Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-227/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-247/2019-26 od 08. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-247/2019-26 od 08. prosinca 2021. potvrđuje u točki I. izreke i točki II. izreke za iznos od 1.789,96 eur[1] /13.486,50 kn s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke citirane presude za iznos od 248,86 eur/1.875,00 kn s kamatama (preko iznosa od 1.789,96 eur/13.486,50 kn do iznosa od 2.038,82 eur/15.361,50 kn) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 248,86 eur/1.875,00 kn s kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.114,31 eur/30.999,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose ,izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu(točka I. izreke ), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.038,82 eur/15.361,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. prosinca 2021. do isplate.

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik ne konkretizira u čemu bi sastojala bitna povreda postupka, a pazeći po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 365., st. 2. u vezi s čl. 354., st. 2. ZPP- a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za siječanj i prosinac 2012., siječanj i kolovoz 2013., te siječanj i travanj 2014. u ukupnom iznosu od 4.114,31 eur/ 30.999,30 kn s kamatama.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane;

- da je u utuženom razdoblju koristio godišnji odmor u više navrata;

- da je tuženik tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao naknadu plaće kao da redovno radi;

- da se na radno-pravni status tužitelja prvenstveno primjenjuju odredbe specijalnog propisa- Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 dalje ZSOSRH/02) kojim je u čl. 14. određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili drugim propisima donijetim na temelju njega primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima;

- da prema odredbi čl. 170., st. 4. ZSOSRH/02 iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom;

- da je temeljem ovlasti iz odredbe čl. 200. u vezi s čl.96. st. 1. i čl. 170. st. 4. ZSOSRH/02 Ministarstvo obrane donijelo Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02 i 68/11 – dalje Pravilnik o godišnjim odmorima/02 i /11);

- da je čl. 4. st. 2. Pravilnika o godišnjim odmorima/02 bili propisano da se djelatnoj vojnoj osoba, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi te da je navedena odredba dopunjena Pravilnikom o godišnjim odmorima/11 dodavanjem čl. 4. novog stavka 3., kojim je propisano pravo djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, kao i da je navedena odredba čl. 4. st. 3. Pravilnika o godišnjim odmorima/11 na snazi od 25. lipnja 2011.;

- da je Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13. - dalje: ZSOSRH/13), koji je na snazi od 26. lipnja 2013., u čl.135. st. 1. propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona, dok je čl. 142. istoga Zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu;

- da je čl. 219. ZSOSRH/13 propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz toga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) kojim se uređuje to područje. Novi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14. - dalje u tekstu: Pravilnik/14), stupio je na snagu 8. svibnja 2014., od kada se naknada plaće djelatnih vojnih osoba za korištenje godišnjeg odmora određuje primjenom tog Pravilnika koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st. 3. istoga članka da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena;

- da je odredbom čl. 14. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08-dalje KU) pitanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uređeno identično kao i Pravilnikom o godišnjim odmorima/02 i Pravilnikom o godišnjim odmorima/11;

- da prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. da u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju;

- da prema izračunu iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 23. lipnja 2021. koji je sačinjen u skladu s danim tumačenjem proizlazi da tužitelju na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za prosinac 2012. pripada 1.354,24 eur/10.203,54 kn, a za siječanj 2013. 2.610,50 eur/19.668,81 kn, dok mu prema izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. kolovoza 2017., koji nije sačinjen u skladu s danim tumačenjem, na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za prosinac 2012. pripada 421,37 eur/3.174,78 kn, a za siječanj 2013. 389,76 eur/2.936,65 kn;

- da je prema očitovanju Ministarstva obrane od 08. rujna 2016. tužitelj u razdoblju od ožujka 2012. do rujna 2012. sudjelovao u Misiji (...) za koje vrijeme mu je isplaćivan terenski dodatak u inozemstvu, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora naknada za rad na terenu nije uvrštena u prosjek mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca iz razloga što terenski dodatak u inozemstvu ne predstavlja naknadu za rad;

- da je uvidom u kartice djelatnika, knjigovodstvene kartice, očitovanje Ministarstva obrane od 24. lipnja 2016., mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada, dnevne evidencije radnog vremena, rješenja o korištenju godišnjeg odmora, odobrenja korištenja slobodnih dana, mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada, nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno da je tužitelj radio prekovremeno time da mu je tuženik prekovremeni rad mijenjao za slobodne dane u omjeru 1:1,5, zatim da je radio na terenu odnosno da je obavljao službu stražarskog osiguranja;

- da je priroda službe tužitelja takva da je u spornom periodu za tuženika obavljao rad prekovremeno te da tužitelju temeljem odredbe čl. 4., st. 3. Pravilnika o godišnjim odmorima/11 pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema prosječnoj mjesečnoj plaći koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca;

- da se sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, prilikom izračuna prosječne isplaćene plaće, kao njen sastavni dio, ne uzima neoporezivi dio terenskog dodatka ali se, uzima onaj dio terenskog dodatka koji je isplaćen iznad propisanog (neoporezivog) iznosa na koji su obračunati i plaćeni porez i doprinosi, jer se taj dio terenskog dodatka, u skladu sa poreznim propisima, smatra plaćom odnosno naknadom za izvršeni rad,iz kojih razloga ne prihvaća suprotno tumačenje tuženika;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 4. kolovoza 2017. proizlazi da je tužitelju za vrijeme boravka u mirovnoj misiji isplaćivan iznos terenskog dodatka koji je viši od propisanog neoporezivog iznosa, pa je razlika terenskog dodatka koja je tužitelju isplaćena iznad propisanog neoporezivog dijela obračunata sukladno propisima kao bruto plaća. U dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 23. lipnja 2021. da je kod izračuna prosječne bruto plaće za izračun naknade plaće za godišnji odmor za prosinac 2012. izuzet studeni i listopad 2012., budući da je tužitelj tada bio na bolovanju, te su za izračun prosječne bruto plaće uzete plaće isplaćene u srpnju, kolovozu i rujnu 2012. Također kod izračuna prosječne bruto plaće za izračun naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2013. izuzeti su listopad, studeni i prosinac 2012., budući da je tužitelj tada bio na bolovanju, te su za izračun prosječne bruto plaće uzete plaće isplaćene u srpnju, kolovozu i rujnu 2012. Stoga da bruto razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi 38,74 eur/291,89 kn za siječanj 2012., 1.354,24 eur/10.203,54 kn za prosinac 2012., 2.610,50 eur/19.668,81 kn za siječanj 2013., 86,91 eur/654,82 kn za kolovoz 2013., 12,97 eur/97,72 kn za siječanj 2014. i 10,95 eur/82,52 kn za travanj 2014.

8. Slijedom izloženog odlučuje kao točki I. izreke citirane presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju za utuženo razdoblje pripada naknada u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja prema odredbi čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, kojom je u čl. 4. iza stavka 2. dodan stavak 3. da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima , pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, a što podrazumijeva sve primitke pa tako i sve dodatke u tom razdoblju. Pri tome, a kako iz nalaza i mišljenja angažiranog financijskog vještaka proizlazi da je tužitelju za vrijeme boravka u mirovnoj misiji isplaćivan iznos terenskog dodatka koji je viši od propisanog neoporezivog iznosa, zbog čega je razlika terenskog dodatka koja je tužitelju isplaćena iznad propisanog neoporezivog djela obračunata sukladno propisima kao bruto plaća, navedena je razlika opravdano uzeta u obzir kao primitak prilikom obračuna naknade plaće tužitelja za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

9.1. Stoga je pobijana presuda u točki I. izreke na zakonu osnovana.

10. Tužitelju je pravilno dosuđen parnični trošak za sastav podneska od 2. studenoga 2016. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), budući da se navedenim podneskom punomoćnik tužitelja očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, pravilno je dosuđen i trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2017. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, kao i pristup ročištima 16. svibnja 2017., 3. listopada 2017. i 12. studenoga 2019., prema Tbr. 9. t. 1. Tarife.

11. Međutim, osnovano se žalbenim navodima osporava trošak pripadajući tužitelju za sastav podnesaka od 7. travnja 2017. i 27. rujna 2021. kojim je preciziran tužbeni zahtjev, za koje je prema ocijeni ovoga suda trebalo dosuditi naknadu prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od po 41,48 eur/312,50 kn. Stoga je trošak tužitelja valjalo umanjiti za iznos od 248,86 eur/1.875,00 kn, iz kojih razloga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

12. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u glavnoj stvari, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

Rijeka, 06. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Duško Abramović