Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž- 483/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, koje zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dunja Pavić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pećarević& Relić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-565/2018-12 od 17. prosinca 2021. godine, dana 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv- 565/2018-12 od 17. prosinca 2021. godine pod točkama II i IV izreke, te sudi:

„1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u toč. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 52982/17 od 9. studenoga 2017. godine kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 24,75 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,84 eura od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 4,84 eura od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 6,12 eura od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 5,06 eura od 16. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3,89 eura od 16. ožujka 2017. godine do isplate,

sve po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za sudionike u ostalim odnosima, sve u roku od 15 dana, te se tužbeni zahtjev prihvaća.

2. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnoga postupka u iznosu od 725,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2021. godine do isplate.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnoga postupka u iznosu od 106,18 eura, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenoga postupka u iznosu od 68,02 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 52982/17 od 9. studenoga 2017. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 127,91 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno izrekom, te je određeno da je u tome dijelu tužba povučena (točka I izreke). Nadalje, ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 186,49 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno izrekom, te je određeno da je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen (točka II izreke). Održan je na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11,05 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno izrekom (točka III izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 725,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2021. godine do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u dijelu po točkom II izreke i IV izreke zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova na teret tuženika, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba je osnovana.

5. U ovom predmetu radi se o nastavljenom postupku povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnoga zakona (Narodne novine, broj 112/12, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ).

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 197,54 kune/26,22 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove naknade troškova odvoza komunalnog otpada za razdoblje od listopada 2016. godine do veljače 2017. godine za stambeni prostor na adresi [adresa], šifra objekta 10288223.

7. U ovome stadiju postupka sporna je visina potraživanja.

8. Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP radi se o sporu male vrijednosti, a sudska odluka kojom se okončava spor male vrijednosti se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

9. Polazeći od utvrđenja da nije sporno kako je tuženik obveznik plaćanja komunalne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na adresi u [adresa] i da nije sporno da je tuženik preuzeo spremnik od 80l, da je tuženik potpisao zahtjev za sklapanje ugovora o obavljanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 22. travnja 2015. godine kojim je označen broj tjednih pražnjenja spremnika i to jedan puta tjedno, odnosno četiri puta mjesečno za identifikacijski broj spremnika 69813 čime je zasnovan ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, da tužitelj kasnije nije mogao Naredbom mijenjati ugovornu obvezu o odvozu komunalnog otpada jedanput tjedno, dok iz matične evidencije tužitelja ne proizlazi da je u utuženom periodu uslugu odvoza otpada vršio dva puta tjedno, da je tuženik izvršio uplate tužitelju i to za 10/2016 iznos od 36,28 kuna (list 14 spisa), 11/2016 iznos od 36,28 kuna (list 15 spisa), 12/2016 iznos od 36,28 kuna (list 16 spisa), 01/2017 iznos od 36,28 kuna (list 17 spisa), te za 02/2017 iznos od 36,28 kuna (list 18 spisa), te da mjesečna obveza tuženika radi pružene usluge odvoza otpada od strane tužitelja iznosi 38,49 kuna mjesečno za utuženo obračunsko razdoblje, prvostupanjski sud je zaključio, pozivajući se na odredbe čl. 33. st. 1. i st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 94/13 i 14/19- dalje: ZOGO) i načelo "onečišćivač plaća", da je tuženik u obvezi još platiti razliku od 2,21 kuna za listopad, studeni i prosinac 2016. godine, te siječanj i veljaču 2017. godine pa je za iznos zbroja tih iznosa od ukupno 11,05 kuna platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 52982/17 od 9. studenoga 2017. godine održan na snazi sukladno odredbi članka 451. st. 3. ZPP, dok je u preostalome dijelu od 186,49 kuna ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Prilikom suđenja primijenio je i odredbe čl. 30. st. 1. i st. 2. te čl. 33. st. 2. i st. 3. ZOGO, te odredbu članka 5. st. 1. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba 4/15, 25/15).

10. Takvu odluku prvostupanjskoga suda nije moguće prihvatiti.

11. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Prema st. 5. istog čl. korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema st. 6. toč. 3. istog čl. korisnik usluge snositi će troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je prodavatelju usluge.

11.1. Čl. 33. st. 2. ZOGO propisano je da je kriterij za obračun troškova količina otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada i broj pražnjenja spremnika, a istim čl. st. 3. tog Zakona, propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinih korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz st. 2. tog članka.

11.2. Prema ZOGO-u, kao i prema Zakonu o otpadu (Narodne novine, broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09 i 94/13) primjenjuje se načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

11.3. Također, i čl. 14. Direktive 2008/98 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. godine o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenoga 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. 1. te čl. 33. st. 1. Zakona održivom gospodarenju otpadom cijena javne usluge odvoza komunalnog otpada se obračunava po načelu "onečišćivač plaća".

11.4. Iz navedenih odredbi slijedi da je vlasnik (korisnik) nekretnine u obvezi platiti naknadu ukoliko je komunalna usluga izvršena, odnosno ukoliko je otpad stvarno preuzet.

12. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je izvršio predmetnu javnu uslugu tuženiku u utuženom periodu s obzirom da je kao kriterij stvarno preuzete količine otpada odabrao volumen spremnika i mjesečni broj odvoza prema odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO-a. Ovaj navod utemeljen je na dokumentaciji tužitelja i to priloženim računima tužitelja iz kojih je razvidno sljedeće: naknada za odvoz za srpanj 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 13 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 36 spisa), naknada za odvoz za kolovoz 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 8 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 40 spisa), naknada za odvoz za rujan 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 8 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 44 spisa), naknada za odvoz za listopad 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 8 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 48 spisa), naknada za odvoz za studeni 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 9 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 52 spisa), naknada za odvoz za prosinac 2016. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 9 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 61 spisa), naknada za odvoz za siječanj 2017. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 8 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 56 spisa), te naknada za odvoz za veljaču 2017. godine izvršena je za zaduženi volumen od 80l, za broj mjesečnih odvoza 8 puta, za cijenu od 0,09622 kn/l (list 65 spisa).

12.1. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da tužitelj nije dostavio relevantne dokaze na okolnost da je predmetna usluga doista izvršena, pa odluku prvostupanjskoga suda nije moguće prihvatiti jer se temelji na pogrešnom zaključku o tome da tužitelj nije dokazao da je izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

12.2. Naime, pri donošenju pobijane odluke sud gubi iz vida činjenicu da je odredbom čl. 33. ZOGO-a predviđen način obračuna cijene javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij za količinu bilo masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. tog Zakona, dok je čl. 33. st. 5. tog Zakona propisano da davatelj usluge cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, koji cjenik je isti dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici, s time da je tužitelj istu obračunavao upravo po kriteriju boja pražnjenja (Naredba o odvozu komunalnog otpada od 12. srpnja 2016.- list 17 spisa) i volumenu spremnika koji je korišten, a što je razvidno iz priloženih računa (list 36- 65 spisa) za stambeni prostor u [adresa].

12.3. Kako je obveza svakog vlasnika odnosno korisnika nekretnine, ili posebnog dijela nekretnine plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada (čl. 30. st. 5. ZOGO-a u vezi s čl. 57. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18 i 32/20/), koju uslugu je tužitelj obračunavao imajući u vidu količinu spremnika i broj pražnjenja spremnika, to je tuženik izvršenu uslugu dužan platiti, jer s uspjehom nije dokazao da tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada nije izvršavao u cijelosti, odnosno da je uslugu odvoza komunalnog otpada izvršavao protivno odredbi čl. 33. ZOGO.

12.4. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik sam priznaje da je koristio javnu uslugu odvoza mješovitog komunalnog otpada navodeći da je djelomično podmirio utuženo potraživanje za iznos od ukupno 181,4 kuna.

12.5. Tuženik je nesporno korisnik predmetne nekretnine, te je sukladno čl. 7. toč. 1. i 2. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba od 3. srpnja 2014. - u daljnjem tekstu: Odluka), dužan koristiti se uslugama koje pruža tužitelj kao davatelj usluga i plaćati mu naknadu za obavljanje usluga u skladu sa prihvaćenim Cjenikom davatelja usluga sukladno kojem su sastavljeni i utuženi računi koji uključuju dva odvoza mjesečno, ponedjeljkom i četvrtkom.

12.6. Odredbom čl. 28. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 4/15 i 25/15) propisana je zaštita prava korisnika odnosno način postupanja korisnika usluge u slučaju neslaganja sa izdanim računima I to tako da na obračun komunalne usluge korisnik usluge ima pravo prigovora u roku od 8 dana od dana dostave računa -jer se u protivnom smatra da je obračun u redu. Tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je istima prigovorio.

13. Kako tuženik kao korisnik nekretnine nije prigovorio obračunu za uslugu u odnosu na koju su mu ispostavljeni računi, te kako je cijena komunalne usluge obračunata sukladno odredbama Cjenika tužitelja, što nije u suprotnosti s odredbama ZOGO niti s odredbama Direktive2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11. 2008.), koja je implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske, to je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrđeno da tužitelj naplaćuje isporučene komunalne usluge u skladu s načelom "onečišćivač plaća", kako je to propisano čl. 30. st. 2. ZOGO, te čl. 7. Odluke/14 slijedom čega je u utuženom razdoblju bio ovlašten za pružanje predmetne javne usluge tuženiku, kao posjedniku nekretnine i evidentiranom korisniku komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba, ispostaviti predmetne račune.

14. Slijedom svega navedenoga valjalo je žalbu tužitelja usvojiti i pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. t. 2. ZPP te sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u točki 1. predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 16746/19 od 21. lipnja 2019. godine kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu od 186,49 kuna/24,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje su određene na pojedine iznose glavnice primjenom odredbi čl. 4., 9. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao sudionicima ostalih odnosa (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO).

15. Zato je odlučeno pod točkom I al.1. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Kako je povodom žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanu pod točkom III izreke prvostupanjske presude (čl. 166. st. 2. ZPP).

16.1. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st.1 ZPP i čl. 155. ZPP u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103(14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa) u visini od 50 bodova za prvostupanjski postupak, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna sukladno odredbi Tbr. 50. Tarife i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% sukladno odredbi Tbr. 42 Tarife iznosi 625,00 kuna. Tužitelju je priznat s naslova troškova ovršnoga postupka nastali trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 75,00 kuna sukladno odredbama čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj 8/11, 114/12) i trošak sudske pristojbe na presudu od 100,00 kuna. Ukupan trošak iznosi 800,00 kuna/106,18 eura.

16.2. Zato je odlučeno pod točkom I al. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Tužitelju je temeljem Tbr. 10/1 Tarife priznat trošak sastava žalbe, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 312,50 kuna i plaćene sudske pristojbe od 200,00 kuna, što ukupno iznosi 512,5 kuna/68,02 eura. Stoga je odlučeno pod točkom II izreke ove presude.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević