REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3515/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/2023-17 od 25. srpnja 2024., 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/2023-17 od 25. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, iznos od 195,96 eura (stodevedesetpet eura i devedesetšest centi) sa zateznim kamatama koje na iznos od 116,80 eura teku od 10. studenog 2021., a na iznos od 79,16 eura od 2. travnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, parnične troškove u iznosu od 423,81 eura (četiristodvadesettri eura i osamdesetjedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 400,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/2023-17 od 25. srpnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 195,96 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 140,63 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 109,37 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje osiguranika tuženika, niti uzročno-posljedičnu vezu između te štetne radnje i štete nastale na vozilu njegova osiguranika. Stajalište je prvostupanjskog suda da odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) u cijelosti uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač i ne ostavlja mjesta primjeni odredbi zakona kojima se uređuju obvezni odnosi u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a. Međutim, kada bi i došlo do primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima tada se ne bi radilo o opasnoj stvari u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) popunjavanjem pravne praznine u skladu s načelima i smislom odredba Zakona o lovstvu može se govoriti samo o presumiranoj krivnji. Međutim, kada bi se prihvatilo da je riječ o opasnoj stvari tada valja uzeti u obzir i da je vozilo u pogonu opasna stvar pa u slučaju sraza dvije opasne stvari međusobne odštetne zahtjeve valja ocjenjivati po načelu krivnje (arg. čl. 1072. ZOO-a). Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema regresno pravo prema tuženiku jer nije dokazao da je njegov osiguranik imao osnovani odštetni zahtjev, ali ističe da to ne znači da za predmetnu štetu neće nitko odgovarati jer pravne osobe koje upravljaju javnom cestom trebaju poduzeti sve mjere i radnje da spriječe istrčavanje divljih životinja na javnu cestu prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC)

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točaka I. i II. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Navodi da se u slučaju da nije došlo do niti jedne od predviđenih situacija iz odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a (odgovornost vozača jer nije poštovao odredbe o sigurnosti prometa na cestama, odgovornost lovoovlaštenika zbog provođenja lova) u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Smatra da prvostupanjski sud nije u tom smislu dao odgovor na pitanje tko u tom slučaju odgovara za štetu, stoga nema razloga o odlučnim činjenicama i presuda se ne može ispitati. Nadalje ističe da je kod naleta vozila na divljač riječ o opasnoj stvari te dostavlja i sudsku praksu i to rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1547/11 od 9. studenog 2016. i presudu poslovni broj Rev-1435/08 od 14. listopada 2010., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5681/2023 od 26. svibnja 2023. i poslovni broj Pž-4392/2022 od 18 listopada 2023. te u se također poziva i na obrazloženja istaknuta prilikom donošenja Zakona o lovstvu. Ističe da kada bi se radilo i o odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom tada je riječ o solidarnoj odgovornosti u skladu s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO-a. U tom smislu prilaže i presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-472/19 od 17. kolovoza 2020. i poslovni broj Gž-721/19 od 27. prosinca 2019. te presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-18/20 od 14. siječnja 2020. i poslovni broj Gž-1933/22 od 1. prosinca 2022. Budući da smatra da nije ispravna odluka o glavnoj stvari posljedično nije pravilna odluka o troškovima parničnog postupka. Slijedom navedenog predlaže preinačiti pobijanu presudu uz dosudu troškova parničnog postupka, odnosno podredno ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplaćenu osigurninu koju je isplatio svom osiguraniku na temelju kasko osiguranja za imovinsku štetu na vozilu nastalu naletom na divljač na cesti iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika s kojim je tuženik sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju prouzroči divljač na motornim vozilima.

8. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da među strankama nije sporno da se 28. rujna 2021. na javnoj cesti koja prolazi kroz lovište kojim upravlja osiguranik tuženika dogodila prometna nezgoda naletom osobnog vozila osiguranog kod tužitelja na divljač, pri čemu je na osiguranom vozilu nastala imovinska šteta za čije je otklanjanje tužitelj isplatio osigurninu u iznosu od 195,96 eura (10. studenog 2021. iznos od 116,80 eura, 2. travnja 2022. iznos od 79,16 eura). Nesporno je i da je osiguranik tužitelja upravljao vozilom u skladu s odredbama sigurnosti na cestama, dakle, da nalet na divljač nije posljedica njegova protupravnog propusta. Nije sporno niti da se toga dana u lovištu kojim upravlja tuženik nije provodio lov. Sporno je postoji li odgovornost osiguranika tuženika, kao lovoovlaštenika u navedenom lovištu, za nastalu imovinsku štetu na osiguranom vozilu te je li vozilo kojim je upravljao osiguranik tužitelja kasko osiguran kod tužitelja.

9. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda iz javne isprave, odnosno Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 12. listopada 2021. o prometnoj nezgodi koja se je dogodila 28. rujna 2021. u mjestu Radučić, Ulica Radučić, proizlazi da je osobno vozilo marke Škoda Fabia, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Porsche Leasing d.o.o., da je njime upravljala HE te da je to vozilo u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja, za koje osiguranje je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] s važenjem do 18. veljače 2022. Navedenu policu osiguranja dostavio je tuženik u spis, a iz nje proizlazi da se radi o potpunom kasko osiguranju predmetnog vozila, kao što i iz Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska proizlazi da je riječ o osiguranom slučaju u smislu sklopljenog ugovora o osiguranju.

10. Međutim, prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo i to pogrešnom primjenom odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a smatrajući da u tom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 1063.-1067. ZOO-a, odnosno odredbi o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio „Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.“

11. Budući da su u prvostupanjskom postupku utvrđene sve odlučne činjenice pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

12. Uslijed preinačenja prvostupanjske presude valjalo je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka i to onih koji su bili potrebni za vođenje parnice (arg. odredba čl. 155. ZPP-a). Priznati su troškovi sastava tužbe u iznosu od 25 bodova primjenom odredbe Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), te podnesaka od 12. lipnja 2023. i 23. svibnja 2024. oba u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te zastupanja na ročištu od 17. listopada 2023. i 9. srpnja 2024., oboje u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 bodova (Tbr. 10.1. Tarife), što ukupno iznosi 156,25 bodova umnoženo s vrijednošću boda koja iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) je 312,50 eura, što uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 390,63 eura. Tome valja pridodati i iznos sudskih pristojbi za tužbu (6,64 eura), presudu (13,27 eura) i žalbu (13,27 eura), odnosno 33,18 eura. Ukupno tužitelju pripada iznos od 423,81 eura. U skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju pripadaju zatezne kamate na navedeni iznos troškova.

13. Tužitelju ne pripada naknada predujma za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura jer je navedeni dokazni prijedlog povučen prije nego što je sudski vještak obavio vještačenje kako proizlazi iz prvostupanjskog spisa (list 261. spisa).

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 368. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović