Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-928/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja ..., Krk, Vršanska 14, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik mr.sc. DD, direktor, a ovog punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj Povrv-26/2021-6 od 3. svibnja 2022., dana 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj Povrv-26/2021-6 od 3. svibnja 2022. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka pod poslovnim brojem Ovrv-94/2020 od 20. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 49,43 kn sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke ukinut isti platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 653,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitivao samo u okviru istaknutih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti i na ostale naprijed navedene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj ovlašten vršiti naplatu pruženih komunalnih usluga, zatim da tuženik nije tijekom postupka istaknuo prigovor kako glede pružene usluge odvoza smeća tako ni pruženih vodnih usluga za nekretninu u [adresa], osporivši jedino način na koji tužitelj obračunava usluge, te da se tuženik kao vlasnik nekretnine na području na kojem se pruža javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada ima smatrati korisnikom usluge, koji je, kako to propisuje odredba članka 20. stavka 3. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 50/17, 84/19, 14/20 i 31/21) dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Nadalje, sud prvog stupnja ponavlja stav Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj U-II-2492/2017 da sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, s obzirom da bi poslovanje davatelja usluga u tim slučajevima bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete, međutim, smatra da formiranje tzv. minimalne javne usluge Odlukom Općine [adresa] te kasnijom Odlukom o dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada nije u skladu s odredbom članka 30. i 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), pa stoga iako tužitelj ima zakonsku osnovu naplaćivati cijenu tzv. minimalne javne usluge, da se ona mora formirati na temelju stvarnih troškova održavanja sustava, a ne na temelju kriterija površine, obujma i kategorije prostora korisnika usluge, pa da je tužitelj neosnovano naplaćivao iznos s osnove minimalne javne usluge, otpad domaćinstva, a cijena koje usluge je formirana i obračunata suprotno zakonskim odredbama.

6.1. Također, iz obrazloženja pobijane odluke slijedi da tužitelj tvrdi da se utuženi iznosi odnose na pružene, a neplaćene komunalne usluge za nekretninu u [adresa] koja je u naravi stambeni objekt s garažom u vlasništvu tuženika u vidu odvoza smeća, dovoda i odvoda vode, da bi potom, obrazlažući svoj stav glede neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj i tzv. varijabilni dio, kada su u pitanju dva pražnjenja mjesečno, pretvorio u fiksnu naknadu koju da obračunava neovisno o tome da li je korisnik doista i predao kante na pražnjenje, odnosno da li je pražnjenje tih kanti u konačnici i izvršeno, obrazlažući ovaj zaključak tezom o uvažavanju navoda tužitelja iz kojih da proizlazi da je tuženiku paušalno obračunata naknada za tzv. varijabilni dio – dakle, da nije isticano da je pražnjenje kanti doista i izvršeno, a u svijetlu navoda tuženika da ne koristi za stanovanje nekretninu u [adresa], slijedom čega nalazi neosnovanim potraživanje tužitelja i po ovoj osnovi.

7. Iz iznesenog, po ocjeni ovog suda, slijedi da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i proturječni, jer nije jasno ima li ili nema tužitelj zakonsku osnovu za traženje predmetne isplate, je li tuženik kao vlasnik nekretnine i korisnik usluge dužan istu platiti ili nije, te temelji li tužitelj svoj zahtjev za tzv. varijabilni dio na tvrdnji da je usluga izvršena ili ne.

8. Prema tome prvostupanjski sud počinio je u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste.

9. Slijedom navedenog, osnovanu žalbu tužitelja valjalo je uvažiti i temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao izreci.

10. U ponovnom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti počinjenu povredu, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku pri čemu će imati u vidu da u okolnostima kada tuženik ističe prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao što je to u konkretnom slučaju, na tuženiku je teret dokaza da uslugu odvoza nije koristio, odnosno da mu tužitelj tu uslugu nije isporučio. Također će imati u vidu da je sud u postupku vezan upravnim aktom kojeg je donijelo nadležno tijelo te da nije ovlašten ispitivati pravilnost tog akta.

11. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

12. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić