Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1290/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-134/2024-10 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-134/2024-10 od 30. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-134/2024-10 od 30. rujna 2024. pod točkom I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.325,17 eur sa zakonskom zateznom tekućom od 9. kolovoza 2024. do isplate.

II. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-134/2024-10 od 30. rujna 2024. u pobijanom dijelu točke II. izreke rješenja za iznos troška postupka od 124,76 eur (preko iznosa od 3.325,17 eur) te za navedeno rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BS za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,76 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 365,59 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 1403633877 da isplati tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnova iznos od 2.570,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 5,58 EUR od dana 02.11.2008. do isplate,

- 6,28 EUR od dana 02.01.2009. do isplate,

- 7,38 EUR od dana 02.02.2009. do isplate,

- 8,22 EUR od dana 02.03.2009. do isplate,

- 6,63 EUR od dana 02.04.2009. do isplate,

- 6,46 EUR od dana 02.05.2009. do isplate,

- 4,30 EUR od dana 02.06.2009. do isplate,

- 2,57 EUR od dana 02.07.2009. do isplate,

- 3,24 EUR od dana 02.08.2009. do isplate,

- 4,48 EUR od dana 02.09.2009. do isplate,

- 3,60 EUR od dana 02.10.2009. do isplate,

- 3,04 EUR od dana 02.11.2009. do isplate,

- 4,54 EUR od dana 02.12.2009. do isplate,

- 6,12 EUR od dana 02.01.2010. do isplate,

- 7,81 EUR od dana 06.02.2010. do isplate,

- 7,50 EUR od dana 06.03.2010. do isplate,

- 10,40 EUR od dana 02.04.2010. do isplate,

- 9,72 EUR od dana 02.05.2010. do isplate.

- 11,12 EUR od dana 02.06.2010. do isplate,

- 19,28 EUR od dana 02.07.2010. do isplate,

- 17,39 EUR od dana 02.08.2010. do isplate,

- 24,32 EUR od dana 02.09.2010. do isplate,

- 20,78 EUR od dana 02.10.2010. do isplate,

- 17,98 EUR od dana 02.11.2010. do isplate,

- 26,46 EUR od dana 02.12.2010. do isplate,

- 31,77 EUR od dana 02.01.2011. do isplate,

- 28,02 EUR od dana 02.02.2011. do isplate,

- 28,88 EUR od dana 02.03.2011. do isplate,

- 25,92 EUR od dana 02.04.2011. do isplate,

- 28,11 EUR od dana 06.05.2011. do isplate,

- 36,10 EUR od dana 02.06.2011. do isplate,

- 2.146,70 EUR od dana 22.06.2011. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe od 17.rujna 2020.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.449,93 EUR sa zakonskom zateznom tekućom od 9.kolovoza 2024. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje razloga iz kojih se prvostupanjski sud poziva na pravne stavove izražene u presudama donesenim u postupcima kolektivne zaštite u pogledu utvrđenja nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli, smatrajući kako na temelju istih prvostupanjski sud nije mogao utemeljiti svoju presudu. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava, kako u pogledu odluke o osnovanosti samog zahtjeva, njegove visine, tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu plaćanja parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.812,50 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer smatra kako vještak do zaključenja nije razjasnio sve financijske prigovore te je odbio provesti dopunu nalaza i mišljenja. Iz stanja spisa proizlazi kako je u nastavku postupka vještak na prigovore tuženika od strane suda saslušan na dva ročišta (9. srpnja 2024. i 23. rujna 2024.), a na koja ročišta nije pristupio punomoćnik tuženika, već je samo podnescima kojima je obavještavao sud da neće pristupiti, paušalno ostajao kod svojih ranijih prigovora, na koje prigovore je sud na tim ročištima saslušao vještaka. Stoga tuženiku nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je na ročišta bio uredno pozvan, svojevoljno je odlučio da na ista neće pristupiti te je tim svojevoljno izgubio mogućnost traženja eventualnih daljnjih očitovanja vještaka o danom nalazu i mišljenju.

6. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, jer je prvostupanjski sud o preinaci iz podneska tužitelja od 17. rujna 2020. odlučio pravilno primjenjujući odredbu čl. 190. st. 3. ZPP te za isto navodeći jasne i neproturječne razloge (toč. 10. obrazloženja).

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8.1. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno zaključio glavnu raspravu jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava i bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tuženika za daljnjim dopunama nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

9. Na žalbene navode kojima tuženik opetovano osporava pravne učinke presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja, presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, valja odgovoriti kako su neosnovani te je o istima već pravomoćno odlučeno u presudi ovoga suda poslovni broj Gž-589/2023-3 od 25. travnja 2025.

10. Izvedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli platio više 19.369,07 kn, odnosno 2.570,72 eur nego što je trebao platiti po tečaju CHF na dan plasmana kredita te je u skladu s istim prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku isplatu tako zatraženog iznosa.

11. Na žalbene navode tuženika u pogledu metodologije vještačenja i simulacije eventualnog potraživanja koje je izradio tuženik, valja odgovoriti kako je vještak u svojim usmenim očitovanjima odgovorio na sve prigovore tuženika, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno prihvatio njegov nalaz i odbio sve daljnje dokazne prijedloge tuženika s tog osnova.

12. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj temeljem ugovorene valutne klauzule u valuti CHF preplatio tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

13. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

14. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare utvrđujući da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pa da je tužba podnesena 3. ožujka 2020. podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

14.1. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

15. Žalba u pogledu odluke o trošku djelomično je osnovana u dijelu dosuđenih sudskih pristojbi na tužbu od 124,76 eur. Osnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je suprotno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) tužitelju dosudio i trošak sudske pristojbe na presudu, jer osim što iz spisa proizlazi kako ista nije plaćena, tužitelj istu nije niti obvezan platiti u smislu navedene odredbe ZSP. U preostalom dijelu tuženik neosnovano osporava pravilnost odluke o trošku postupka jer je isti dosuđen u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP, te je prvostupanjski sud pravilno dosudio trošak ročišta za objavu prvostupanjskih presuda s obzirom da su u postupku i dva puta bile donesene prvostupanjske presude.

16. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja pa stoga nisu cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP valjalo riješiti kako je odlučeno pod točkom I. izreke drugostupanjskog rješenja, a temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

18. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je uspio samo s neznatnim dijelom u odnosu na sporedno potraživanje.

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos