Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-934/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića suca izvjestitelja i člana vijeća, te Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2140/2021 od 23. svibnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2140/2021 od 23. svibnja 2022., u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve položene u k. o. [katastarska općina]-[adresa], za cijelo, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem presude po pravomoćnosti upiše kao vlasnik tih nekretnina uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženice.

2. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], dok je točkom III. izreke tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.600,00 kuna/1805,03 eura.

3.Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici uvećanog za žalbeni trošak.

4.Odgovor na žalbu nije podnesen.

5.Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na nekretninama pobliže navedenim u točki I. izreke pobijane presude-čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i za upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

7. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužitelja.

8. U ovom žalbenom postupku sporno je jeli prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. izreke pobijane presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda, odredaba parničnog postupka.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. t.11. ZPP, na koju tuženica opisno u žalbi ukazuje jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, prvostupanjski sud je sve izvedene dokaze ocijenio u skladu sa odredbom članka 8. ZPP, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se nebi mogla ispitati.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da tužitelj u tužbi, tvrdi da su utužene nekretnine u dugogodišnjem posjedu, njega i njegovih prednika, s time da je između tužitelja i njegove braće EJ, G i [adresa]. godine izvršena dioba nekretnina koje su naslijedili iza smrti pok. oca VJ ,pok. FJ u vezi čega su sačinili pisanu ispravu, a tužitelju su u posjed i isključivo vlasništvo pripale utužene nekretnine.

12. Sud je provedenim očevidom na licu mjesta te identifikacijom po vještaku mjerniku utvrdio položaj utuženih nekretnina, pri čemu je u bitnom utvrdio da nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja kuću. U vezi te nekretnine vještak je sačinio i fotografiju, u odnosu na koju fotografiju se saslušani svjedok FJ, inače bratić tužitelja, odnosno sin tužiteljevog brata EJ, očitovao da je lijevi dio te nekretnine(zgrade) bez krovišta, izvršenom diobom pripao u vlasništvo i posjed tužitelju, dok da desni dio zgrade, koja ima krovište je pripala u posjed i vlasništvo ocu svjedoka EJ, odnosno sada svjedoku koji se nalazi u posjedu tog dijela nekretnine.

Sud je također provedenim očevidom utvrdio položaj ostalih utuženih nekretnina, utvrđujući da se radi o nekretninama koje u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište dok je u odnosu na nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], a u odnosu na koju je tužbeni zahtjev odbio utvrdio da ista u naravi predstavlja dijelom javno asfaltiranu površinu-javnu prometnicu [adresa].

13. Ocjenom iskaza svjedoka FJ sud je u bitnom utvrdio da se sve utužene nekretnine nalaze u dugogodišnjem posjedu njegove obitelji i obitelji tužitelja, koje su imale zajedničkog prednika, i to počevši od početka 19. stoljeća, odnosno u vremenu od oko 150 godina.

14. Sud je utvrdio da je svjedok iskazao da su sve utužene nekretnine izvršenom diobom pripale u vlasništvo i posjed tužitelja, a za vrijeme tužiteljeve odsutnosti u inozemstvu, da su po njegovom odobrenju posjed na utuženim nekretninama izvršavali svjedok te ranije njegov otac, da u posjedu utuženih nekretnina, osim obitelji prednika, nije nikada drugi bio, a niti da je tuženica ikada bila u posjedu utuženih nekretnina.

15. Sud je nadalje, saslušanjem svjedokinja DJ i AJ, ZK referentica prvostupanjskog suda utvrdio kretanje stanja upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama, utvrđujući da su ove nekretnine nekada imale stare oznake, da su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, te nekretnine dobile nove oznake, sada utužene.

Sud je nadalje uvidom u zapisnik sastavljen kod prvostupanjskog suda zemljišnoknjižnog odjela 02.travnja 2008. utvrdio da je isti sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da su u tom postupku identificirane utužene nekretnine, da, tužitelj, koji je u popisnom listu broj 1181 dio prvi područnog ureda za katastar upisan kao posjednik utuženih nekretnina u tom postupku nije sudjelovao s obzirom da je bio u inozemstvu pri čemu je, u spomenutom zapisniku konstatirano da je povjerenik za k. o. [katastarska općina], naveo kako je područnom uredu za katastar Zadar poznato da tužitelj živi u [adresa], uz konstataciju na nepoznatoj adresi dok da u RH nema punomoćnika, pa je područni ured za katastar Zadar izvršio izlaganje popisnog lista 1181 po službenoj dužnosti a tužitelju su putem oglasne ploče pismeno priopćeni podaci izmjere i klasiranja zemljišta za navedene nekretnine.

16. Sud je utvrdio da je na spomenutom zapisniku donijeto rješenje kojim je za sve utužene nekretnine određena uknjižba prava vlasništva za korist tuženice, od kada je tuženica upisana, kao vlasnica utuženih nekretnina.

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio kao vjerodostojan iskaz saslušanog svjedoka, kao i iskaze svjedokinja- zemljišnoknjižnih referentica, te je zaključio da je tužitelj u dovoljnoj mjeri dokazao da su sve utužene nekretnine bile u dugogodišnjem poštenom posjedu njegove obitelji odnosno prednika obitelji, u razdoblju od oko 150 godina.

Stoga je primjenom pravnog pravila iz paragrafa 1460 OGZ, uz primjenu odredbi članka 388. stavak 1.,2. i 3. te članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) zaključio da je tužitelj računajući posjed njegovih prednika pravo vlasništva na utuženim nekretninama stekao neprekidnim posjedovanjem u razdoblju dužem od 40 godina, do 06. travnja 1941. godine, pa je zbog tih razloga odlučio kao u točki I. izreke a o naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi članka 154. stavak 5. i članka. 155. ZPP, kao u točki III. izreke.

18. Sva opisana činjenična utvrđenja kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, a ista, žalbenim navodima tuženice ničim nisu dovedena u sumnju.

19. Žalbeni navodi tuženice u kojima ističe da iz provedenih dokaza ne slijedi da je tužitelj putem svojih prednika posjedovao utužene nekretnine najmanje od 06. travnja 1901. pa nadalje do 06. travnja 1941. u roku potrebnom za izvanrednu dosjelost, nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza saslušanog svjedoka FJ. Okolnost da je spomenuti svjedok u srodstvu s tužiteljem ne ukazuje na nevjerodostojnost iskaza svjedoka, budući da je svjedok očito dobro poznajući stanje nekretnina u k. o. [katastarska općina]-[adresa] koje su bile u vlasništvu i posjedu njegove obitelji, pa je njegov iskaz uvjerljiv izričito naveo da su utužene nekretnine, izvršenom diobom 1969. godine pripale u vlasništvo i posjed tužitelju a ostale braći EJ, E i MJ, te da su sve nekretnine bile u dugogodišnjem posjedu obitelji. Svjedok je izričito spomenuo da se radi o razdoblju dužem od 150 godina, spominjući, ime svog šukundjeda potom pradjeda, pri čemu je svjedok u odnosu na utuženu nekretninu z.č. 5246 za koju je identifikacijom utvrđeno da u naravi predstavlja zgradu, izričito naveo da je ista izgrađena svakako prije 1949. godine, kada je svjedok rođen.

20. Prema stanju u spisu, sve utužene nekretnine su u popisnom listu broj ... područnog ureda za katastar Zadar upisane kao posjed tužitelja ,koja okolnost uz sve ostale, a koje proizlaze iz dokumentacije u spisu te posebno iskaza saslušanog svjedoka ukazuju da su utužene nekretnine bile u poštenom posjedu prednika tužitelja u periodu dužem od 40 godina, koji rok dosjedanja sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1460 OGZ je protekao do 06. travnja 1941.

21. Stoga žalbeni navodi tuženice o suprotnom nisu osnovani, pri čemu treba reći da se poštenje (savjesnost) posjeda pretpostavlja a onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

22. Prema stanju u spisu tuženica niti jednim predloženim dokazom nije dokazala suprotno, dapače tuženica takve dokaze nije niti predlagala pa treba zaključiti da je tužitelj dokazao da je pošten posjednik utuženih nekretnina i da je pravo vlasništva stekao dosjelošću posjedujući ih, u vremenu potrebnom za dosjelost(40 godina) sukladno paragrafu 1460 OGZ.

23. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica navodi da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22; dalje ZZK) treba reći da nisu osnovani, jer iz stanja u spisu te imajući u vidu način na koji je vođen postupak obnove zemljišnih knjiga u odnosu na predmetne nekretnine kraj činjenice da je tijelima koja su vodila predmetni postupak bilo poznato da tužitelj živi u [adresa], dakle da je odsutan treba zaključiti da mu obavijest o vođenju postupka(list 44) na zakonit način nije dostavljena, slijedom čega opisani žalbeni navodi nemaju utjecaja za drugačiju odluku o žalbi tuženice.

23. Osim toga treba reći da u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] – [adresa], identifikacija predmetnih nekretnina očito nije izvršena, jer da jeste tada bi bilo utvrđeno da nekretnina č. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja zgradu, koja ni u kom slučaju nije mogla biti u tom postupku prenešena u vlasništvo tuženice.

24. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica(pogrešno) navodi da je sud neosnovano prihvatio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] treba reći da je sud ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan pa tuženica nema niti pravni interes za izjavljivanje žalbe protiv tog djela presude.

24. Stoga suprotno žalbenim navodima, usvajajući tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru citiranih zakonskih propisa.

25. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 5. i članka. 155. ZPP pri čemu okolnost da je sud navedeni dio tužbenog zahtjeva odbio ukazuje da se radi o neznatnom neuspjehu tužitelja u parnici u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, budući da se u odnosu na sve utužene nekretnine provodio jedinstveni dokazni postupak.

26. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi članka 168. stavak 1. i članka. 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić