REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-909/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja Mantofly d.o.o., Gradići, Zagrebačka ulica 31, OIB: 79165946934, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja OM-TRADE d.o.o., Dobreć, Dobreć 47A, OIB: 77527533191, kojeg zastupa punomoćnica Antonela Jolić Zubčić, odvjetnica u Rijeci, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-7/2025-2 od 10. veljače 2025., 6. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja Mantofly d.o.o. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-7/2025-2 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja kojim se određuje privremena mjera protivniku osiguranja te zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnina koje su opisane u točki I. izreke.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da predlagatelj nije u smislu čl. 344. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine čije se osiguranje traži, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Pritom je naveo da subjektivno držanje protivnika, kojim isti osporava njegovo potraživanje, ne ukazuje na postojanje opasnosti.

3. Predlagatelj osiguranja podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja, zbog svih žalbenih osnova. U bitnom navodi da iz držanja protivnika osiguranja, odnosno njegove ogluhe na pozive za plaćanje i financijskog stanja, proizlazi potreba zaštite predlagatelja osiguranja radi naplate njegova potraživanja i to na način da se odredi tražena privremena mjera. Također, ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti propustio uzeti u obzir iznos duga protivnika osiguranja, koji prema financijskim izvješćima mnogostruko prelazi bilo kakvu mogućnost protivnika osiguranja da svojim poslovanjem isti podmiri.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz stanja spisa ne proizlazi da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez tražene mjere protivniku osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine čije se osiguranje traži, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

6.1. Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Stoga je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnom i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Također, iz svega navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti nego da je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine.

6.2. Iz stanja spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja prethodno spomenutu opasnost argumentira činjeničnim stanjem koje je navedeno u prijedlogu za osiguranje, naročito time da protivnik osiguranja osporava postojanje tražbine predlagatelja osiguranja. Međutim, prethodno spomenuto uopće ne predstavlja konkretno ponašanje protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom (predmetnim nekretninama) sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju (točke 7., 8., 9. i 10. obrazloženja) dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a koje prihvaća i ovaj sud.

6.3. Također, predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje nije ukazao ni na kakve radnje protivnika osiguranja koje bi bile usmjerene na otežanu naplatu njegove tražbine, niti je u tom smjeru ponudio adekvatne dokaze, s obzirom na to da se u prijedlogu samo poziva na činjenično stanje navedeno u prijedlogu za osiguranje te činjenicu da mu je protivnik osiguranja osporio predmetnu tražbinu, a što samo po sebi ne može biti dovoljno za ispunjenje druge pretpostavke iz čl. 344. st. 1. OZ-a.

6.4. Pritom se napominje i da predlagatelj osiguranja uz prijedlog za osiguranje nije ni dostavio financijska izvješća protivnika osiguranja, a ovaj sud u skladu s čl. 352. st. 1. ZPP-a nije ovlašten uzeti u obzir financijski izvještaj protivnika osiguranja za 2023. godinu (listovi 71. i 72. spisa) i bilancu protivnika osiguranja s lista 73. spisa, jer su oni dostavljeni tek uz žalbu. Također, predlagatelj u žalbi iznosi i nove činjenice (pozivanje na postojanje stečajnih razloga iz čl. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.; dalje: SZ), što također nije dopušteno u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a.

6.5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio