REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-898/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja S. FISCHBACHER LIVING GmbH, Njemačka, Grosskarolinenfeld, Raiffeisenstrasse 6, OIB 54751932731, zastupanog po punomoćniku Božidaru Feldmanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić, Feldman & Herman u Zagrebu, protiv tuženika BIO GRAĐA JADRO j.d.o.o., Beli Manastir, Osječka ulica 58, OIB 52766020907, zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-265/2024-12 od 10. siječnja 2025., 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-265/2024-12 od 10. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja - stečajnog vjerovnika S. FISCHBACHER LIVING GmbH, Raiffeisenstrasse 6, Grosskarolinenfeld, Njemačka, OIB 54751932731 u iznosu 5.745,94 eur, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, prijavljena i osporena u stečajnom postupku protiv tuženika - stečajnog dužnika BIO GRAĐA JADRO j.d.o.o. u stečaju Beli Manastir, Osječka ulica 58, OIB 52766020907, pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj St-875/2023“ (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 250,00 eur u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer se iz okolnosti što je ugovor sklopljen između stranaka raskinut skrivljenim ponašanjem tuženika i što je tužitelju prouzročena određena šteta na naknadu koje ima pravo, ne može zaključiti da je upravo ta okolnost uzrokovala utuženu štetu i da je odlučna za odluku o predmetu spora. Naime, iz priloženog računa br. 22700396 od 2. rujna 2022. (list spisa 54.), proizlazi da je tužitelj istu vrstu robe (stari hrastov parket) nabavio i kupio od dobavljača sa sjedištem u [adresa], za koje tržište je logično očekivati i znatno više cijene u odnosu na domaće tržište koje je ujedno i tržište tuženika kao ranijeg prodavatelja, a sama cijena (85,64 eur/m2) po kojoj je obavio kupnju je više nego dvostruko veća u odnosu na cijenu koju je ugovorio s tuženikom (35,71 eur/m2). Tužitelj u ovom postupku nije pružio niti jedan dokaz u pravcu dokazivanja tvrdnje da je uslijed skrivljenog ponašanja tuženika bio prisiljen zaključiti novi kupoprodajni ugovor s trećim i to po znatno višoj cijeni od one koju bi ostvario s tuženikom, odnosno nije pružio dokaz da je kupnju obavio po najpovoljnijim uvjetima od najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno po cijeni koju određuje tržište prodavatelja prema uvjetima ponude i potražnje. U nedostatku navedenih dokaza primjenom odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, prvostupanjski sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim.
3. Tužitelj u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Tužitelj smatra da sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije analizirao tužiteljeve dokaze, a niti objasnio svoje razloge zbog kojih ih ne smatra bitnima, već je u točki 24. obrazloženja samo utvrdio da tužitelj nije pružio niti jedan dokaz u pravcu dokazivanja tvrdnje da je uslijed skrivljenog ponašanja tuženika bio prisiljen zaključiti novi kupoprodajni ugovor s trećim. Prvostupanjski sud je počinio i povredu načela otvorenog pravosuđenja tako što je propustio izjasniti se o nedostatnosti izvedenih dokaza i upozoriti tužitelja na potrebu predlaganja dodatnih dokaza. Tužitelj ističe kako bi u slučaju da mu je sud obznanio svoje stajalište o stupnju dokazanosti relevantnog činjeničnog stanja primjereno reagirao i upotpunio svoje dokazne prijedloge. Sud je bio dužan, ako je smatrao da nije dobio dokaz da je tužitelj bio prisiljen kupiti robu kod drugog dobavljača, naročito imajući u vidu da je tužitelju nesporno nastala šteta, učiniti dodatni napor, preispitati rezultate dokaznog postupka, te ocijeniti postoji li nekakav dodatni dokaz koji bi mogao biti od koristi za učvršćenje njegovog činjeničnog zaključka, te, ako ima predodžbu o takvom potencijalno korisnom dokazu, sukladno odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a, dati upozorenje da bi ga bilo svrhovito izvesti.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanom tražbine u iznosu od 5.745,94 eura (koja mu je osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom) s osnove naknade štete u visini razlike između kupoprodajne cijene ugovorene s tuženikom i kupoprodajne cijene koju je tužitelj za istu vrstu i količinu robe platio trećima, a koja šteta mu je nastala zbog povrede ugovorne obveze tuženika – propusta isporuke ugovorene robe i u naknadnom roku za ispunjenje (uslijed čega je tužitelj raskinuo taj ugovor) i jer je morao isporučiti takvu robu svom kupcu.
8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461.a st. 2. ZPP-a).
9. Neosnovan je žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži, u točki 2. ovoga obrazloženja citirane, razloge o odlučnim činjenicama, a tužitelj u žalbi niti ne obrazlaže u čemu se sastoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava.
10. Imajući u vidu, u točki 8. ovoga obrazloženja citirane, odredbe Zakona o parničnom postupku, nedopušten je žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 2. i čl. 288.a st. 2. ZPP-a (povrede načela otvorenog pravosuđenja), te je tužitelj, s tim u vezi, a kako je tamo navedeno, trebao još u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
11. Stoga, kako ne postoje ni (dopušteni) razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Sudac
Radovan Raduka
