Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-786/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-34/2018 od 25. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-34/2018 od 25. veljače 2022. potvrđuje u točki II. izreke za pobijani iznos od 127,41 eur[1] /960,00 kn s kamatama (preko iznosa od 298,63 eur/2.250,00 kn do iznosa od 426,04 eur/3.210,00 kn s kamatama) i točki V. izreke za iznos od 2.335,92 eur/17.600,00 kn s kamatama s osnove imovinske štete izgubljene zarade i za iznos od 2.335,92 eur/17.600,00 kn s kamatama (preko iznosa od 4.724,93 eur/35.600,00 kn do iznosa od 7.060,85 eur/53.200 kn) s osnove neimovinske štete.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbi stranaka preinačuje se citirana presuda u točki IV. izreke, točki V. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete za iznos od 1.061,78 eur/8.000,00 kn s kamatama i u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.663,15 eur/27.600,00 kn s tijekom od 30. lipnja 2017. do 13. ožujka 2018., točki VI. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 426,04 eur/3.210,00 kn s tijekom od 30. lipnja 2017. do 24. veljače 2022. i točki VII. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 475,15 eur/3.580,00 kn s tijekom od 30. lipnja 2017. do 24. veljače 2022., i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati i daljnji iznos od 1.061,78 eur/8.000,00 kn s kamatama tekućim od 30. lipnja 2017. do isplate, da tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.663,15 eur/27.600,00 kn isplati zakonske zatezne kamate s tijekom od 30. lipnja 2017. do 13. ožujka 2018., da tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od 426,04 eur/3.210,00 kn isplati zakonske zatezne kamate s tijekom od 30. lipnja 2017. do 24. veljače 2022., kao i da tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete s osnove uništene odjeće, obuće i stvari od 475,15 eur/3.580,00 kn isplati zakonske zatezne kamate s tijekom od 30. lipnja 2017. do 24. veljače 2022.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976 isplatiti tužitelju KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete troškova liječenja iznos od 2.110,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 360,00 kn od dana 29.6.2017.g

- na iznos od 1.600,00 kn od dana 29.06.2017.g

- na iznos od 150,00 kn od dana 12.07.2017.g.

sve do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem, polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st.2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i odluka o parničnom trošku sadržana u točki IX. izreke citirane presude potvrđuje u dosuđujućem dijelu za iznos od 849,03 eur/6.397,00 kn s kamatama i odbijajućem dijelu ove točke izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u dosuđujućem dijelu točke IX. izreke citirane presude za iznos od 569,25 eur/4.289,00 kn s kamatama (preko iznosa od 849,03 eur/6.397,00 kn do iznosa od 1.418,28 eur/10.686,00 kn) i riješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 569,25 eur/4.289,00 kn s kamatama.

III. Ukida se citirana presuda u točki V. izreke za iznos od 3.556,97 eur/26.800,00 kn s kamatama (preko iznosa od 7.060,85 eur/53.200,00 kn do iznosa od 10.617,82 eur/80.000,00 kn) u odnosu na zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete, u točki VI. izreke za iznos od 649,01 eur/4.890,00 kn s kamatama u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete tuđe pomoći i njege i točki VII. izreke za iznos od 480,46 eur/3.620,00 kn s kamatama u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete uništene odjeće, obuće i stvari.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 3.663,15 eur/27.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2018. do isplate (točka I. izreke), isplatiti tužitelju s osnove imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 426,04 eur/3.210,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2022. do isplate (točka II. izreke), isplatiti tužitelju s osnove imovinske štete uništene odjeće, obuće i stvari iznos od 475,15 eur/3.580,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2022. do isplate (točka III. izreke) te isplatiti tužitelju s osnove imovinske štete troškova liječenja iznos od 280,05 eur/2.110,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka IV. izreke).

1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2.335,92 eur/17.600,00 kn sa zateznim kamatama s osnove imovinske štete izgubljene zarade, odbijen je zahtjev za naknadu neimovinske štete za iznos od 6.954,68 eur/52.400,00 kn u cijelosti i zahtjev za isplatu zateznih kamata na neimovinsku štetu od 3.663,15 eur/27.600,00 kn s tijekom od 30. lipnja 2017. do 14. ožujka 2018. (točka V. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 649,01 eur/4.890,00 kn sa zateznim kamatama s osnove imovinske štete tuđe pomoći i njege i zatezne kamate na iznos od 426,04 eur/3.210,00 kn od 12. srpnja 2017. do 25. veljače 2022. (točka VI. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 480,46 eur/3.620,00 kn sa zateznim kamatama s osnove imovinske štete uništene odjeće, obuće i stvari kao i zatezne kamate na dosuđeni iznos od 475,15 eur/3.580,00 kn tekuće od 30. lipnja 2017. do 25. veljače 2022. (točka VII. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 70,01 eur/527,50 kn sa zateznim kamatama na ime troškova liječenja (točka VIII. izreke).

1.2. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.418,28 eur/10.686,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2022. do isplate (točka IX. izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, a propušteno je navesti u navedenoj točki izreke citirane presude.

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj presudu pobija u njezinom odbijajućem dijelu (točke V., VI., VII. i odbijajući dio točke IX. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

4. Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu točke II. izreke za iznos od 127,41 eur/960,00 kn s kamatama, u cijelosti u točki IV. izreke i u dosuđujućem dijelu točke IX. izreke, također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbije, uz obvezu naknade troška parničnog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

7.1. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja u točki V. izreke za iznos od 6.954,68 eur/52.400,00 kn s kamatama (preko iznosa od 3.663,15 eur/27.600,00 kn do iznosa od 10.617,82 eur/80.000,00 kn, umjesto preko iznosa od dosuđenih 3.663,15 eur/27.600,00 kn do zatraženog iznosa od 7.060,85 eur/53.200,00 kn) s osnove naknade neimovinske štete, u točki VI. izreke za iznos od 649,01 eur/4.890,00 kn s kamatama i točki VII. izreke za iznos od 480,46 eur/3.620,00 kn s kamatama, sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, na koju tužitelj sadržajno upire žalbenim navodima, budući da je podneskom od 1. veljače 2021. (list 126-130 spisa) tužitelj snizio tužbeni zahtjev s prvobitnih 15.334,46 eur/115.537,50 kn na iznos od 10.110,82 eur/76.180,00 kn, na koje djelomično povlačenje tužbe je tuženik pristao podneskom zaprimljenim 9. veljače 2021. (list 138 – 162 spisa).

9. Stoga je na temelju odredbe iz čl. 369. st. 5. ZPP-a odlučeno kao u točki

III. izreke ovog rješenja.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 22. ožujka 2017., kada je doživio prometnu nezgodu, upravljajući motociklom ... u Dubrovniku, te kod kbr. [adresa] naišao na zaustavljeni automobil marke "Land Rover", registarske oznake [registarska oznaka] i započeo radnju obilaženja, da bi u tom trenutku navedeno vozilo krenulo sa radnjom obilaženja bez pokazivača smjera i na taj način udario u prednji dio tužiteljevog motocikla koji je sa tužiteljem i suputnikom pao na kolnik, nastavio klizati u smjeru zapada, te potom udario u betonske polukugle sa južne strane kolnika.

11. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, suodgovornost tužitelja za nastanak prometne nezgode u omjeru od 20%, visina potpune (100%) imovinske štete s osnove uništene odjeće, obuće i stvari u iznosu od 676,89 eur/5.100,00 kn, te da je tuženik prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tužitelju isplatio na ime neimovinske štete iznos od 1.858,12 eur/14.000,00 kn, za uništenu odjeću isplatio iznos od 66.36 eur/500,00 kn i za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 19,91 eur/150,00 kn.

12. Uvidom u spisu priležeću medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da tužitelj prije predmetne prometne nezgode nije teže bolovao, a da je u navedenom štetnom događaju zadobio razdor jetre, krvarenje u trbušnu šupljinu s razvojem traumatskog šoka, prijelom VII rebra lijevo, prijelom stiloidnog nastavka lijeve lakatne kosti, prijelom baze prve kosti sredopešća, oguljetine kože prsišta i trbuha, oba koljena i lijeve štake, koja ozljeda u svom zbiru predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu. Ozljeda jetre zbrinuta je operativno po prijemu i odstranjen je žučni mjehur. Druge ozljede zbrinute su konzervativnim liječenjem. Svi medicinski postupci i tijek dijagnostike i liječenja protekli su na uobičajen način te je liječenje dovršeno. Utvrđeno je da je tužitelj prilikom ozljeđivanja i liječenja pretrpio bolove jake intenziteta u trajanju 3-5 dana, srednjeg intenziteta 7-10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 tjedna, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti; strah jakog intenziteta, primarnog karaktera da je trajao koliko i događaj ozljeđivanja, dok je zabrinutost za ishod liječenja, a što ima karakter sekundarnog straha jakog intenziteta trajao oko tjedan dana, srednjeg intenziteta oko dva tjedna, te slabog intenziteta 3-4 tjedna. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice povremenih probavnih tegoba i stanja nakon razdora jetre i odstranjenja žučnog mjehura, te lako umanjene pokretljivosti lijevog ručnog zgloba čime je kod tužitelja utvrđeno smanjenje životne aktivnosti za 22%, zbog čega trpi duševnu bol. Utvrđeno je da kod tužitelja postoji i naruženost srednjeg stupnja zbog postoperativnih ožiljaka. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ocijenjeno je da je tužitelju po izlasku iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana po 8 sati, 2 tjedna po 4 sata i 2 tjedna po 2 sata.

13. Slijedom izloženog, imajući u vidu sadržaj odredbi čl. 19. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelju za pretrpljene fizičke bolove pripada potpuna pravična novčana naknada u iznosu od 929,06 eur/7.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, za naruženost u iznosu od 1.990,84 eur/15.000,00 kn te zbog smanjenih životnih aktivnosti u opsegu od 22% u iznosu od 2.654,46 eur/20.000,00 kn, pa uzimajući u obzir suodgovornost tužitelja od 20% za nastanak predmetnog štetnog događaja i nesporno plaćeni iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 1.858,12 eur/14.000,00 kn, tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete dosuđuje ukupan iznos od 3.663,15 eur/27.600,00 kn.

14. Nadalje, sud je ocijenio da kod tužitelja do 29. lipnja 2017., kada je tuženiku podnio odštetni zahtjev, nije završeno liječenje, a ovo s obzirom na medicinsku dokumentaciju prema kojoj je posljednji nalaz kirurga datiran 21. lipnja 2017. te po preporuci provedena fizikalna terapija, s time da je tužitelj odradio 10 fizikalnih terapija, od kojih je prema računu s lista 53 spisa posljednja obavljena 12. srpnja 2017. Stoga, kako je odštetni zahtjev predan pošti preporučeno 29. lipnja 2017. dok je trajala fizikalna terapija te da tužitelj u podnesku od 26. siječnja 2022. ističe da nakon 21. lipnja 2017. zbog problema s lijevom šakom i potrebom za daljnjom fizikalnom terapijom nije mogao obavljati poslove konobara, sud utvrđuje da u vrijeme predaje odštetnog zahtjeva nije dospjela obveza pravične novčane naknade neimovinske štete, iz kojih razloga tijek zateznih kamata na iznos od 3.663,15 eur/27.600,00 kn dosuđuje od dana podnošenja tužbe 14. ožujka 2018. do isplate.

15. Imajući u vidu vremensko razdoblje tijekom kojeg je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, obavijest Sveučilišta u Dubrovniku – Studenski centar od 1. veljače 2018. prema kojoj cijena sata naknade za tuđu pomoć i njegu iznosi 3,98 eur/30,00 kn po satu, sud prvog stupnja sukladno odredbi iz čl. 1046. ZOO-a tužitelju s navedene osnove utvrđuje potpunu naknadu štete u iznosu od 557,44 eur/4.200,00 kn, a umanjeno za 20% i isplaćeni iznos od 19,91 eur/150,00 kn dosuđuje iznos od 426,04 eur/3.210,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja citirane presude, obrazloženjem da je visina naknada predmetne štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO-a).

16. S obzirom da su se stranke suglasile da potpuna naknada za imovinsku štetu s osnove uništene odjeće, obuće i stvari iznosi 676,89 eur/5.100,00 kn, a imajući uvidu suodgovornost tužitelja od 20%, te s ove osnove isplaćen iznos od 66,35 eur /500,00 kn, sud tužitelju s navedene osnove dosuđuje iznos od 475,15 eur/3.580,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, budući da je visina naknade predmetne štete utvrđena sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

17. Sud prvog stupnja prihvaća osnovanim i zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja u privatnoj poliklinici ..., utvrđenjem da su isti izravna posljedica štetnog događaja i ozljede lijeve šake koju je utvrdio medicinski vještak, te da je usluge navedene privatne klinike tužitelj razumno koristio i snosio u nastojanju da na učinkovit način sanira svoje zdravstveno stanje bez obzira što je osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a sve pozivom na odredbu iz čl. 1093. st. 2. ZOO-a, prema kojoj odredbi je štetnik dužan naknaditi i troškove oštećenikova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem. Pregledom spisu priležećih računa (list 50 – 53 spisa) od 29. lipnja 2017. na iznos od 59,73 eur/450,00 kn, na iznos od 265,45 eur/2.000,00 kn i na iznos od 24,89 eur/187,50 kn, a sve umanjeno za 20% koliko iznosi suodgovornost tužitelja, istom s navedene osnove dosuđuje naknadu u iznosu od 280,05 eur/2.110,00 kn s kamatama prema dospijeću svakog pojedinog računa.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade sud prvog stupnja u cijelosti odbija utvrđenjem da je tužitelj prometnu nezgodu pretrpio 22. ožujka 2017., odnosno više od tri mjeseca od dogovorenog početka rada u caffe baru, a s obzirom da je tužitelj izjavio kako je od ranije poznavao VS, vlasnika ugostiteljskog objekta, drži životnim i logičnim da ga je tužitelj na vrijeme obavijestio o svojoj nesposobnosti za rad. K tome, utvrđuje da imenovani svjedok u sezoni 2017. nije zaposlio drugog konobara, već je sam obavljao posao, a kasnije je posao obavljala njegova supruga, slijedom čega zaključuje kako trgovačko društvo ... nije za navedenu sezonu umjesto tužitelja nikoga zaposlilo, a za to je bilo dovoljno vremena, da o namjeravanom zaposlenju nema ikakvog pisanog traga te da tužitelj i imenovani svjedok VS različito iskazuju o cijeni sata za koju je tužitelj trebao obavljati posao konobara (tužitelj iskazao 2,65 eur/20,00 kn po satu, a imenovani svjedok 3,32 eur/25,00 kn po satu) iz kojih razloga da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri i primjerenim dokazima opravdao predmetno potraživanje.

19. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

20. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je na ime neimovinske štete trebalo dosuditi satisfakciju u višem novčanom iznosu, pri tome s osnove kvalifikatornih okolnosti – fizičkih bolova potpunu naknadu u iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, imajući u vidu karakter i težinu pretrpljene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja u vidu operativnog zahvata, liječničkih pregleda, fizikalne terapije i sl., da je stradao u dobi od nepunih 19 godina, te da će u daljnjem predvidivom životnome vijeku trpjeti trajne duševne bolove koji su ocijenjeni u omjeru od 22%, s koje osnove mu je trebalo dosuditi naknadu u potpunom iznosu od 3.583,52 eur/27.000,00 kn, dok je ocjena ovoga suda da je za pretrpljeni strah, imajući u vidu način nastanka štetnog događaja, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha uz zabrinutost za ishod liječenja, pravilno odmjerena satisfakcija u iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, te za naruženost koja je ocijenjena srednjeg stupnja, u iznosu od 1.990,84 eur/15.000,00 kn, slijedom čega potpuna naknada štete iznosi 8.228,81 eur/62.000,00 kn, a umanjeno za suodgovornost tužitelja od 20% iznosi 6.583,05 eur/49.600,00 kn, od čega je valjalo odbiti tužitelju isplaćenih 1.858,12 eur/14.000,00 kn, tako da mu u konačnici pripada na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 4.724,93 eur/35.600,00 kn.

21. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da se radilo o prometnoj nezgodi u kojoj je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, koju naknadu potražuje od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od odgovornosti, tako da u primjenu dolaze odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 31/09, 75/09, 76/13, 152/14). Stoga je prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade na neimovinsku i imovinsku štetu trebalo primijeniti odredbu čl. 12. st. 5. citiranog Zakona, koja predstavlja lex specialis u konkretnom slučaju, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Iz ovih je razloga pobijanu presudu u navedenom dijelu valjalo preinačiti i tužitelju na dosuđene iznose naknade neimovinske i imovinske štete dosuditi zakonsku zateznu kamatu s tijekom od 30. lipnja 2017. do isplate.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju je pravilno utvrđena i potpuna naknada na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege prema satnici od 3,98 eur/30,00 kn, odnosno utvrđena potpuna naknada štete u iznosu od 557,44 eur/4.200,00 kn, umanjeno 20% i za isplaćenih 19,91 eur/150,00 kn, te dosuđen iznos od 426,04 eur/3.210,00 kn, s time da tužitelj osnovano ističe da mu je na navedeni iznos kamata također trebala biti dosuđena s tijekom od 30. lipnja 2017., a s obzirom na primjenu prethodno citiranog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao specijalnog Zakona.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava odbiće tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu zaradu, budući da je ovom sudu u cijelosti prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi navedenu zaradu ostvario, a iz razloga kako je to obrazloženo pobijanom presudom i na koje obrazloženje se tužitelj upućuje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.

25. Osnovano tuženik žalbenim navodima osporava naknadu imovinske štete dosuđene tužitelju s osnove liječenja, odnosno provedene fizikalne terapije u privatnoj poliklinici, u iznosu od 280,05 eur/2.110,00 kn. Naime odredbom čl. 18. st. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19,33/23) propisano je da osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. t. 1.-5. ovoga članka (primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko – konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova Zavoda) mogu, na teret sredstava Zavoda ostvariti u zdravstvenim ustanovama kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je Zavod sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite (ugovorni subjekti Zavoda) na način i pod uvjetima koji su utvrđeni ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Po ocijeni ovoga suda, ako se liječenje (u konkretnom slučaju fizikalna terapija) mogla obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje tužitelja u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tada se povećani troškovi liječenja u privatnim klinikama ne mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima, pa stoga oštećenik na njih nema pravo. U okolnostima konkretnog slučaja tužitelj nije dokazao da navedeno pravo nije mogao ostvariti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po svoje zdravlje, a trebao je poduzeti sve da šteta bude manja, to nije bilo osnove prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja s navedene osnove.

26. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

27. S obzirom da je tužitelj tijekom postupka djelomično smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 15.334,46 eur/115.537,50 kn na iznos od 10.110,82 eur/76.180,00 kn, na što je tuženik pristao, te u odnosu na povučeni dio zatražio naknadu parničnog troška, tuženiku je u odnosu na povučeni dio trebalo priznati parnični trošak u smislu odredbe iz čl. 158. st. 1. ZPP-a.

28. Pri tome je kao vrijednost spora radi utvrđenja visine tuženikovog troška trebalo uzeti vrijednost povučenog dijela zahtjeva u visini od 5.223,64 eur/39.357,50 kn, u kojoj fazi postupka je uspjeh tuženika iznosio 34%. Potpuni trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) iznosi 100 bodova, odnosno 132,72 eur/1.000,00 kn te za pristup ročištima 14. ožujka 2019., 9. travnja 2019. i 11. lipnja 2019. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosima od po 132,72 eur/1.000,00 kn, ukupno 530,89 eur/4.000,00 kn, PDV od 25% u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn, ukupno 663,61 eur/5.000,00 kn, od čega 34% iznosi 225,63 eur/1.700,00 kn.

29. Tužitelj je po osnovi uspio 80%, a po visini 54% (od zatraženog iznosa od 10.110,82 eur/79.180,00 kn uspio iznosom od 5.626,12 eur/42.390,00 kn), odnosno u omjeru od 67% (80%+54%=134%:2=67%). Tuženik je po osnovi uspio 20%, a po visini 46%, odnosno 66%:2=33%, pa kada se od uspjeha tužitelja u omjeru od 67% odbije uspjeh tuženika u omjeru od 33% proizlazi konačni uspjeh tužitelja u omjeru od 34%.

30. Tužitelju je pravilno priznat potpuni trošak sastava tužbe, pristupa ročištima 14. ožujka 2019., 9. travnja 2019., 11. lipnja 2019., 25. svibnja 2021. i 26. siječnja 2022. te za sastav podnesaka od 21. svibnja 2019. i 29. siječnja 2021. te PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 eur/800,00 kn, ukupno 1.433,41 eur/10.800,00 kn. Osnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da mu je trebalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva upućenog tuženiku u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn s PDV-om, a za što tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 28. Tarife, tako da ukupan potpuni trošak tužitelja iznosi 1.599,31 eur/12.050,00 kn, od čega 34% iznosi 543,77 eur/4.097,00 kn. Povrh navedenog iznosa, tužitelju u cijelosti pripada trošak vještačenja kao neophodan u iznosu od 530,89 eur/4.000,00 kn, što čini ukupan trošak u iznosu od 1.074,66 eur/8.097,00 kn. Od navedenog je iznosa valjalo odbiti trošak tuženika u iznosu od 225,63 eur/1.700,00 kn, tako da tužitelju u konačnici pripada parnični trošak u iznosu od 849,03 eur/6.397,00 kn s kamatama, dok je u preostalom dijelu, do dosuđenog iznosa od 1.418,28 eur/10.686,00 kn s kamatama zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

31. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st.1., čl. 373. t. 3. te čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

32. Sukladno odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

33. U preostalom dijelu (točka II. izreke za iznos od 298,63 eur/2.250,00 kn s kamatama i točka VIII. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović