Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-559/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HOS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Grubešić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom uredu Poldan, H, Ć, Komorski i Fruk Morina, odvjetnicima u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1296/2020-34 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1296/2020-34 od 20. siječnja 2023. u točki I. izreke, zatim u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 2.854,69 eura na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta počevši od anuiteta u iznosu od 5,90 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 2. prosinca 2008. pa do anuiteta u iznosu od 2.035,31 euro na koji zakonske zatezne kamate teku od 16. srpnja 2011. a kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom II., u točki III. i IV. izreke te u dijelu točke V. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 1.471,45 eura.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 519,53 eura na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta počevši od anuiteta u iznosu od 7,08 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. prosinca 2007. pa do anuiteta u iznosu od 11,88 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. srpnja 2011. a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom II., i dijelu točke V. izreke preko iznosa od 1.471,45 eura odnosno za iznos od 700,00 eura i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice HOS u dijelu točke I. izreke kojim traži da joj tuženica isplati iznos od 519,53 eura na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta počevši od anuiteta u iznosu od 7,08 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. prosinca 2007. pa do anuiteta u iznosu od 11,88 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. srpnja 2011.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi troškove postupka i u iznosu od 700,00 eura.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 628-50-3709044 zaključenog 03.10.2006 godine, koji je solemniziran od javnog bilježnika Vesne Ćuzela broj: OU-1557/06 od 05.10.2006g. sklopljen između RaiffeisenBank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535 kao kreditora i HOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i to dio odredaba o kreditu u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu (čl. 7.), dio odredaba o kreditu u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamatne stope sukladno odluci banke (čl. 2.), dio odredaba o kreditu kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita (čl. 3.), te dio odredaba o kreditu kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti djelomičnu prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete koje odredi kreditor (čl. 9.).
II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenBank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da isplati tužitelju HOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 3.374,22 EUR (slovima:tritisućetristosedamdesetčetireuraidvadesetdvacenta) odnosno 25.424,72 kn (slovima:dvadesetpettisućačetiristodvadesetčetirkuneisedamdesetdvelipe) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje članak 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to na:
na iznos od 7,08 € / 53,35 kn od 1.12.2007 do isplate,
na iznos od 7,10 € / 53,49 kn od 1.1.2008 do isplate,
na iznos od 7,02 € / 52,87 kn od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 7,05 € / 53,10 kn od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 7,06 € / 53,18 kn od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 7,09 € / 53,40 kn od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 9,55 € / 71,97 kn od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 9,38 € / 70,67 kn od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 9,37 € / 70,61 kn od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 9,12 € / 68,69 kn od 2.9.2008 do isplate,
na iznos od 9,05 € / 68,15 kn od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 9,33 € / 70,29 kn od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 9,50 € / 71,59 kn od 2.12.2008 do isplate,
na iznos od 9,14 € / 68,90 kn od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 9,46 € / 71,29 kn od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 9,53 € / 71,77 kn od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 15,80 € / 119,07 kn od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 15,59 € / 117,44 kn od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 15,26 € / 114,99 kn od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 14,80 € / 111,53 kn od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 14,59 € / 109,92 kn od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 14,42 € / 108,66 kn od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 14,24 € / 107,32 kn od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 13,93 € / 104,98 kn od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 13,86 € / 104,45 kn od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 13,83 € / 104,20 kn od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 13,80 € / 103,97 kn od 2.2.2010 do isplate,
na iznos od 13,55 € / 102,08 kn od 2.3.2010 do isplate,
na iznos od 13,58 € / 102,30 kn od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 13,30 € / 100,24 kn od 26.5.2010 do isplate,
na iznos od 13,15 € / 99,10 kn od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 13,74 € / 103,50 kn od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 13,16 € / 99,17 kn od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 13,62 € / 102,65 kn od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 13,11 € / 98,78 kn od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 12,56 € / 94,64 kn od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 12,84 € / 96,76 kn od 31.12.2010 do isplate,
na iznos od 13,22 € / 99,60 kn od 23.1.2011 do isplate,
na iznos od 12,45 € / 93,80 kn od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 12,32 € / 92,81 kn od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 11,85 € / 89,31 kn od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 11,58 € / 87,27 kn od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 11,91 € / 89,75 kn od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 11,88 € / 89,49 kn od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 5,76 € / 43,37 kn od 16.7.2011 do isplate
519,53 EUR / 3.914,47 kn i
na iznos od 5,90 € / 44,48 kn od 2.12.2008 do isplate,
na iznos od 0,47 € / 3,52 kn od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 10,03 € / 75,57 kn od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 14,31 € / 107,81 kn od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 12,92 € / 97,33 kn od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 12,73 € / 95,93 kn od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 10,99 € / 82,77 kn od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 7,31 € / 55,10 kn od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 7,17 € / 54,03 kn od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 7,73 € / 58,27 kn od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 8,22 € / 61,95 kn od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 6,71 € / 50,54 kn od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 8,88 € / 66,87 kn od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 11,83 € / 89,14 kn od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 14,90 € / 112,30 kn od 2.2.2010 do isplate,
na iznos od 14,70 € / 110,72 kn od 2.3.2010 do isplate,
na iznos od 19,03 € / 143,41 kn od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 18,38 € / 138,52 kn od 26.5.2010 do isplate,
na iznos od 19,95 € / 150,34 kn od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 34,55 € / 260,30 kn od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 29,10 € / 219,29 kn od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 42,37 € / 319,23 kn od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 38,01 € / 286,38 kn od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 32,80 € / 247,16 kn od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 43,75 € / 329,65 kn od 31.12.2010 do isplate,
na iznos od 57,13 € / 430,48 kn od 23.1.2011 do isplate,
na iznos od 47,78 € / 360,01 kn od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 51,24 € / 386,09 kn od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 48,02 € / 361,80 kn od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 48,74 € / 367,21 kn od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 63,50 € / 478,47 kn od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 70,41 € / 530,52 kn od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 2.035,31 € / 15.335,06 kn od 16.7.2011 do isplate,
2.884,87 EUR / 21.510,25 kn
III. Nalaže se tuženiku RaiffeisenBank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju HOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 3,30 % kredita, što čini iznos od 449,25 EUR (slovima:četiristočetrdesetdeveteuraidvadesetpetcenti) odnosno
3.384,88 kn (slovima:tritisućetristoosamedesetčetirikuneiosamdesetosamlipa) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi i osiguranje kredita ima vratiti tužitelju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 08.10.2006. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007 godine, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje članak 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je virjedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku RaiffeisenBank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju HOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 220,13 EUR (slovima: dvjestodvadeseteuraitrinaestcenti) odnosno 1.658,60 kn (slovima: tisućušestopedesetosamkunaišezdesetlipa), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o djelomičnoj prijevremenoj otplati kredita ima vratiti tužitelju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počevši od 17.07.2011. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007 godine, a od 01. siječnja 2008 godine po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.171,45 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi troškove postupka tuženici, podredno da istu ukine i odredi da se ponovno provede rasprava. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično snovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju povredu tuženica u žalbi ističe jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, za svoju odluku o zahtjevu tužiteljice kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te isplatu preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te se ne nalaze razlozi zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Pogrešan pravni stav o prigovoru zastare u odnosu na potraživanje isplate preplaćenih anuiteta zbog promjenjive kamatne stope, ne čini presudu nerazumljivom, već je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava.
5.5. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ništetnima utvrde odredbe i dijelovi odredbi Ugovora o kreditu koji je zaključila s tuženicom a kojima je ugovorena valutna klauzula CHF (članak 7. Ugovora) i promjenjiva kamatna stopa (članak 2. Ugovora), odredba kojom je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita (članak 3. Ugovora) i odredba kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti djelomičnu prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete koje odredi kreditor (članak.9 Ugovora) i da joj tužena isplati ukupni iznos od 3.374,22 eura (25.424,72 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog valutne klauzule (švicarski franak – CHF) i promjenjive kamatne stope, kao i da joj isplati iznos od 449,25 eura (3.384,88 kuna) za plaćenu ulaznu naknadu i iznos od 220,13 eura (1.658,60 kuna) zbog ništetnosti odredbe o djelomičnoj prijevremenoj otplati kredita.
6.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da činjenicu da su odredba ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, tužiteljica temelji na utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača. Nadalje, svoj zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi i mogućnosti prijevremene djelomične otplate kredita tužiteljica činjenično temelji na navodima da se radi o nepoštenim odredbama jer da se o njima nije pojedinačno pregovaralo.
7. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tuženice.
8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženica 3. listopada 2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 628-50-3709044 za novčani iznos od 22.097,00 CHF za kupnju motornog vozila, a koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora (dakle tuženice) važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 7 godina, da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,95 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
9. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
10. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.
11. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali i tečaja, omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.
11.1. Odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Navedena presuda ima pravni učinak "erga omnes", jer je člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuju prvostupanjski sud.
12. Obzirom da ugovorena valutna klauzula uz kamatu faktično čini cijenu, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje je iznos anuiteta vezan za CHF, dakle cijena se određuje bez formiranog čvrstog kriterija, protivna je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
13. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužiteljici da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je upoznala tužiteljicu s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
14. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu kao i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice. Naime, u konkretnom slučaju obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom tužiteljici nije moglo biti poznato kako će se kretati tečaj CHF i mijenjati kamatna stopa u kreditnom razdoblju od 7 godina, kao što nije imala mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12., te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute (i kamatne stope) kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
15.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.
16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.
17. Visina preplaćenog iznosa pravilno je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka i to kako iznosa koji je tužitelj preplatio po osnovi valutne klauzule, tako i iznosa koji je preplatio po osnovi promjenjive kamatne stope. Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je zadatak vještaku pravilno odredio, a iz spisa proizlazi da tuženica na nalaz vještaka nije imala prigovora pa ni na matematički izračun, već je ukazivala da tužiteljica nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na kunu i time povoljniji za tužiteljicu, a što tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije ni potraživala. Napominje se da iz spisa proizlazi da je tuženica izričito navela da vještaka nije potrebno pozivati radi usmenog saslušanja.
18. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je prigovor zastare koji je tuženica istaknula neosnovan u cijelosti, a na što osnovano žalbenim navodima ukazuje tuženica. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prigovor zastare neosnovan samo u odnosu na potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule, dok je prigovor zastare osnovan u odnosu na preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope.
18.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. O navedenom pravnom pitanju izneseno je mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. listopada 2020., zastara nije nastupila za dio zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule, dok je njegovo potraživanje po osnovi promjenjive kamatne stope zastarjelo 13. lipnja 2019.
18.2. Napominje se da na zastaru dijela zahtjeva tužitelja koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ne utječe činjenica što je i ovom prvostupanjskom presudom odlučeno o ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe članka 328. ZOO. To i stoga što zbog obvezatnog učinka ranije navedenih presuda za sudove u postupcima radi isplate preplaćenih iznosa na ime promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule, tužbenim zahtjevom nije potrebno određeno tražiti i utvrđenje ništetnost odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer se o tome može odlučivati kao o prethodnom pitanju.
19. Stoga je tuženica tužiteljici dužna vratiti više uplaćene iznose samo po osnovi valutne klauzule (članak 323. ZOO).
20. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženicu obvezao da tužiteljici isplati i zatezne kamate na pojedinačne iznose preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule navedene u izreci pobijane presude, a kako je tužbenim zahtjevom traženo, jer je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je sklopila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne citiranim odredbama ZZP i kao takve ništetne. Slijedom toga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica nepošteni odnosno nesavjesni stjecatelj.
21. Neosnovano tuženica u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 3,30% (članak 3. Ugovora) i odredbe kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti djelomičnu prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete koje odredi kreditor (članak 9. Ugovora). Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se radi o odredbama ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a sve obzirom da se radi unaprijed sastavljenom ugovoru na standardiziranom, tipskom obrascu, dakle i o unaprijed pripremljenim tipskim ugovornim odredbama na koje tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati. Takve odredbe uzrokovale su neravnotežu na štetu korisnika kredita, dakle potrošača zbog čega su iste ništetna.
21.1. Nadalje, tuženica, koja je nedvojbeno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o pravu na jednokratnu naknadu i o kojoj se nedvojbeno nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazala opravdanost ugovaranja naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita (3,30%) koji je naplatila u trenutku prvog korištenja kredita. Dakle, tuženica nije dokazala (niti obrazložila) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.
21.2. Ugovorna odredba članka 9. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti djelomičnu prijevremenu otplatu kredita nije ništetna, jer stranke prijevremenu otplatu kredita mogu ugovoriti i to nije protivno Ustavu, prisilnim propisima i moralu. Međutim, obzirom da navedena odredba glasi "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." Ista je ništetna u dijelu kojim je ugovoreno da se prijevremena otplata može izvršiti samo uz uvjete koje odredi kreditor. To i tim više što u navedenoj ugovornoj odredbi, ali ni u predmetnom ugovoru o kreditu nije navedeno koji su to uvjeti, nije navedeno da se mora platiti naknada zbog prijevremene otplate kredita a niti visina te naknade, dok iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenima za vrijeme trajanja ugovora (članak 9. stavak 3. ugovora). Dakle, može se zaključiti da je obveza plaćanja naknade zbog prijevremene otplate kredita utvrđena Općim uvjetima ili Odlukom kreditora o čemu se nije pregovaralo i na što tužiteljica nije mogla ničim utjecati, baš kao što nije mogla utjecati ni na odluke kreditora o promjeni kamatne stope.
21.2. U povezanosti s navedenim tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa od 449,25 eura zbog ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi i iznosa od 220,13 eura zbog ništetnosti odredbe da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz uvjete koje odredi kreditor, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Da je tužiteljica platila navedene naknade i njihova visina proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
22. Ispitivanjem odluke o troškovima postupka sadržane u točki V. izreke prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud utvrdio da su osnovani žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužiteljici priznao troškove postupka za sastav osam podnesaka od po 200,00 eura za svaki te za sastav jednog podneska u iznosu od 100,00 eura.
22.1 Tužiteljica ima pravo na troškove rada i zastupanja odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 28. prosinca 2024. kojim se tužiteljica očitovala na nalaz vještaka u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju, zatim za zastupanje na ročištima 19. listopada 2022., 16. studenog 2022. i 14. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju, za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, dakle za rad i zastupanje odvjetnika tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura.
22.2. Nema pravo na naknadu troškova sastava dva podnesaka od 10. listopada 2022., zatim podnesaka od 16. studenog 2022., 5. prosinca 2022., 6. prosinca 2022. i 26. siječnja 2024. jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka, obzirom isti sadrže očitovanja tužiteljice na dosadašnji tijek postupka i sadržaj podnesaka tuženice i u njima zapravo ponavlja navode iznesene u tužbi.
22.3. Pored toga tužiteljica ima pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 331,81 euro i za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,64 eura. Slijedom navedenog tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.471,45 eura, sve temeljem članka 154. stavak 5. ZPP jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije uspjela u neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
23. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke, zatim u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 2.854,69 eura na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta počevši od anuiteta u iznosu od 5,90 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 2. prosinca 2008. pa do anuiteta u iznosu od 2.035,31 euro na koji zakonske zatezne kamate teku od 16. srpnja 2011. a kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom II., zatim u točki III. i IV. izreke te u dijelu točke V. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 1.471,45 eura.
24. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 519,53 eura na ime preplaćenih anuiteta zbog ugovorene promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos anuiteta počevši od anuiteta u iznosu od 7,08 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. prosinca 2007. pa do anuiteta u iznosu od 11,88 eura na koji zakonske zatezne kamate teku od 1. srpnja 2011. a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom II., i dijelu točke V. izreke (troškovi postupka) preko iznosa od 1.471,45 eura odnosno za iznos od 700,00 eura, preinačiti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev za naknadu troškova postupka odbiti, a kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.
25. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.
U Sisku 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
