Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-975/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, ulica Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri, j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-193/2022-32 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-193/2022-32 od 12. travnja 2024.,u točkama I i II izreke u cijelosti te u točki II. (pravilno treba pisati III.) djelomično za tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.049,71 EUR s zateznom kamatom.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava citirana presuda suda prvoga stupnja u preostalom dijelu točke III. izreke za tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 2.049,71 EUR s zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 86,06 EUR (preko iznosa od 2.049,71 EUR do iznosa od 2.135,77 EUR) s zateznom kamatom kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2, 3 i 4 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 21 lipnja 2006 sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek podružnica [adresa], u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, pobliže navedeno kao u toj točki izreke.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.961,23 EUR / 29.845,92 kune s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude dok je točkom II. (pravilno treba pisati III.) tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.135,77 EUR.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN dalje ZPP ) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbe čl. 2, 3 i 4. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog 21. lipnja 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika, Slavonske banke d.d. Osijek, ... kao kreditora u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli, restitucijski zahtjev za isplatu (vraćanje) preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.961,23 EUR s zateznom kamatom.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženika 21. lipnja 2006. sklopili predmetni ugovor o kreditu, u protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF da je tužiteljici kredit odobren radi adaptacije kuće za vlastite potrebe, da je tužiteljica u cijelosti ispunila obveze iz ugovora te kredit u cijelosti isplatila 29. kolovoza 2013.

8. U ovome žalbenom postupku i nadalje su sporna sva činjenična i pravna pitanja, pitanje da li tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP/03) koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, je li tuženik, kao slijednik Slavonske banke d.d. Osijek pasivno legitimiran, jesu li sporne odredbe čl. 2. 3 i 4. Ugovora o kreditu ništetne, slijedom toga i pitanje ima li tužiteljica pravo na restitucijski zahtjev, sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja. Sporna je i odluka o naknadi parničnog troška.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. točke 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je tuženiku onemogućeno raspravljanje s obzirom na okolnost da sud nije proveo dopunsko vještačenje na način kako je to tuženik predlagao.

11. Opisani žalbeni razlog nije osnovan jer iz stanja u spisu proizlazi da je sud nakon što je vještakinja financijske struke izradila pisani nalaz i mišljenje isti dostavio tuženiku, na koji nalaz i mišljenje je tuženik imao primjedbi, te se vještakinja pisanim putem očitovala na primjedbe tuženika iz kojih proizlazi da nije moguće utvrditi je li tuženik u 2006. i pod kojim uvjetima odobravao kredite u HRK za namjenu koja je trebala tužiteljici (stambeni kredit za adaptaciju kuće), zatim da je obračun visine duga sačinjen u skladu s zadaćom koju je vještaku dao sud na način da su od početnog anuiteta koji po početnom i po početnoj kamatnoj stopi iznosi 1.096,46 HRK odbijene izvršene uplate koje su plaćene po tečaju koji je vrijedio na dan uplate, a od iznosa dobivene razlike odbijene su razlike kamata te je na taj način izračunata tečajna razlika, s time da je vještakinja navela da je u nalazu posebno iskazala pozitivne i posebno negativne tečajne razlike. Sud je nadalje prema stanju u spisu vještakinju i usmeno saslušao koja je ostala kod datog pisanog nalaza i mišljenja, te pisanog očitovanja, te je i prema shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud tuženiku omogućio raspravljanje o svim spornim pitanjima, a sud je, pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja vještaka zaključio da je isti izrađen objektivno te u skladu s pravilima struke, slijedom čega, navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

12. Sud je prema stanju u spisu proveo i dokaz saslušanjem svjedoka AN predloženog od strane tuženika na okolnost da li se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

13. Tuženik u žalbi nadalje ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koju obrazlaže navodima da presuda ima nedostataka, da istu nije moguće ispitati. Ovaj žalbeni razlog nije osnovan jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude, budući da je prvostupanjski sud vrlo korektno i u skladu s zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a obrazložio sva sporna činjenična i pravna pitanja, zauzeo je određena stajališta u vezi tih pravnih pitanja, pri čemu se, u obrazloženju presude pozvao i na mjerodavnu praksu Vrhovnog suda RH u pravno identičnim sporovima, pa stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbene zahtjeve tužiteljice kao u točki I. i II. izreke prihvatio kao osnovane.

15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da tužiteljica nema svojstvo potrošača u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 15. ZZP, jer, iz sadržaja predmetnog ugovora jasno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, a tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu citirane zakonske odredbe.

16. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da tužiteljica nije tzv. racionalni potrošač treba odgovoriti da nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom stranačkom iskaza tužiteljice, a iz kojeg proizlazi da joj je tuženik ponudio sklapanje ugovora u CHF, da joj prilikom sklapanja ugovora nije objasnio sve moguće rizike uzimanja kredita u CHF zbog promjene tečaja, zatim cijeneći navode iz iskaza svjedoka AN, o tome da je predmetni ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen na tipskom obrascu tuženika, da stranke (tužiteljica) nije imala mogućnost pregovarati o pojedinačnim ugovornim odredbama a niti utjecati na pojedine odredbe ugovora, žalbeni navodi tuženika o tome da tužiteljica nije tzv. racionalni potrošač nisu osnovani.

17. Prvostupanjski sud je pravilno razjasnio pravno sljedništvo između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek s kojom je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu, pravilno utvrđujući da je Slavonska banka d.d. Osijek 2009. pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. i kao pripojeno društvo prestala postojati pri čemu da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. preuzela cjelokupnu imovinu i obveze Slavonske banke d.d. i time postala pravni slijednik Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 522. Zakona o trgovačkim društvima pravilno dalje utvrđujući da je Hypo Alpe Adria bank d.d. 2016. promijenila naziv tvrtke u Addiko Bank d.d. sada tuženika. S obzirom na navedena utvrđenja, tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

18. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu stranački iskaz tužiteljice, iskaz saslušanog svjedoka, okolnost da je predmetni ugovor pripremljen na tipskom obrascu, pri čemu tužiteljici prilikom sklapanja ugovora pojedine ugovorne odredbe nisu razjašnjene a niti je tužiteljica imala mogućnost utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, pri tom cijeneći učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u predmetu zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više banaka između ostalih i protiv prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d., te potom i pravne učinke presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud je i prema shvaćanju ovog suda pravilnom primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. ZZP ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09. 79/09, 89/09. 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19) zaključio da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne slijedom čega je i pravilan daljnji zaključak suda da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev odnosno povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

19. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, jer, sva opisana pravna stajališta prvostupanjskog suda proizlaze i iz recentne prakse Vrhovnog suda RH, donijete u pravilno identičnim predmetima.

20. Pravilno se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu tužiteljice.

21. Pritom je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 3.961,23 EUR pri čemu je, tuženikove primjedbe u odnosu na nalaz i mišljenje pravilno ocijenio kao neosnovane, jer je nalaz i mišljenje izrađen u skladu s pravilima struke i zadaćom koju je vještaku dao sud, a vještakinja je na primjedbe tuženika odgovorila kako nije moguće utvrditi je li tuženik u 2006. i pod kojim uvjetima odobravao kredite u HRK za namjenu koju je trebala i tužiteljici.

22. U odnosu na žalbene prigovore tuženika da je sud trebao uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine tužiteljičinog potraživanja tzv. negativnu tečajnu razliku, treba reći da prema stanju u spisu tuženik u odnosu na to nije istakao prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja, kao ni podnio protutužbu, pa u takvim okolnostima, te sukladno, revizijskoj odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koju je donijelo prošireno vijeće toga suda, prema kojoj ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesno pravni prigovor radi prebijanja izi čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

23. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare tužiteljičinog potraživanja jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi čl. 241., čl. 245. i čl. 225. ZOO-a, zaključujući da tužiteljičina tražbina zastarijeva u roku od 5 godina, da je u konkretnom slučaju zastara tužiteljičine tražbine zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela teći donošenjem citirane presude Visokog trgovačkog suda, 14. lipnja 2018., slijedom čega je rok zastare istekao 14. lipnja 2023., a kako je, tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 6. svibnja 2022., tužiteljičino potraživanje nije u zastari, pa stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani kao i u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

24. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu u odluci o naknadi parničnog troška pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužiteljici priznao nagradu za pristup ročištu za objavu presude, jer i prema shvaćanju ovog suda radi se o parničnoj radnji, koja je bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a a kako je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude ima pravo na tu nagradu.

25. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud za odlučivanje o naknadi parničnog troška trebao imati u vidu Tarifu iz 2022. ("Narodne novine" br. 126/22), jer za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi Tarifa ("Narodne novine" br. 138/2023) koja je stupila na snagu 26. studenog 2023., a pobijana presuda je donijeta nakon toga 12. travnja 2024., pa je prvostupanjski sud pravilno, vrijednost jednog boda računao u iznosu od 2 eur, primjenom Tbr. 54. Tarife/23.

26. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici dosudio naknadu parničnog troška po osnovi nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno tužiteljici priznao naknadu parničnog troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 86,06 eur, jer je odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23) od 12. svibnja 2023. regulirano da tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa kao potrošači su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

27. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 86,06 eur trebalo je odbiti kao neosnovan, odnosno, tužiteljici priznati kao pravilno i zakonito dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.049,71 eur.

28. Slijedom obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude, s time da je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan, jer tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

U Rijeci 06. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić