REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3542/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB: 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa], odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-54/2024-5 od 23. srpnja 2024., 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-54/2024-5 od 23. srpnja 2024. u točki II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku EK iz [adresa] (ranije vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa]), isplatiti tužitelju HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, iznos od 27,84 eura (dvadesetsedam eura i osamdesetčetiri centi) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EK iz [adresa] (ranije vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa]), isplatiti tužitelju HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, troškove žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura (devedesetjedan eur i četrdeset centi) sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-54/2024-5 od 23. srpnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 303,27 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata koja teče na pojedine iznose od dana dospijeća pa do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27,84 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 75,78 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. U obrazloženju navedeno je da tuženik nije dao odgovor na tužbu, a da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz dokaza u spisu, odnosno da je riječ o bistrou MI CAMINO, a da je tuženik bio vlasnik obrta koji je registriran za djelatnost ugostiteljstva, vrsta bistro, ali da je taj obrt odjavio 6. lipnja 2023. te do toga trenutka tužitelj ima pravo potraživati naknadu za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme. Visinu naknade koju valja odbiti sud je izračunao tako što je iznos naknade za lipanj 2023. godine (30 dana) u iznosu od 34,14 eura podijelio s brojem dana i tako dobiveni iznos pomnožio s 6 (dana) i dobio iznos od 6.83 eura dok je tužbeni zahtjev koji se odnosi na preostali iznos za taj mjesec (27,84 eura) odbio.
3. Tužitelj podnosi žalbu sadržajno protiv točke II. pobijane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je odredbom čl. 10. Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknada za korištenje glazbenih izvedbenih materijala („Narodne novine“ broj 80/92; dalje: Pravilnik) određeno da u slučaju neovlaštenog korištenja kada je za takvo korištenje predviđena naknada u mjesečnom paušalnom iznosu smatrat će se da su dijela u tijeku cijelog mjeseca u kojem je utvrđeno neovlašteno korištenja bez obzira na broj dana u kojem su stvarno korištena. Podredno, ukazuje na povredu iz odredbe čl. 354. st. 3. t. 11. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešnog izračuna odbijenog dijela, odnosno traži ispravak u skladu s odredbom čl. 342. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u pobijanom dijelu uz dosudu troškova parničnog postupka, odnosno podredno ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 303,27 eura na ime naknade za javno korištenje glazbenih djela hrvatskih i stranih autora i snimljenih djela umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima u bistrou MI CAMINO, [adresa], u skladu s odredbama čl. 237., čl. 275., čl. 279. i čl. 281. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21; dalje: ZAPSP), za razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. lipnja 2023.
7. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da mu pripada naknada za cijeli mjesec bez obzira na broj dana neovlaštenog korištenja prava u skladu s odredbom čl. 10 Pravilnika koja propisuje da ako su glazbena djela korištena bez prethodne dozvole (neovlašteno korištenje) i ako je za takvo korištenje predviđena naknada u mjesečnome paušalnom iznosu, smatrat će se da su djela u toku cijeloga mjeseca u kojem je utvrđeno neovlašteno korištenje, bez obzira na broj dana u kojima su stvarno korištena.
8. Pritom valja uzeti u obzir i odredbu čl. 233. st. 4. ZAPSP-a koja propisuje da je korisnik (tuženik) dužan bez odgađanja obavijestiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava (tužitelja) o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi odgovarajuće izmjene uvjeta pod kojima je odobrenje dano odnosno radi povlačenja odobrenja. Iz prvostupanjskog spisa ne proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja o prestanku korištenja kolektivnih prava, stoga je sud neosnovano odbio dio tužbenog zahtjeva smatrajući da tužitelj nema pravo na naknadu korištenja kolektivnih prava za preostali dio mjeseca.
9. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku valjalo je preinačiti točku II. pobijane presude i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.
10. U skladu s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku tužitelju pripada naknada troškova žalbenog postupka, ali pritom imajući u vidu pobijani dio presude (dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27,84 eura) u iznosu od 31,25 bodova primjenom odredbe Tbr. 10.1. u vezi odredbe Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) što umnoženo vrijednošću boda (2,00 eura, odredba Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 62,50 eura, a uvećano za iznos PDV-a (15,63 eura) i sudsku pristojbu za žalbu (13,27 eura) ukupno iznosi 91,40 eura. U skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku tužitelju pripadaju zatražene zatezne kamate na navedeni iznos troškova. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
11. U skladu s odredbom čl. 342. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud pogreške u pisanju može ispraviti u svako doba.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović
