REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-760/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja STROJARSTVO I ZAŠTITA d.o.o., OIB: 95233189753, Rijeka, Androv breg 36, kojeg zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika RITEH d.o.o., OIB: 68308631193, Rijeka, Fiorello La Guardia 27, kojeg zastupa punomoćnica Lana Perčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-32/2024-42 od 11. rujna 2024., 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-32/2024-42 od 11. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9480/2018 od 28. prosinca 2018. javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti 3.360,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje na ostale odnose na iznos 1.356,36 EUR od 29. rujna 2018., na iznos od 985,47 EUR od 31. listopada 2018. do isplate i na iznos 1.018,31 EUR od 1. prosinca 2018. do isplate u roku od 8 dana te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev po računima za obavljenu uslugu po ugovoru između parničnih stranaka o pružanju usluge koordinatora zaštite na radu u fazi izgradnje objekata u [adresa], koje je tužitelj ispostavio tuženiku za uslugu obavljenu prije raskida međusobnog ugovora 31. listopada 2018. Iz rezultata dokaznog postupka sud ocjenjuje da se predmetnim računima zaračunavaju usluge koordinatora zaštite na radu na zgradi [adresa] u [adresa] koja je dovršena i slijedom toga je pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO) kao i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) presudio kao je navedeno.

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u međuvremenu pravomoćno presuđeno da je ugovor između parničnih stranaka raskinut s 31. listopada 2018. te ukazuje na pogrešna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da se svi računi odnose na zgradu [adresa] i da je tužbeni zahtjev po sva tri računa osnovan, iako iz ponude tužitelja koja je po tuženiku prihvaćena proizlazi da cijena ugovorene usluge za zgradu [adresa] iznosi 9.500,00 kn, iz čega jasno proizlazi da se svi računi utuženi u iznosu od 25.317,00 kn ne mogu ocijeniti istinitim i pravilnim. Sud je propustio utvrditi činjenicu da se usluge nisu obavljale na 3 zgrade navedene u ponudi za koje je cijena usluge iznosila ukupno 18.000,00 kn, a kako je sud propustio izvesti sve dokaze koje je predlagao tuženik, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. S obzirom na navedeno odluka je arbitrarna jer zaključak suda o utuženim računima proturječi materijalnim ispravama u spisu. Ako se uzme u obzir da je tuženik tužitelju do raskida ugovora za sve izvršene usluge platio 25.173,00 kn i kada se tom iznosu pribroji iznos od 18.000,00 kn koji se odnosi na tri zgrade na kojima radovi nisu nikada ni započeli, dođe se do iznosa od 43.173,00 kn, a kada se od tužiteljeve ponude u iznosu od 59.400,00 kn oduzme taj iznos dolazi se do iznosa od 16.227,00 kn dok tužitelj potražuje 25.317,00 kn, što je sud propustio uzeti u obzir. Sud zanemaruje i činjenicu da je do raskida ugovora došlo tužiteljevom jednostranom izjavom, a što se tiče učinka raskida ugovora pogrešno se poziva na odredbu čl. 368. st. 2. ZOO-a koja nije primjenjiva, jer tužitelj nije ispunio ugovor u cijelosti. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga protiv presude u sporu male vrijednosti. Presudu je valjalo potvrditi unatoč počinjenoj bitnoj povredi postupka.

6. Ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. u svezi sa st. 3. ZPP-a unatoč počinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 254. st. 2. t. 11. ZPP-a mogao potvrditi presudu ocjenom izvedenih dokaza.

7. Žalitelj s pravom ukazuje na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi presude u jednom dijelu u proturječju s ispravama u spisu. No međutim, u odnosu na odlučne činjenice da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu koji je sklopljen na način da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu broj 03/03/2018 za izvođenje usluga nadzora i zaštite na radu u fazi izvođenja građevinskih radova na objektima u [adresa] navedenim u ponudi (ponuda na listu 117. i prihvat ponude na listu 187. spisa), nema proturječja sa ispravama u spisu.

8. Nema proturječja niti u tome da je tuženik raskinuo ugovor prije njegovog isteka koji je određen u trajanju od 8 mjeseci od početka radova na prvom objektu, kako proizlazi iz ponude, a između stranaka je nesporno da su radovi na prvom objektu započeli 11. travnja 2018. a to je upravo objekt [adresa], kako proizlazi iz utuženih računa, ali i iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Ono što je proturječno u razlozima presude s ispravama u spisu i iskazima svjedoka i stranaka jest da se svi računi odnose samo na nadzor na objektu [adresa], jer tako ne proizlazi niti iz samih računa, niti iz iskaza stranaka pa tako niti iz iskaza tuženikova zakonskog zastupnika koji je objasnio sukladno tužiteljevim tvrdnjama da je predmetne račune tužitelj izdavao za sve zgrade koje su bile obuhvaćene ponudom, ali po određenim razdobljima, što proizlazi i iz utuženih računa koji se odnose na određeni broj dana iz ugovorenog razdoblja trajanja ugovora, a ne na pojedine objekte.

10. U tom smislu nisu odlučni, niti ne proturječe zaključku o osnovanosti tužiteljeva potraživanja po računima za usluge prije raskida ugovora osnovana, žalbeni navodi da radovi na nekim objektima nisu niti započeti i da stoga tužitelj nema pravo na naknadu kako ju je zaračunao utuženim računima.

11. Naime, iz tužiteljeve ponude i iskaza kojeg je dao tužitelj, ali i iz svih ostalih dokaza, naročito e-mail korespondenciji koja se nalazi u spisu, proizlazi da je tužitelj dao ponudu za navedene objekte za obavljanje usluge nadzora u određenom razdoblju od 8 mjeseci i da na naplatu njegove naknade ne utječe činjenica eventualnog naručiteljevog odustanka od izvođenja radova na pojedinim objektima navedenim u ponudi.

12. Dakle, odlučno je da je do dana raskida ugovora, tužitelj imao na temelju međusobnog ugovora pravo zaračunavati obavljanje nadzora prema prihvaćenoj cijeni, a kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svoju uslugu obračunavao na temelju ukupnog prihvaćene cijene podijeljene sa brojem dana u razdoblju za koji je ugovor sklopljen, to osnovano tužitelj zaračunava tuženiku naknadu za svoje usluge nadzora i zaštite na radu do dana raskida ugovora, jer tuženik niti nije osporio da je tužitelj obavljao nadzor do tog razdoblja, već je bilo sporno na kojim zgradama se nadzor obavlja, a to je nije odlučna činjenica s obzirom na sadržaj prihvaćene ponude, dakle, sadržaj ugovora između stranaka. Pri tome valja još reći da se većina žalbenih navoda odnosi i na razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog nije dopušten u sporu po tužbenom zahtjevu, koji je spor male vrijednosti, kako proizlazi iz odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a. Međutim, ovaj sud je sve žalbene razloge ocjenjivao kroz dopušteni žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i kroz žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega je, kako je uvodno rečeno, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a presudu potvrdio kao pravilnu i zakonitu na temelju vlastite ocjene izvedenih dokaza.

13. S obzirom na navedeno presudu je valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak