sutkinja
Dubravka Butković Brljačić
