Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1317/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Verice Kos člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 14, protiv tuženika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, Obala kralja Tomislava 6, radi predaje u posjed i isplate i u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Ravliću, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 14, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-883/2020-73 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika HR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-883/2020-73 od 17. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika HR kao protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-883/2020-73 od 17. listopada 2024. u dijelu koji glasi:

''Prihvaća se prijedlog predlagatelja osiguranja tužene-protutužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], za određivanje privremene mjere sadržane u podnesku od 29. veljače 2024., koja glasi:

1. Zabranjuje se tužitelju-protutuženiku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na nekretnini, dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2113, KO [katastarska općina], u površini od 78 m2, i to baš onom dijelu ove nekretnine koji je prikazan na geodetskom snimku-skici s preklopljenim katastarskim planom u vještvu vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023.), i označenom brojevima: 1-2-3-4-5-6-7-1, koji dio je predmetom protutužbenog zahtjeva zahtjeva tužene-protutužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od 12. veljače 2024., izvodi zemljane, građevinske ili bilo koje druge radove pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura.

2. Ukoliko tužitelj-protuženik ne postupi po zabrani i nalogu iz toč. 1. izreke ovog rješenja, sud će na prijedlog tužene-protutužiteljice izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio.

3. Ova privremene mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.''

II. Uvažava se žalba tužitelja-protutuženika HR kao protivnika osiguranja, ukida navedeno rješenje u dijelu točke 1. koji glasi:

„te mu se nalaže da istu vrati u stanje u kojem se je ista nalazila na dan očevida suda u ovoj pravnoj stvari održanog dana 15. studenog 2022., a koje stanje je prikazano na fotografijama lica mjesta koje čine sastavni dio vještva vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023.)“ i u dijelu točke 2. koji glasi „s tim da sud ovlašćuje tuženu-protutužiteljicu da na trošak tužitelja- protuženika, ona sama ili putem treće osobe, na nekretnini iz toč. 1. izreke ovog rješenja izvede radove potrebne uspostavu prvobitnog stanja kakvo je isto bilo na ovoj nekretnini na dan očevida suda u ovoj pravnoj stvari održanog dana 15. studenog 2022., a koje stanje je prikazano na fotografijama lica mjesta koje čine sastavni dio vještva vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023)'' te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika HR koji glasi: "1. Dužna je tužena SR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužitelju HR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dio nekretnine zk.č. 816/3, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to baš onaj dio na Skici i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-A u površini od 84,52 m2, sve u roku 15 dana.

2. Dužna je tužena SR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.149,58 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 112,15 eura od 31. kolovoza 2017.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. rujna 2017.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. listopada 2017.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. studenog 2017.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. prosinca 2017.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. siječnja 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 28. veljače 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. ožujka 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. travnja 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. svibnja 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. lipnja 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. srpnja 2018.;

- na iznos od 112,15 eura od 31. kolovoza 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. rujna 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. listopada 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. studenog 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. prosinca 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. siječnja 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 28. veljače 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. ožujka 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. travnja 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. svibnja 2018.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. lipnja 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. srpnja 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. kolovoza 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. rujna 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. listopada 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. studenog 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. prosinca 2019.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. siječnja 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 29. veljače 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. ožujka 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. travnja 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. svibnja 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 30. lipnja 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. srpnja 2020.,

- na iznos od 112,15 eura od 31. kolovoza 2020., u iznosu koji se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II/ Prihvaća se precizirani protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice SR koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužena – protutužiteljica SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], jedina i isključiva vlasnica dijela čest. zem. 816/3 ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 78 m2 i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na geodetskom snimku-skici s preklopljenim katastarskim planom u vještvu vještaka Ante Radmana, dipl. ing. geod. od 10. 03. 2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023.), označne brojevima: 1-2-3-4-5-6-7-1, koji geodetski snimak, kao i cijelo vještvo, čine sastavni dio izreke ove presude, pa je ista ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 78 m2, odnosno na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati od naprijed navedeno dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 78, k. o. [katastarska općina], na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja to prava s imena tužitelja- protutuženika, što je tužitelj- protutuženik dužan trpjeti."

III/ Dužan je tužitelj protutuženik HR, naknaditi tuženoj - protutužiteljici SR, u roku od 15 dana, troškove predmetnog parničnog postupka u iznosu od 2.265,44 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate, i koje se određuju sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na voje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.” Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

Prihvaća se prijedlog predlagatelja osiguranja tužene-protutužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], za određivanje privremene mjere sadržane u podnesku od 29. veljače 2024., koja glasi:

"1. Zabranjuje se tužitelju-protutuženiku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na nekretnini, dijelu čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2113, KO [katastarska općina], u površini od 78 m2, i to baš onom dijelu ove nekretnine koji je prikazan na geodetskom snimku-skici s preklopljenim katastarskim planom u vještvu vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023.), i označenom brojevima:1-2-3-4-5-6-7-1, koji dio je predmetom protutužbenog zahtjeva zahtjeva tužene-protutužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od 12. veljače 2024., izvodi zemljane, građevinske ili bilo koje druge radove te mu se nalaže da istu vrati u stanje u kojem se je ista nalazila na dan očevida suda u ovoj pravnoj stvari održanog dana 15. studenog 2022., a koje stanje je prikazano na fotografijama lica mjesta koje čine sastavni dio vještva vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023.). pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura.

2. Ukoliko tužitelj-protuženik ne postupi po zabrani i nalogu iz toč. 1. izreke ovog rješenja, sud će na prijedlog tužene-protutužiteljice izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio, s tim da sud ovlašćuje tuženu-protutužiteljicu da na trošak tužitelja- protuženika, ona sama ili putem treće osobe, na nekretnini iz toč. 1. izreke ovog rješenja izvede radove potrebne uspostavu prvobitnog stanja kakvo je isto bilo na ovoj nekretnini na dan očevida suda u ovoj pravnoj stvari održanog dana 15. studenog 2022., a koje stanje je prikazano na fotografijama lica mjesta koje čine sastavni dio vještva vještaka Ante Radmana, dipl.ing.geod, od 10.03.2023., (sudu dostavljeno 13.03.2023).

3. Ova privremene mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.''

2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je izjavio žalbu, navodeći da istu podnosi zbog svih razloga predviđenih zakonom. U bitnome navodi da je tužena 1994. kupila točno određenu i novoformiranu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je ostatak nekretnine dobio oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je on kupio 2004. godine, da su se obje stranke uknjižile na nekretnini koju su kupile i u kupljenim granicama koje su prikazane na skicama i dokumentaciji dostavljenoj u spis te da je tužitelj nakon kupnje cijepao kupljenu nekretninu na način da sporna dobiva novi broj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 84,52 m2 i da je stoga pravilnim tumačenjem i pravilnom ocjenom dokaza trebalo prihvatiti tužbeni, a odbiti protutužbeni zahtjev jer da je tuženica znala da predmetna nekretnina nije njena, da joj je tužitelj privremeno omogućio posjedovanje (do zamjene ili opoziva) na svojoj nekretnini, koja činjenica je dokazana iskazima stranaka i svjedoka JR te da je stoga tuženica nepošteni posjednik predmetne nekretnine, jer istu nikada nije kupila pa nije ni mogla steći pravo vlasništva dosjelošću. Zbog navedenoga ističe da je neosnovan i zahtjev za izdavanjem privremene mjere i da je isti trebalo odbiti. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se protutužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere odbiju kao neosnovani, a podredno ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja. Ističe da je u postupku utvrđeno da je njezina kuća već bila izgrađena kada je tužitelj kupio svoju nekretninu, da je bila u posjedu predmeta spora od kupnje svoje zemljišne čestice, da je tužitelj u trenutku kupoprodaje vidio da upravo ona koristi sporni dio nekretnine jer je to jedini prilaz njezinoj kući i garažama koje se nalaze u prizemlju kuće te da o zamjeni nekretnina s tužiteljem nikada nije razgovarala jer ga ni ne poznaje.

4. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana, dok je žalba protiv rješenja djelomično osnovana.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama u odnosu na koje je sud ocijenio neosnovanost/osnovanost tužbenih zahtjeva, u odnosu na činjenice za koje je zaključio da su odlučne za ishod spornog odnosa među strankama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 388. st. 4. ZPP, kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koje u žalbi ističe tužitelj.

5.2. Suprotno žalbenim navodima, unatoč tome što se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude suvišno iscrpljuje u preopširnoj i nepotrebnoj deskripciji činjeničnih tvrdnji te iskaza saslušanih stranaka, vještaka i svjedoka, ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari i na temelju izvedenih dokaza, odlučnih za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva i njihovom pravilnom ocjenom, valjano je utvrdio činjenično stanje pa nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 84,52 m2, u nalazu vještaka označenoj slovima A-B-C-D-E-F-G-A i zahtjev za isplatom naknade za korištenje nekretnine u iznosu od 4.149,58 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose te protutužbeni zahtjev tuženice za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu iste zemljišne čestice, u površini od 78 m2, u nalazu vještaka od 10. ožujka 2023. označne brojevima: 1-2-3-4-5-6-7-1.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik i posjednik kč. br. [katastarska čestica] površine 601 m2 (stambena zgrada, [adresa] površine 149 m2 i dvorište površine 452 m2) te kat. čest. br. [katastarska čestica] „[adresa] šuma površine 224 m2, k. o. [katastarska općina], u cijelosti,

- da je tuženica upisana kao vlasnica i posjednica kč. br. [katastarska čestica], kuća, pomoćni objekt i dvorište površine 430 m2 (kuća površine 136 m2, pomoćni objekt površine 15 m2 i dvorište površine 279 m2), k. o. [katastarska općina], u cijelosti,

- da je nekretninu kč. br. [katastarska čestica] tuženica stekla na temelju ugovora o kupoprodaji od 6. lipnja 1994. (list 47 spisa), sklopljenog s prodavateljem ĆR pok. H, u kojem je navedeno da je ista nastala prema parcelacijskom elaboratu od 24. svibnja 1993. od dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 122 m2 i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 308 m2, prema uvjetima uređenja prostora od 23. prosinca 1993. označeno kao lokacija br. 27, kao i da kupac u posjed kupljene nekretnine stupa odmah po potpisu ugovora,

- da je tuženik kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] stekao na temelju ugovora o prodaji od 19. kolovoza 2004. (list 61-64 spisa), zaključenim s prodavateljem ĆR, u kojem je između ostaloga navedeno da će prodavatelj uvesti kupca u posjed kupljene nekretnine, nakon potpisa ugovora i ovjere istog kod javnog bilježnika,

- da je u skici izmjere od listopada 2006. (list 65 spisa) označena kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo SR pok. S iz [adresa] te da je na dijelu zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], koji predstavlja obuhvat predmeta spora, koji se nalazi južno od objekta kuće tuženice, navedeno da je stvarni posjednik SR pok. S iz [adresa],

- da su na preslici položajnog nacrta dijela kč. br. [katastarska čestica] od 24. veljače 2010. (list 89 spisa), prikazani dijelovi za ugovor o zamjeni nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica], lik označen brojevima od 1-2-3-4-1 površine 57 m2, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja te lik označen brojevima 5-6-7-8-9-5 površine 57 m2, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu SR iz [adresa],

- da predmet spora u naravi predstavlja površinu koja je s istočne strane definirana betonskim zidom koji pripada susjednoj kč. br. [katastarska čestica], zatim zidom i rubom asfalta s južne strane, a sa zapada pravcem koji nastavlja zapadnu među kč. br. [katastarska čestica] prema jugu (cesti), da sjevernu stranu predmetnog obuhvata predstavlja službena južna granica kč. br. [katastarska čestica] odnosno da u naravi predmetni obuhvat čini zemljani dio površine, asfaltni dio površine te kameno popločenje, na skici (list 111 spisa) označen brojevima od 1 do 7, koji predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 78 m2,

- da je tuženica 1994., od strane prodavatelja ĆR uvedena u posjed predmetnog zemljišta i zemljišta na kojem je 1997. izgradila kuću s okućnicom, u prizemlju koje se nalaze dvije garaže, predmetno zemljište uredila kao pristupni put s [adresa] do svoje kuće, garaža i parkinga te nekretninu ogradila betonskim zidom od strane [adresa] i da se od tada nalazi u posjedu spornog dijela kč. br. [katastarska čestica], na kojem je držala parkirani automobil, u čemu je nitko nije ometao,

- da je i prodavatelj ĆR, saslušan kao svjedok, potvrdio da je predmet kupoprodaje prema ugovoru od 6. lipnja 1994. sklopljenom s tuženicom bilo i zemljište ispred njezine kuće, koje je predmet ovoga spora, da je diobom između njega i njegovog strica ZR, ZR njemu ustupio prvi dio zemljišta uz cestu, na kojem se nalazi predmet spora, dok je ostatak zemljišta (obojan tamnom bojom na skici – list 52 spisa) pripao njegovom stricu ZR, zajedno s putem širine 3 m, zapadno od predmeta spora, ali da je na svom tom zemljištu on (ĆR) bio jedini upisan kao vlasnik, iako je dioba između njega i strica bila provedena,

- da je svjedok ĆR u svom iskazu potvrdio i sadržaj pisane izjave od 2. rujna 2019. (list 58 spisa), u kojoj je također naveo da je 1994. prodao tuženici svoje zemljište u [adresa], na kojem je izgradila kuću s okućnicom, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zemljište koje se nalazi južnije od ovog zemljišta, između [adresa] i njezine kuće, koje zemljište danas ima katastarsku oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u naravi predstavlja pristupni put i parking ispred kuće SR, a prikazano je na skici za pravni interes izrađenoj od Geo-Ing Split d.o.o. u rujnu 2013. (list 60 spisa) i označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 55 m2 (očitom greškom u pisanju u obrazloženju presude navedeno je 25 m2), preko kojeg dijela je trebala biti proširena [adresa], od čega se kasnije odustalo, kao i da je diobom između njegovog strica Ante Bekavca 1993. godine, predmetno zemljište koje je prikazano na skici Geo-Ing Split d.o.o. u rujnu 2013. i označeno slovima A-B-C-D-E- F-G-A, pripalo njemu u isključivo vlasništvo, kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je navedeno zemljište prodao 1994. SR, koja je na tom zemljištu izgradila kuću s okućnicom visine prizemlje u kojem se nalaze 2 garaže te 2 kata i potkrovlje, da je izgradila i uredila pristupni put od [adresa] fra [adresa] J do svoje kuće i uređenog parkinga ispred kuće, na kojoj izjavi je potpis davatelja izjave ĆR ovjeren kod javnog bilježnika 2. rujna 2019.,

- da je svjedok ĆR 2004. godine kod javnog bilježnika potpisao kupoprodajni ugovor za nekretninu koju je tužitelju prodao njegov stric (list 61-63 spisa), da je tom prilikom njegov stric kod sebe imao skicu (koja se nalazi na listu 52), a da je u to vrijeme tuženica na svojoj nekretnini već izgradila kuću i bavila se iznajmljivanjem,

- da je stvarno vlasništvo i posjed ZR bio dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na situaciji od 23. veljače 1993. (str. 52 spisa) obojan tamnom bojom, a ne i sporno zemljište,

- da je tužitelj sa sjeverozapadne strane, u dogovoru s ABC u [adresa], ugovorio zajedničku trasu međusobne služnosti, koja je upisana u zemljišnu knjigu,

- da tužitelj živi u [adresa], da obično dolazi avionom bez vozila te da nije stupio u posjed (spornog dijela) nekretnine,

- da je tijekom postupka, nakon što je izveden dokaz očevidom 15. studenog 2022., tužitelj samoinicijativno ušao u posjed predmetne nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu, porušio kameni ogradni zid koji se nalazio na južnom dijelu sporne nekretnine prema [adresa], u nalazu i mišljenju vještaka Ante Radmana označen brojevima 4-5-6, nakon čega je, dovodeći građevinski stroj na predmetno zemljište, izveo zemljane iskope na dijelu dvorišta ispred kuće tuženice, nekretninu ogradio željeznim lancem i katancem te na isto postavio vozilo u svom vlasništvu i time ušao u posjed predmetne nekretnine i doveo je u stanje prikazano na fotografijama (list 148-152, 156, 169, 171, 202 - 207 spisa), što je potvrdio i u svom iskazu, navodeći da je time odlučio sam uzeti stvar pod svoju kontrolu i sebi omogućiti korištenje svog zemljišta. Da se tužitelj od tada nalazi u posjedu spornog dijela nekretnine, potvrdila je i tuženica u svom iskazu.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio protutužbeni zahtjev tuženice, a odbio tužbene zahtjeve tužitelja, u bitnome uz

obrazloženje:

- da prodavatelj ZR nije bio stvarni posjednik (i izvanknjižni vlasnik) nekretnine koja je bila predmet prodaje tužitelju, kako to proizlazi iz situacije od 23. veljače 1993. (list 52 spisa), već

- da je stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik spornog dijela nekretnine bio ĆR, koji je tuženici isti prodao i predao u posjed 1994. godine,

- da se tuženica od tada (6. lipnja 1994.) pa sve do podnošenja tužbe u ovom predmetu (9. rujna 2020.) nalazi u poštenom, istinitom i mirnom posjedu predmetne nekretnine,

- da ZR tužitelju nije mogao prodati ni predati u posjed predmetni dio nekretnine, koji je tada već bio u posjedu tužene jer ZR nije bio ni stvarni, ni izvanknjižni vlasnik, niti je bio posjednik predmetnog dijela nekretnine u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji od 19. kolovoza 2004. pa nije ni mogao na tužitelja prenijeti više prava od onih kojih je sam u diobi sa ĆR stekao na nekretnini koja je bila predmet prodaje tužitelju.

8.1. Stoga nadalje zaključuje da je tužiteljica samostalnim i poštenim posjedovanjem predmeta spora dosjelošću stekla vlasništvo tog dijela nekretnine i da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje predmetnog dijela nekretnine – pravo na posjed, dok su, posljedično tome, tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani.

8.2. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 28. st. 2. i 4. i čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) te čl. 18. st. 5., čl. 159. st. 3., čl. 160., čl. 161. st. 1., čl. 162., čl. 165. i čl. 388. st. 2., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP). Iako se u obrazloženju presude nije pozvao na odredbu čl. 163. st. 1. ZVDSP, iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je navedeni materijalnopravni propis faktično primijenjen.

9. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

10. U ovom slučaju riječ je o prigovoru u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP, prema kojem tuženica ima pravo odbiti predaju stvari tužitelju, kao upisanom vlasniku, ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10.1. Tuženica je i prema ocjeni ovoga suda, u postupku dokazala da prednik tužitelja, ZR, od kojega je tužitelj stekao stvar, nije bio vlasnik ni posjednik te stvari pa stoga ni ovlašten raspolagati spornim dijelom nekretnine. Naprotiv, tužitelj je prilikom kupoprodaje znao da sporni dio zemljišne čestice koristi tuženica i da je to jedini prilaz njezinoj kući, kako to i sam navodi u svom iskazu.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tuženica nepošteni posjednik jer da je u ugovoru jasno navedeno što je kupila, treba reći da nije životno ni logično da bi tužiteljica kupila nekretninu bez mogućnosti pristupa na javni put, niti je u takvoj situaciji mogla ishoditi potrebne dozvole za građenje. Naprotiv, na temelju iskaza svjedoka ĆR, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženici prodan i predan u posjed sporni dio nekretnine, da je tom ugovoru bilo priloženo uvjerenje o uvjetima uređenja prostora i situacija od 23. veljače 1993. (list 49 do 52 i 242 do 247 spisa) te da nije imala razloga posumnjati da joj navedeni dio nekretnine ne pripada, neovisno o sadržaju kupoprodajnog ugovora od 6. lipnja 1994.

11.1. Na pravilnost navedenog zaključka ukazuje i činjenica da tužitelj od kupoprodaje 19. kolovoza 2004. do pokretanja postupka u predmetu P-1036/2019 (4. kolovoza 2017., u kojem je tužba povučena pa se smatra da nije bila ni podnesena), bio potpuno pasivan u isticanju svojih vlasničkih prava u odnosu na predmet spora te je stoga tuženica imala razumnih razloga i dalje vjerovati da posjed na spornom dijelu zemljišta vrši kao vlasnica.

11.2. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude je i pozivanje tužitelja na iskaz svjedoka JR jer se njegov iskaz, između ostaloga, temelji na činjenicama koje je navedeni svjedok utvrdio ''provjerom u katastru'' i pribavljenoj kopiji katastarskog plana od 27. rujna 2005. (list 254 spisa), koja evidentno nije odražavala stvarno stanje nekretnine, koje je na terenu bilo očito u neskladu s navedenim podacima, a da nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje prema katastarskim evidencijama ima ''čudan oblik'' potvrdio je i sam u svom iskazu, kao i odlučnu činjenicu da tužitelj nije nikada ušao u posjed spornog dijela nekretnine. Osim toga, navedeni je svjedok predao u spis i uvjete uređenja prostora od 23. veljače 1993. (list 242 spisa, koji su prethodno već dostavljeni u spis), koje je ĆR ishodio prije prodaje zemljišta tuženici, u kojima je navedeno da su za predmetno zemljište kolni i pješački prilazi riješeni s južne strane čestice koju je kupila tuženica te da je prilog tim uvjetima i situacija terena izrađena od tvrtke "[obrt]" od 23. veljače 1993. pa ni navedenom svjedoku, kao vlasniku agencije koja je posredovala u prodaji navedene nekretnine tužitelju, a onda ni tužitelju, nije mogao ostati nepoznat način faktične podjele predmetnih nekretnina između braće ĆR, prikazan na situaciji od 23. veljače 1993., kao i činjenica da je taj dio nekretnine u posjedu tuženice. Sve navedeno ukazuje na zaključak da upravo tužitelj nije bio u dobroj vjeri prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, kao ni prilikom upisa svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišne knjige.

11.3. Kada se pritom ima u vidu da je upisani vlasnik kupljenih nekretnina u zemljišnoj knjizi bio ĆR, a stvarni vlasnik ZR, da je dio kupljene nekretnine jedini pristup s javnog puta susjednoj nekretnini, na kojoj je sagrađena kuća i koja se koristi, onda se ukazuje neosnovanom i tvrdnja tužitelja da je upravo on kupio sporni dio nekretnine i stupio u njezin posjed te da je tuženici omogućio da isti koristi i to samo do opoziva, iako je tuženica, kojoj je to bio jedini pristup kući, do sklapanja kupoprodajnog ugovora tužitelja od 19. kolovoza 2004., taj dio nekretnine koristila već više od deset godina. U odnosu na navedenu tvrdnju tužitelja, pravilan je i zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelj na temelju pravnoga posla nije mogao steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri (čl. 115. st. 2. ZVDSP), što ovdje nije slučaj, jer sve utvrđene okolnosti ukazuju na to da je tužitelju prilikom kupoprodaje bilo poznato ili bar trebalo biti poznato da sporni dio nekretnine nije i ne može biti predmet kupoprodaje.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica do 6. lipnja 2004., protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina, na temelju čl. 159. st. 2. ZVDSP pa je na temelju čl. 130. st. 1. ZVDSP ovlaštena ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

12.1. Iako u odnosu na predmetni dio kupljene nekretnine nije sastavljen pisani ugovor (čl. 115. st. 3. ZVDSP), budući da je isti u cijelosti ispunjen jer je prvostupanjski sud utvrdio da je sporni dio nekretnine prodan i predan tuženici u posjed, a na temelju iskaza ĆR da mu je tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu i za taj dio zemljišta, smatra se pravovaljanim, u skladu s čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), važećeg u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora.

13. Budući da tuženica ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje spornog dijela nekretnine (pravo na posjed), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ona ima pravo odbiti predaju stvari tužitelju, sukladno s čl. 163. st. 1. ZVDSP, a posljedično tome i zahtjev za naknadom koristi za vrijeme posjedovanja jer za to nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 165. st. 1. ZVDSP.

14. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Odluku o troškovima postupka tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

16. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje u dijelu navedenom pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

17. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tužitelja kao protivnika osiguranja (dalje: protivnik osiguranja) kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire protivnik osiguranja. Naime, pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

18. Iako tražbina u prijedlogu za određivanje privremene mjere nije konkretno označena, po sadržaju prijedloga pravilno je zaključio sud prvog stupnja da predlagateljica osiguranja zahtijeva osiguranje svoje nenovčane tražbine – nesmetan pristup garaži i dvorištu u njenom vlasništvu. Naime, u prijedlogu radi osiguranja tražbina predlagateljice osiguranja je usmjerena na zabranu protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju, kao i na zabranu provođenja promjena na nekretnini. Stoga su za odluku o prijedlogu predlagateljice osiguranja mjerodavne odredbe čl. 346. i čl. 347. OZ.

19. Prema odredbi čl. 346. OZ radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim daje mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (stavak prvi), a odredbe čl. 344. st. 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina (stavak drugi).

19.1. Dakle, temeljna pretpostavka za određivanje privremene mjere jest vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja, što znači da ta pretpostavka mora biti ispunjena, a pored nje mora kumulativno postojati i jedna od pretpostavki koje su netom iznesene, dakle vjerojatnost postojanja opasnosti da bi se spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine ili ako je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

20. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tuženica kao predlagateljica osiguranja (dalje: predlagateljica osiguranja) vlasnica dijela nekretnine na kojoj je protivnik osiguranja vršio iskop, rušio betonski zid, odnosno izvodio radove i time promijenio postojeće stanje, čime je predlagateljica osiguranja onemogućena u pristupu do svoje kuće i garaže, tj. onemogućena je u dotadašnjem načinu korištenja nekretnine, pa slijedom toga zaključuje da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

21. Nedvojbeno je da se iskopima na predmetnom dijelu nekretnine, kojim se prilazi njenoj kući, i rušenjem zida promijenilo postojeće stanje te je predlagateljica osiguranja onemogućena u dotadašnjem načinu korištenja spornog dijela, a kako je predlagateljica učinila vjerojatnim i postojanje svoje tražbine, to su ispunjene pretpostavke propisane čl. 346. OZ za određivanje privremene mjere, propisane čl. 347. st. 1. t. 6. OZ, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Pravilno je sud temeljem odredbe čl. 16. st. 1. i 3. OZ kao sredstvo osiguranja odredio novčanu kaznu.

22. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je pobijano rješenje istovjetno ranije donesenom, koje je ukinuto od strane ovoga suda i da nema razloge o odlučnim činjenicama te da se ne može ispitati. Naime, sud je naveo razloge na temelju kojih je utvrdio da je ostvarena temeljna pretpostavka za određivanje privremene mjere – vjerojatnost postojanja tražbine predlagateljice osiguranja, koje prihvaća i ovaj sud, a ti razlozi i činjenična utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje u dijelu navedenom pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

24. Ispitujući pak pobijano rješenje u dijelu pobliže navedenom pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ nađeno je da je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer u tome dijelu pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

24.1. Zahtjev predlagateljice osiguranja za određivanjem privremene mjere uspostavom stanja kakvo je bilo na dan očevida održanog 15. studenog 2022. prikazano na fotografijama lica mjesta sadržajno je prijedlog za određivanje privremene mjere iz čl. 347. st. 1. t. 7. OZ. No, u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagateljica osiguranja nije u dovoljnoj mjeri precizirala koje radnje i na koji način bi protivnik osiguranja uspostavio stanje zatečeno na očevidu 15. studenog 2022., niti je to određeno rješenjem o osiguranju, a niti pobijano rješenje sadrži razloge i za takvu mjeru.

25. Naime, prema čl. 341. st. 2. OZ u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

25.1. Odredbom čl. 342. OZ je propisano:

(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i svrhu koja se njome treba postići, odrediti na prijedlog predlagatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.

(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

(3) Rješenja o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi. (4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o rješenju o ovrsi.

(5) Rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena.

(6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na odgovarajući način primijeniti odredbe stavaka 1. do 4. ovoga članka.

26. Prema tome, iz rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja mora znati koja tražbina se osigurava, kakva mjera se određuje, vrijeme njena trajanja, koja su sredstva osiguranja kojima će se mjera prisilno ostvariti, ali i što treba određeno učiniti, propustiti ili trpjeti u ostvarenju svoje obveze izrečene privremenom mjerom, što sve je u određivanju mjere kojom je naložena uspostava stanja koje je zatečeno na dan 15. studenog 20221. izostalo.

27. Valjalo je stoga u tome dijelu uvažiti žalbu protivnika osiguranja, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

28. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano. To znači da će o preostalom dijelu prijedloga donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge glede ispunjenje pretpostavki propisanih čl. 346. OZ za određivanje privremene mjere iz čl. 347. st. 1. t. 7. OZ, vodeći računa o odredbama čl. 342. OZ.

U Velikoj Gorici 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat