REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Omišu

Trg kralja Tomislava 5, 21310 Omiš

Broj: Pp-13373/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Omišu, po sucu Tonču Rakeli, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Ćubić i zapisničarke Matee Jonjić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EN, zbog prekršaja iz članka 12. stavka 3. alineja 6. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj:18/23.), kažnjivog po članku 38. stavku 3. u vezi s stavkom 1. točkom 1. istog Zakona, povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe sanitarne inspekcije pod KLASA: UP/I-540-02/24-02/1575, URBROJ: 443-02- 03-03-24-2 od 8. kolovoza 2024., izvan ročišta 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o

I.

U povodu prigovora okrivljenika, pobijani prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe sanitarne inspekcije pod KLASA: UP/I- 540-02/24-02/1575, URBROJ: 443-02-03-03-24-2 od 8. kolovoza 2024. stavlja se izvan snage te se uzima kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.

II.

Na temelju članka 161. stavka 6. i članka 182. točke 1. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)

Okrivljenik: EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1988. sa sjedištem u [adresa],

o s l o b a đ a  s e o d  o p t u ž b e

da bi 2. kolovoza 2024. godine u ugostiteljskom objektu u njegovom vlasništvu o Objektu brze prehrane Posve, Kralja Zvonimira 6 u Omišu u trenutku očevida bio zatečen proizvod pršut vakumirani (4 komada) = 1,02 kg, na kojem nije bilo nikakve oznake deklaracije proizvoda, te se nije mogla utvrditi sljedivost proizvoda, što je u suprotnosti sa člankom 12. stavkom 3. alineja 6. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj:18/23.), pa se temeljem istog stavka hrana smatra neprikladnom za prehranu ljudi

čime je počinjen prekršaj kažnjiv odredbom članka 38. stavak 1. točka 1. Zakona o hrani.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor, pa je predmet dostavljen ovom sudu na daljnji postupak, u skladu s člankom 243. stavkom 1. Prekršajnoga zakona.

1.1. U prigovoru, okrivljenik u bitnom navodi da pobija prekršajni nalog iz svih zakonom predviđenih razloga, posebice zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Zatečeni pršut da je kupio za potrebe svog obrta kod ovlaštenog prodavatelja – Pršutana Gradina d.o.o. s registriranim brojem "HR887EU" i za koji je dobio otpremnicu, račun, deklaraciju s lot brojem i svim ostalim podacima. Pršut da je izrezao i vakumirao kako bi u sačuvao prirodnu boju i prirodna svojstva radi čega se da njemu nije nalazila deklaracija.

2. U nedostatku posebne procesne odredbe za slučaj kada sud u povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga donosi presudu zbog nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4. Prekršajnoga zakona, u smislu članka 244. stavka 1. Prekršajnoga zakona, sud je najprije stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog i uzeo ga kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, odgovarajućom primjenom članka 238. stavka 9. Prekršajnoga zakona, koji se inače odnosi na prekršajni nalog.

3. Ispitujući potom optužni prijedlog u smislu članka 161. Prekršajnoga zakona, sud je našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, onako kako je opisano u optužnom aktu, po propisu nije prekršaj, odnosno pobijanim prekršajnim nalogom je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

4. Člankom 38. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 3. Zakona o hrani, (“Narodne novine broj: 18/23.) propisano je da će se kazniti za prekršaj fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako stavlja na tržište hranu koja je neprikladna za prehranu ljudi, osim hrane za specifične skupine i nove hrane, a što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 12. stavku 3. podstavcima 1. do 10. ovoga Zakona.

4.1. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o hrani propisano je da tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz propisa o službenim kontrolama, ovlaštene su odlučivati smatra li se hrana sigurnom u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002., dok je stavkom 3. alineja 6. istog članka propisano da se u smislu članka 14. stavka 2. podstavka b) Uredbe (EZ) br. 178/2002, hranom neprikladnom za prehranu ljudi smatra hrana za koju se na temelju svih dostupnih informacija putem označavanja hrane ili popratne dokumentacije ne može utvrditi podrijetlo i/ili sljedivost.

4.2. Člankom 33. stavak 1. Zakona o hrani propisano je sa su subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje dužni uskladiti svoje poslovanje s ovim Zakonom, uredbama i odlukama iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, propisima Europske unije, nacionalnim zakonima i podzakonskim aktima kojima su uređena pojedina područja politike sigurnosti hrane iz članka 6. ovoga Zakona u odnosu na poslovanje s hranom i hranom za životinje koje obavljaju, stavkom 2. je propisano sa su subjekti u poslovanju s hranom obvezni stavljati na tržište hranu koja je u smislu članka 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 12. ovoga Zakona sigurna za potrošača, a stavkom 5. je propisano da subjekti koji obavljaju djelatnosti proizvodnje i prerade hrane, ugostiteljstva, pružanja usluga prehrane u objektima zdravstva, odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi, a koji koriste hranu životinjskog podrijetla, za istu moraju čuvati u objektu popratnu dokumentaciju iz koje se može dokazati da hrana potječe iz odobrenih i/ili registriranih objekta pod nadležnosti veterinarske inspekcije s podacima o sljedivosti hrane životinjskog podrijetla u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 931/2011. (o zahtjevima sljedivosti utvrđenima Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla).

5. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nisu navedeni provedbeni propisi na temelju kojih je određeno smatra li se hrana sigurnom u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Provedbena uredba Komisije (EU) br. 931/2011, na temelju kojih je određeno na koji način se mora osigurati sljedivost hrane na razini objekta, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

6. Iz navedenog proizlazi da se utvrđivanje da li se hrana smatra neprikladnom za prehranu ljudi i je li osigurana unutarnja sljedivost hrane na razini nekog objekta može utvrđivati na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela, odnosno navedeno je samo u okviru zakonskog opisa djela.

7. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedeni blanketni propisi – Uredbe, kojim se određuje biće prekršajnog djela, na taj način ostvarena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj.

8. S obzirom da je protiv prekršajnog naloga podnesen samo prigovor u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

9. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, ovaj je sud, u povodu prigovora okrivljenika, po službenoj dužnosti, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe jer djelo iz činjeničnog opisa pobijane presude po propisu nije prekršaj.

10. Uslijed ove odluke, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

11. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Omišu, 6. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Matea Jonjić, v.r.

Tonči Rakela, v.r.

Viša sudska savjetnica

Snježana Ćubić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka putem ovog Općinskog prekršajnog suda.

Dostaviti: okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, u spis.